Deset domovinskih načela
1. Rodoljublje i domoljublje
Nitko nije tko je svugdje.[1]
Jer jedna kap krvi prolivene za Domovinu vrijedi više nego čitavo more ili najgušća kiša rodoljubnih govora, od kojih još nikada nikoga glava nije zaboljela.[2]
Mozaik i najprosvjetljenijega Hrvata mora, iz etičkih motiva više nego što je to nacionalizam, slušati glas svoje, hrvatske krvi, jer na rubu Balkana, na granici Istoka i Zapada, katoličanstva i pravoslavlja, europske kulture i barbarstva – ime hrvatsko, krv hrvatska ne znači samo naciju! Hrvatska krv tu znači civilizaciju. Hrvatstvo je sinonim za sve što je lijepo dobro stvorio europski Zapad.[3]
Rat nije nikomu brat.[4]
Ali …
Oh, bijedan je onaj koji ne gine u ratu za očinsku grudu i za drugaricu odanu i djecu dragu, nego za tuđi narod, tuđinca neprijatelja, pa ne može umirući reći: – O hraniteljico, rodna zemljo, vraćam ti život što si mi ga dala.[5]
Zato u ovoj Domovini, ako je prodamo i predamo, neće kosti naše mirno počivati.[6]
2. Hrabrost i požrtvovnost
U značajnim epohama života ponekad se i u najobičnijem čovjeku rasplamsa iskra junaštva koja je dotad nepoznato tinjala u njegovim grudima i tada on izvršava djela o kojima prije nije ni sanjao i u koja poslije čak i sam jedva vjeruje[7]. Hrabrost koju priželjkujemo nije hrabrost da umremo časno, nego da živimo muževno.[8]
A hrabrost – to je do kraja spoznana odgovornost.[9]
Budi nalik na morski rt u koji neprestano udaraju valovi a on i dalje ostaje čvrst, dok se oko njega stišava razjarena voda.[10]
3. Istina, pravednost i ljepota
U pravednosti je zbir svih vrlina.[11]
Istina je Bog.[12]
Pravednost nije podložna smrti.[13]
Hrvati su ljepotu lako pronalazili. U žitorodnom Srijemu, bogatoj Slavoniji i blagorodnoj Baranji. U ravnoj Podravini, Moslavini ili Posavini. Uz Kupu, Koranu, Dobru ili Unu. U pitome Zagorju ili Međimurju. U postojanoj Lici ili Istri. U šumovitome ili brdovitome Gorskom kotaru. U vinorodnom Pelješcu ili Žumberku. Na sjenovitom i vilovitom Velebitu. U plavetnilu Jadrana, od Istre do Boke kotorske. U zelenilu Neretve. I u pustarama Hercegovine.[14]
4. Vjera i nada
Treba vjerovati u neki ideal, pa bio on kakav mu drago: ideal domovine, civilizacije, čovječanstva.[15]
A nema ljepše nade od one što je nikala iz tuge i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol.[16]
Kad propalo sve je, i izgubljena svaka nada, život postaje sramota, i smrt je dužnost tada.[17]
Nada je sama po sebi jedna vrst sreće i možda najveća sreće što nam je može dati ovaj svijet.[18]
5. Čast i odanost
Čestita čovjeka poštuju čak i oni koji to nisu.[19] Ljudi ima tri vrste: Netko je ili čovjek ili je polučovjek, ili nije nikakav čovjek. Čovjek je onaj tko ima svoj stav i savjetuje se drugim ljudima. Nije nikakav čovjek onaj tko nema nikakvog stava, a niti se savjetuje s drugim ljudima.[20]
Moja čast je moj život, oboje su u jedno srasli. Uzmete li mi čast moj život niste spasili.[21]
6. Red i ustrojstvo
Čovjek je mali uređeni svijet.[22]
Od stotinu bolesti pedeset ih je nastalo našom pogreškom, četrdeset iz neznanja.[23] Ljudsko se društvo tako razvija jer živi u metežu mišljenja i strasti, svjetla i tame, obrazovanosti i barbarstva. Ono nije pakao ni nebo, jer se u njemu nalaze elementi jednoga i drugoga.[24]
Društvo i obitelj nalik su na neku palaču: ako palači oduzmeš jedan temeljni kamen, onda se sve počinje rušiti.[25]
Osobina je dobrog pastira da striže ovce svoje, a ne da ih guli.[26]
7. Ćudorednost
Ni država, ni kralj, ni palica u ruci vladara ne vladaju nad čovjekom. Samo moralni zakon štiti ljude od ljudi.[27]
Sve ono što je lijepo, a bilo to što mu drago, lijepo je samo po sebi i svojom ljepotom završava u sebi i time se ne hvali.[28]
