Ukrajinska Grkokatolička Crkva: izbjegavati iskrivljavanje i nagrđivanje Božje riječi i učenja Crkve

Veliki nadbiskup kijivsko-halički dr. Svjatoslav Ševčuk u bazilici sv. Petra u Rimu

U ime Ukrajinske Grkokatoličke Crkve, koju čini 35 arhieparhija, eparhija i egzarhata te 5,5 milijuna vjernika, veliki nadbiskup kijivsko-halički dr. Svjatoslav Ševčuk objavio je 22. prosinca 2023. priopćenje kojim je obeskrijepio izjavu Fiducia supplicans u odnosu na katolike istočnih obreda te istaknuo kako je za kršćane bizantskoga obreda (a njemu pripadaju svi grkokatolički i pravoslavni Slaveni te Melkitska, Rumunjska, Mađarska, Albanska, Talijansko-albanska i Grčka Grkokatolička Crkva i Bizantska Katolička Crkva u SAD-u) svećenički blagoslov bogoslužna gesta neodvojiva od sadržaja obreda i nesvediva na privatnu pobožnost, da svećenički blagoslov uvijek ima evangelizacijsku i katehetičku mjeru i da zato ni na koji način ne može proturječiti učenju Crkve o vjernom, nerazrješivom i plodnom savezu ljubavi između muškarca i žene, koji je Gospodin Isus Krist uzdignuo na dostojanstvo svetootajstva ženidbe. „Pastirsko razlučivanje nuka nas da izbjegavamo dvosmislene geste, izjave i pojmove koji bi iskrivili ili nagrdili Božju riječ i učenje Crkve“, zaključio je veliki nadbiskup Ševčuk. Donosimo cjeloviti prijevod i izvornik toga priopćenja.


Priopćenje o prijemu izjave Dikasterija za učenje vjere „Fiducia supplicans“ o pastirskom značenju blagoslovâ u Ukrajinskoj Grkokatoličkoj Crkvi


Odgovarajući na brojne pozive biskupâ, duhovništva (klera), monaštva (redovništva), crkvenih pokreta i pojedinih svjetovnjaka Ukrajinske Grkokatoličke Crkve u povodu izjave Dikasterija za učenje vjere „Fiducia supplicans“ (18. prosinca 2023.) o pastirskom značenju blagoslovâ, nakon savjetovanja s prikladnim stručnjacima i mjerodavnim ustanovama, ovim želim priopćiti sljedeće.

1. Spomenuta Izjava tumači pastirsko značenje blagoslovâ u Latinskoj Crkvi, a ne u Istočnim Katoličkim Crkvama. Ona se ne bavi pitanjima katoličke vjere ili ćudoređa, ne daje nikakve odredbe Zakonika kanonâ Istočnih Crkava i ne spominje istočne kršćane. Dakle, na temelju kanona 1492. Zakonika kanonâ Istočnih Crkava,[1] ta se izjava odnosi isključivo na Latinsku Crkvu i nema pravnu snagu za vjernike Ukrajinske Grkokatoličke Crkve.

2. Ukrajinska Grkokatolička Crkva jedna je od Istočnih Katoličkih Crkava, stoga ima svoju bogoslužnu, bogoslovnu, kanonsku i duhovnu baštinu koju su svi vjerni dužni obdržavati i njegovati (Zakonik kanonâ Istočnih Crkava, kanoni 39.–41.). Značenje pojma „blagoslov“ u Ukrajinskoj Grkokatoličkoj Crkvi i Latinskoj Crkvi se razlikuje.

3. Prema bogoslužnoj praksi naše Crkve, blagoslov svećenika ili biskupa je bogoslužna gesta koja se ne može odvojiti od ostaloga sadržaja bogoslužnih obreda i svesti samo na okolnosti i potrebe privatne pobožnosti (Katekizam Ukrajinske Grkokatoličke Crkve „Krist – naš Prolazak“, odlomci 505–509).

