Isusovo sažaljenje

Jedanaeste nedjelje u liturgijskoj godini A čitamo tri rečenice prvoga odlomka iz Matejeva Evanđelja (9,36-38) gdje se Isus predstavlja kao Učitelj izmučena i neuka mnoštva ljudi, odnosno kao Pastir koji ima samilosti nad svojim vjernim stadom:

Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i obhrvani kao ovce bez pastira (Mt 9,36).

Suosjećanje. Isus pokazuje  sažaljenje, milosrđe: on se duboko sažalio, do dna svoje ljudske duše, sa svim uzbuđenjem duha, ne samo tada nego toliko puta, kako nam sveta Evanđelja donose. Navedimo barem neka mjesta trojice evanđelista:

Vidjevši silan svijet, sažali se na njegovu ljudsku patnju „te izliječi njegove bolesnike“ (Mt 14,14).

Sažali se kada je vidio kako su ljudi bili gladni i umnožio je kruhove i ribe (Mt 15,32), predznak buduće Euharistije koju će ustanoviti na Veliki četvrtak.

Sažali se na dvojicu jerihonskih slijepaca i vrati im očinji vid (Mt 20,34).

Sažali se zbog samoće onoga galilejskoga gubavca, koji nije smio u društvo. Dođe k Isusu, klekne i zamoli ga: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!“ Isus, ganut, pruži ruku, dotače ga se pa mu reče: „Hoću, budi čist!“ (Mk 1,41).

Sažali se kada je vidio ženu udovicu koja je izgubila mlada sina, sina jedinca, i reče joj: “Ne plači!” Pristupi k nosilima, dotače ih se; nosioci stadoše, a on reče mrtvacu: “Mladiću, kažem ti, ustani!” I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci (Lk 7,13-15).

Sve su ove ljudske situacije u kojima se svatko od nas može naći, bilo pasivno da trpi, bilo aktivno da pomogne drugomu ako hoće. Ne samo riječima sućuti nego i djelima iskrena ganuća.

Žetva i radnici. Isus nastavlja govoriti svojim učenicima:

Žetve je mnogo, a radnika malo (Mt 9,37).

Jedna od poruka Kraljevstva nebeskoga jest i ova: Žetva je obilna, a radnika ni za lijeka. Isus želi da svijet čuje radosnu vijest o kraljevstvu Božjemu. Ali kako će je čuti ako nema kvalificiranih navjestitelja, zdravih glasnika, učenih svećenika, marljivih žetelaca i žetelica? Isus, na primjer, želi poučiti dječaka. Ali kako će ga poučiti, ako nema vjeroučitelja? Danas Isus djeluje s pomoću nas svećenika. U svijetu ima oko 1.422.000.000 katolika, a svećenika ima oko 406.000. To znači da na jednoga svećenika pripada oko 3490 vjernika. Broj se vjernika povećava, a broj se svećenika smanjuje. Zato u pomoć pritječu laici vjeroučitelji i vjeroučiteljice.

Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju (Mt 9,38).

Molitva. Isus želi da mi kršćani, svećenici, vjeroučitelji/ce molimo od Boga duhovna zvanja, marljive radnike, žetelice i žeteoce. Ne na prvom mjestu pastoral zvanja, napisane knjige, veliki plakati po ulicama ili na crkvenim vratima, razvijena propaganda: Nemamo zvanja, hajdemo ih skupljati! Imamo mjesta u sjemeništima, imamo hrane i pića! Ne ćete, mladi, sutra ostati bez posla, ne ćete imati, doduše, ni redovite plaće, ali ne ćete gladovati! Nego na prvom mjestu – molitva! Ne u tom smislu da bi bila inicijativa ljudska, tj. da bi nečija majka ili baka isprosila svomu sinu Peri ili unuku Mati duhovno – svećeničko ili redovničko – zvanje, nego Bog gleda na raspoloživost ljudskih srdaca, na njihove molitve upućene Bogu. A Bog raspoređuje svoje pozive komu hoće, gdje hoće, kada hoće i kako hoće.

Da Bog pozove, a ne mi. Da Bog takne u srce, a ne da mi ubacujemo u oči, pa netko pođe zanesen očima, a kada dođe do odluke, odluči se – napustiti.

Blistav primjer molitve nalazimo u Mojsijevu životu u pustinji kod Refidima kada su Izraelci ratovali s Amalečanima: “I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani. Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj, i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska” (Izl 17,11 sl.).

Mojsije moli „na vrh brda“ dok se drugi bore protiv Amalečana, neprijatelja. Divna slika Mojsija raskriljenih ruku… U neka doba ruke Mojsijeve počeše klonjivati. Pritrčaše Hur i brat mu Aron. Posjedoše Mojsija na kamen, a oni podupriješe ramenima njegove ruke. Dok on moli, njegovi ratnici pobjeđuju. Ruke klonule, poraz neminovan. Pobjeda je konačno izvojevana. Mojsije je dao podignuti žrtvenik na tome mjestu molitve: Gospodin mi je stijeg. On je u ruku stavio Gospodinov stijeg s kojim je pobijedio.

Za nije svaki svećenik u svetoj Misi poput Mojsija na brdu raširenih ruku: dok moli i misi, župa mu je nauzgor kako-tako. Čim je klonuo, čim Mise preskače, čim mu je u brevijaru vrpca na četvrtku, a danas nedjelja, čim je krunicu hotimično preskočio, čim ne će u ispovjedaonicu ni radi sebe ni radi drugih, župa mu je klonula. Velečasni, zovi i druge, Hura i Arona, u pomoć, da ne podlegneš!

Molitva je Bogu govoriti i Boga slušati što on govori. Tako često Bog Mojsiju govori, a on narodu prenosi. Ne samo zapovijedi, nego i sve drugo. Sve ovo zapada svakoga svećenika u njegovoj službi u Crkvi. Tko nema vremena za Boga, za molitvu, nedozreo je kršćanin i bijedan vjernik. A imamo vremena za stotine nekakvih svojih bezvezarija u župi i izvan župe, na koje sate trošimo, a nemamo ni pola sata vremena za Boga, kojemu služimo. Je li to moguće?

Molitva je bitna za naš odnos prema Bogu. Pa i prema čovjeku. U koji god općinski ured stupiš, u koju god školu želiš upisati dijete, trebaš napisati molbu, poštovati uvjete, pravilnik, izraziti poštovanje ljudima. Ne možeš u samostan, u sjemenište, ako nisi pozvan, ako nisi poštovao proceduru vlastoručnih molbi i pružanja svih mogućih podataka.

Želiš poći u sjemenište, sjedni i napiši molbu.

Želiš u bogosloviju, vlastoručno napiši i potpiši molbu.

Jednako tako hoćeš li na prezbitersko ređenje, hoće se molba vlastoručno napisana i potpisana. Gospodin Isus kaže: Nisi ti mene izabrao, nego sam ja tebe izabrao. Štoviše, ako si pozvan, netko te izmolio, upravo prema ovoj Isusovoj: Molite Gospodara žetve da on pošalje svoje radnike u žetvu svoju!

Isus poučava moliti svoje učenike. Isus smatra molitvu temeljnim ljudskim stavom. I on sam moli Oca toliko puta i na toliko mjesta, od galilejske osame i judejske pustinje do jeruzalemskoga Hrama.