Zar itko drugi izražava težu borbu od onoga koji nastoji da savlada samoga sebe.[29]
Kad bi se sreća očitovala samo u tjelesnim uživanjima, onda bismo i volove mogli nazivati sretnima kad se najedu grahorice.[30]
Ipak su iskušenja čovjeku često vrlo korisna, premda su mučna i teška. Ona ga pročišćuju, ponizuju i poučavaju.[31]
Plemenit je čovjek dostojanstven, ali nije gord; prostak je gord, ali nije dostojanstven.[32]
Splesti vijenac mnogo je lakše nego za nj naći dostojnu glavu.[33]
8. Sloboda, mir, demokracija
Ja, istinu za rijet pravu,
Mnijem: slobode vrijedan nije
Tko svom sabljom spasit glavu
Od sužanjstva ne umije.[34]
Sloboda se ne može spustiti do ljudi;
Ljudi se moraju uzdignuti do nje;
To je blagoslov koji najprije treba zaslužiti,
Onda u njemu uživati.[35]
Između slobode i zdravlja sličnost je u tome što njihovu pravu vrijednost spoznajemo tek onda kad ostanemo bez njih.[36]
Svjetski mir ostvariti će se jednoga dana ne zato što će ljudi postati bolji (u to se ne smijemo nadati), nego zato što će ih jedan novi red stvari, nova znanost i nove gospodarske potrebe prisiliti da žive u miru.[37]
9. Tradicija i običaji
Plamičak će utrnuti ne postavši nikad oganj, ako se o njemu nitko ne brine.[38]
Ljudska narav izrasta ili u biljku ili u korov, zato valja na vrijeme zalijevati jedno, a čupati drugo.[39]
Da bi svijet mogao postati univerzalna zajednica, svaki narod mora imati mogućnost da potpuno razvije svoje gospodarske, kulturne i druge nacionalne vrijednosti, jer će istom tada moći slobodno i ravnopravno donositi odluke o udruživanju u veće međunarodne zajednice i biti kadar da im i sam doprinese i da se sam može koristiti njihovim pogodnostima, isto tako kao što jedan slobodan čovjek može u punoj mjeri očitovati svoje potencijalne sposobnosti i prave vrijednosti i biti koristan i uvažen član ljudskog društva.[40]
Tradicija živi u suštini sadašnjosti, to je njezina bitnost.[41]
10. Budućnost
Budući da svaki narod crpi svoju životnost iz svoga korijenja, tj. iz svoje prošlosti, to svako sputavanje a pogotovo izopačeno omalovažavanje ili bezobzirno preziranje prouzročuje pogibeljne posljedice.[42]
Čudna je lokomotiva taj život. Misliš: pobjegao se, naprijed si otišao, a kad tamo, iz tihe idile promatra te tvoje djetinjstvo.[43]
Budućnost je vjera. Tko za nju umire, poleti u život kad padne u smrt.[44] Put prema gore i prema dolje je jedan isti.[45]
Prošlost nas ne čeka da joj se vratimo; što bijaše dobro i živo, korača s nama naprijed, obogaćujući se neprestano, stvarajući nova neočekivana čudesa.[46]
Nemoj se bojati budućnosti. Doživjeti ćeš je ako ti je suđeno, a suđeno je, pa ćeš sve razborito urediti kao što si znao razumno postupati u sadašnjosti.[47]
Bijahu u zemlji našoj huda vremena,
I crna,
Mahnita i luda.
I svanu jedno jutro.
I lijepi dan.
Bijaše to početak Dobrote.[48]
[1] Seneka
[2] Vjekoslav KLAIĆ
[3] Milan ŠUFLAY
[4] Narodna poslovica
[5] LEOPARDI
[6] Ivan MAŽURNIĆ
[7] Mihail JURJEVIČ LJERMONTOV
[8] Thomas CARLYLE
[9] Pjor ANDREJEVIČ PAVLENKO
[10] Marko Aurelije
[11] Fokilid
[12] Mahatma GANDHI
[13] Biblija, Knjiga Mudrosti 1, 15
[14] Domovinski odgoj, Zagreb, 1996., str. 25.
[15] Giosuè CARDUCCI
[16] Ivan CANKAR
[17] VOLTAIRE
[18] Samuel JOHNSON
[19] Denis DIDEROT
[20] BASRIJA
[21] Wiliam SHAKESPEARE
[22] DEMOKRIT
[23] Paolo MANTEGAZZA
[24] Silvio PELLICO
[25] TALMUD
[26] Gaj Trankvil SVETONIJE
[27] MAHABHARATA
[28] Marko Aurelije
[29] Toma KEMPENAC
[30] HERAKLIT
[31] Toma KEMPENAC
[32] Konfucije
[33] Johann Wolfgang GOETHE
[34] Ivan MAŽURANIĆ
[35] Charles COLTON
[36] Henry BECQUE
[37] Antole FRANCE
[38] William HAZALITT
[39] Francis BACON
[40] Franjo TUĐMAN
[41] Miguel de UNAMUNO
[42] Franjo TUĐMAN
[43] Ivan KATUŠIĆ
[44] Oton ŽUPANČIĆ
[45] Heraklit
[46] Vladimir NAZOR
[47] Marko Aurelije
[48] Ivan TOLJ
