Pokušati drukčiji pristup
Nedavno me nazvala jedna novinarka. Tema: Crkva koja se smanjuje. To smanjivanje nastavit će se neko vrijeme. „Mislite li da je to šteta?“ „Hoće li Crkva i dalje postojati za 25 godina?“ „Je li to loše za društvo?“ Pitanja takve vrste.
Odgovorio sam od prve. Novinarka je mislila da iz mojih odgovora može zaključiti kako sam mišljenja da se doista dogodilo sve što su nam evanđelisti rekli o Isusu. To zbilja jest tako. Njoj je to bilo vrlo čudno. Vrlo je otvoreno izjavila da uopće nije religiozna i da ništa ne zna o katoličkoj vjeri (osim da se svećenici ne smiju ženiti), ali da je iznenađena što ima ljudi koji Bibliju doživljavaju kao povijesni spis. Nije li to ipak nešto iz prošlih vremena?
Pitao sam je sumnja li je li Isus stvarno postojao. Stvarno je mislila da ipak ne zna. Uostalom, Biblija je bila samo lijepo izmišljena priča sa zgodnim poukama. Svojevrsna knjiga bajki. Pitao sam je misli li da je Cezar August doista živio. Nažalost, nikad čula za njega. Samo još jedan pokušaj: A Napoleon? Da, znala je za njega: „Jednostavno postoje povijesni izvještaji o tome.“ Rekao sam joj da postoji i nekoliko povijesnih izvještaja o Isusu. Može se utvrditi u koje je vrijeme živio, u kojoj zemlji i na kojim mjestima koji su se događaji zbivali i što je govorio. O tome postoje iskazi očevidaca.
„Kako možemo znati jesu li pouzdani?“ nastavila je. Pa, na isti način kao i izvori koji izvješćuju o Cezaru Augustu i Napoleonu: kroz valjana povijesna istraživanja. Njezin konačni zaključak bio je: „Pa, zapravo nije bitno je li Isus stvarno postojao, ono što je važno u vašoj vjeri jest da se zbog nje osjećate dobro, da vas može tješiti i slične stvari, zar ne?” Ne, gospođo, uopće nije u tome stvar. U svakom slučaju, pomutnja je bila velika. Možda zato članak o razgovoru još nije objavljen.
Morate biti dobro upućeni u svijet športa – a zatim još u neku posebnu vrstu športa – ako želite dobiti mjesto u športskoj rubrici novina. Isto, uz potrebne preinake, vrijedi za rubrike gospodarstva, financija ili znanosti. Nema smisla da stručnjak za hokej intervjuira metafizičara. Postavljaju se pogrješna pitanja i ne prepoznaje se bȋt odgovora. Slanje stručnjaka za sentimentalne pjesme Johanu Derksenu, zaljubljeniku u blues, isto tako ne će pomoći. Svi to razumiju. U praksi se to ni ne čini. Ali oni mirno pošalju djevojku bez ikakva znanja o vjerskim pitanjima da napiše članak o Crkvi i vjeri. Rezultat je obično prikaz Crkve koji je u skladu sa slikom koju novinar ima o Crkvi. Pa tako raste neznanje i održavaju se predrasude.
Ne, ne zagovaram novinarstvo prijateljski nastrojeno prema Crkvi. Novinari moraju raditi svoj posao, a to znači biti kritični. (Sama Crkva daje dovoljno razloga za to). No, preporučljivo je poznavanje predmeta. I bar jednom pokušati nešto drukčije nego inače. Zato što je dugo bilo vrlo pojednostavljeno, ukalupljeno i uspavljujuće dosadno.