4. Za predaje bizantskoga obreda pojam „blagoslov“ označava odobrenje, dopuštenje ili čak nalog u vezi s određenom vrstom radnji, molitveno-isposničkim praksama, posebice određenim vidovima posta i molitve. Očigledno je kako svećenikov blagoslov uvijek ima evangelizacijsku i katehetičku mjeru, stoga ni na koji način ne može proturječiti učenju Katoličke Crkve o obitelji kao vjernom, nerazrješivom i plodnom savezu ljubavi između muškarca i žene, koji je naš Gospodin Isus Krist uzdignuo na dostojanstvo svetoga otajstva ženidbe. Pastirsko razlučivanje nuka nas da izbjegavamo dvosmislene geste, izjave i pojmove koji bi iskrivili ili nagrdili Božju riječ i učenje Crkve.

Gospodinov blagoslov sišao na vas!


Kijiv, 22. prosinca godine Božje 2023.

Izl. VA 23/326


† Svjatoslav


Ukrajinski izvornik


Комунікат щодо рецепції в Українській Греко-Католицькій Церкві декларації Дикастерії віровчення «FIDUCIA SUPPLICANS» про душпастирське значення благословень


Відповідаючи на численні звернення єпископів, духовенства, монашества, церковних рухів та поодиноких мирян Української Греко-Католицької Церкви щодо Декларації Дикастерії віровчення «Fiducia Supplicans» (18 грудня 2023 р.) про пасторальний сенс благословень, після консультацій із відповідними експертами та компетентними інституціями прагну повідомити таке:

a 1. Вищезгадана Декларація трактує пасторальний сенс благословень у Латинській Церкві, а не у Східних Католицьких Церквах. Вона не розглядає питання католицької віри чи моралі, у ній не подаються жодні приписи Кодексу канонів для Східних Церков та не згадуються східні християни. Отже, на підставі кан. 1492 ККСЦ ця Декларація стосується суто Латинської Церкви і не має правової сили для вірних Української Греко-Католицької Церкви.

A 2. Українська Греко-Католицька Церква є однією зі Східних Католицьких Церков, тому має свою літургійну, богословську, канонічну та духовну спадщину, якої всі вірні зобов’язані дотримуватися та яку повинні плекати (ККСЦ, кан. 39–41). Значення поняття «благословення» в УГКЦ та Латинській Церкві є відмінними.

A 3. Відповідно до богослужбової практики нашої Церкви, благословення священника чи єпископа є літургійним жестом, який неможливо відокремити від решти змісту літургійних обрядів і звести лише до обставин і потреб приватної побожності (Катехизм УГКЦ «Христос — наша Пасха», п. 505–509).

A 4. За традиціями візантійського обряду поняття «благословення» означає схвалення, дозвіл чи навіть наказ щодо певного виду вчинків, молитовно-аскетичних практик, зокрема окремих видів посту та молитви. Очевидно, що благословення з боку священнослужителя завжди має євангелізаційний і катехитичний вимір, тому в жодному разі не може суперечити вченню Католицької Церкви про сім’ю як вірний, нерозривний і плідний союз любові між чоловіком та жінкою, який Господь наш Ісус Христос підніс до гідності Святого Таїнства Подружжя. Пастирська второпність спонукає нас уникати двозначних жестів, висловлювань і понять, які б викривлювали чи спотворювали Боже слово та вчення Церкви.

Благословення Господнє на вас!


Київ, 22 грудня 2023 року Божого
Вих. ВА 23/326


† СВЯТОСЛАВ


Ukrajinski, preslovljeno u latinicu


Komunіkat ščodo recepcіji v Ukrajins’kіj Greko-Katolic’kіj Cerkvі deklaracіji Dikasterіji vіrovčennja «FIDUCIA SUPPLICANS» pro dušpastirs’ke značennja blagosloven’


Vіdpovіdajuči na čislennі zvernennja jepiskopіv, duhovenstva, monašestva, cerkovnih ruhіv ta poodinokih mirjan Ukrajins’koji Greko-Katolic’koji Cerkvi ščodo Deklaracіji Dikasterіji vіrovčennja «Fiducia Supplicans» (18 grudnja 2023 r.) pro pastoral’nij sens blagosloven’, pіslja konsul’tacіj іz vіdpovіdnimi ekspertami ta kompetentnimi іnstitucіjami pragnu povіdomiti take:

