Novo spaljivanje knjiga
Velika većina i dalje je za Crnoga Petra [pomoćnika sv. Nikole u Nizozemskoj] (postotak se čak i malo povećao u posljednjih godinu dana). Oni ne dijele prosudbu kako je ta pojava rasistička. Naravno, može se postaviti pitanje ne treba li većina voditi računa o manjini. Da, trebala bi. Ali sada je pitanje sasvim obrnuto: treba li manjina uzeti u obzir većinu? Sve češće primjećujem da manjina to nikako ne želi učiniti. Crni Petar mora i hoće nestati s ulica, bez obzira na to što njegovi podupiratelji misle. Većina i raspravu o rodovima smatra besmislenom. Ipak, svima se mora i bit će usađeno – čak i u udžbenike iz aritmetike u osnovnoj školi – da oni koji oprezno postavljaju nekoliko pitanja o tome potiču mržnju. Veliko zlo našega vremena: politička korektnost. Raspravljanje je nemoguće jer se odmah izvlači karta diskriminacije ili rasizma.
Pogledajte Facebook i Twitter. Nitko za njih nije glasovao, a ipak njihova je moć veća od izabranih predstavnika. Facebook odlučuje smijete li oglašavati neautorizirani životopis Ahmeda Aboutaleba na toj mreži. Facebook je to zabranio. Kraj rasprave. Inače, biografije o Hitleru nisu problematične za Facebook.
Digitalni mediji utrli su put neviđenim mogućnostima da međusobno komuniciramo i informiramo jedni druge. Ali postoji i loša strana. 29. ožujka ove godine u Americi je premijerno prikazan film „Unplanned“. Priča istinitu priču o Abby Johnson koja je suočena s događajima u klinici za pobačaje Planned Parenthood (pogledajte ovdje). Užasnuta je kad vidi kako se nerođenu djetetu otkida glava s trupa. Gotovo sve veće televizijske mreže odbile su prikazati reklamu za ovaj film. Twitter je odlučio ugasiti stranicu Unplanned na dan premijere filma. Twitter je blokirao i Abby Johnson i osobu koja glumi njezin lik u filmu (Ashley Bratcher). I Google je zabranio film: reklama za film bila je blokirana. Facebook je u tom pogledu bio pozitivna iznimka.
Američko filmsko udruženje (MPAA) dao je filmu oznaku „R“ (Restricted, ograničeno), što znači da bilo tko mlađi od 17 godina može gledati film samo pod nadzorom odrasloga. Time američka filmska organizacija nenamjerno ukazuje da je pobačaj popraćen velikim nasiljem. Jasno je da je riječ o političkoj oznaci. Ako pobačaj nije ništa drugo nego izbacivanje nakupine stanica – kao što se često tvrdi – zašto 16-godišnjaci smiju gledati ovaj film samo pod nadzorom svojih roditelja ili skrbnika?
Ovdje je jednostavno riječ o cenzuri. Kršćani obično savjetuju svojoj djeci da ne gledaju filmove s oznakom R zbog prizora golotinje, nasilja ili drugih uznemirujućih slika. Ali na ovaj se način čovjek više ne može oslanjati na MPAA zbog politički korektne odluke da filmu da tu oznaku. MPAA i društveni mediji spaljivači su knjiga našega vremena. Proglašavaju se tužiteljima i sudcima i zatiru sve što se ne slaže s njihovom prosudbom. Filmski producent Chuck Konzelman opisao je to ovako:
„Oni ne suzbijaju govor mržnje, oni suzbijaju svaki govor koji mrze.“
Naravno da je krajnje čudno da petnaestogodišnjakinja može ubiti svoje dijete bez znanja roditelja, ali ta ista djevojka ne smije gledati film o pobačaju bez nazočnosti roditelja.
Kada su potajno snimljene snimke kamera razotkrile zlostavljanje u klaonici, svi su zaprepašteni slikama i drago im je da su izašle u javnost kako bi se zlostavljanja zaustavila. Kada snimke tajne kamere i zvučni zapisi iz klinike za pobačaje otkriju užasan kraj života jednoga djeteta, snimka se zabranjuje, a novinarka dobiva visoku kaznu zbog razglašavanje klinike u lošem svjetlu. Ovog je tjedna Davidu Daleidenu sudac naložio da plati više od 2 milijuna dolara odštete Planned Parenthoodu jer je razotkrio kako Planned Parenthood farmaceutskoj industriji prodaje dijelove tijela pobačenih beba. Još živih beba. Ne samo Facebook, Google i Twitter, nego i službena pravosudna tijela vode se političkom korektnošću. Kako je George Pell? A što je s Vatikanom?