1. Viščezgadana Deklaracіja traktuje pastoral’nij sens blagosloven’ u Latins’kіj Cerkvі, a ne u Shіdnih Katolic’kih Cerkvah. Vona ne rozgljadaje pitannja katolic’koji vіri či moralі, u nіj ne podajut’sja žodnі pripisi Kodeksu kanonіv dlja Shіdnih Cerkov ta ne zgadujut’sja shіdnі hristijani. Otže, na pіdstavі kan. 1492 KKSC cja Deklaracіja stosujet’sja suto Latins’koji Cerkvi і ne maje pravovoji sili dlja vіrnih Ukrajins’koji Greko-Katolic’koji Cerkvi.

2. Ukrajins’ka Greko-Katolic’ka Cerkva je odnіjeju zі Shіdnih Katolic’kih Cerkov, tomu maje svoju lіturgіjnu, bogoslovs’ku, kanonіčnu ta duhovnu spadščinu, jakoji vsі vіrnі zobov’jazanі dotrimuvatisja ta jaku povinnі plekati (KKSC, kan. 39–41). Značennja ponjattja «blagoslovennja» v UGKC ta Latins’kіj Cerkvі je vіdmіnnimi.

3. Vіdpovіdno do bogoslužbovoji praktiki našoji Cerkvi, blagoslovennja svjaščennika či jepiskopa je lіturgіjnim žestom, jakij nemožlivo vіdokremiti vіd rešti zmіstu lіturgіjnih obrjadіv і zvesti liše do obstavin і potreb privatnoji pobožnostі (Katehizm UGKC «Hristos — naša Pasha», p. 505–509).

4. Za tradicіjami vіzantіjs’kogo obrjadu ponjattja «blagoslovennja» označaje shvalennja, dozvіl či navіt’ nakaz ščodo pevnogo vidu včinkіv, molitovno-asketičnih praktik, zokrema okremih vidіv postu ta molitvi. Očevidno, ščo blagoslovennja z boku svjaščennoslužitelja zavždi maje jevangelіzacіjnij і katehitičnij vimіr, tomu v žodnomu razі ne može superečiti včennju Katolic’koji Cerkvi pro sіm’ju jak vіrnij, nerozrivnij і plіdnij sojuz ljubovі mіž čolovіkom ta žіnkoju, jakij Gospod’ naš Іsus Hristos pіdnіs do gіdnostі Svjatogo Tajinstva Podružžja. Pastirs’ka vtoropnіst’ sponukaje nas unikati dvoznačnih žestіv, vislovljuvan’ і ponjat’, jakі b vikrivljuvali či spotvorjuvali Bože slovo ta včennja Cerkvi.

Blagoslovennja Gospodnje na vas!


Kijiv, 22 grudnja 2023 roku Božogo
Vih. VA 23/326


† Svjatoslav


engleski prijevod


[1] Zakoni koje donosi vrhovna crkvena vlast, u kojima nije izričito naznačeno na koje se podložnike odnose, tiču se Kristovih vjernika istočnih Crkava samo ukoliko je riječ o pitanjima vjere ili ćudoređa ili proglašenja božanskoga zakona, ili se tim zakonima izričito određuje o tim Kristovim vjernicima, ili je riječ o onomu što je povoljnije, a što ne sadržava ništa suprotno istočnim obredima.“ (kanon 1492. Zakonika kanonâ Istočnih Crkava); službeni latinski tekst: „Leges a suprema Ecclesiae auctoritate latae, in quibus subiectum passivum expresse non indicatur, christifideles Ecclesiarum orientalium respiciunt tantummodo, quatenus de rebus fidei vel morum aut de declaratione legis divinae agitur vel explicite de eisdem christifidelibus in his legibus disponitur aut de favorabilibus agitur, quae nihil ritibus orientalibus contrarium continent.“