Stablo se prepoznaje i po korijenju
Osvrt na knjigu mons. Ratka Perića, mostarskog biskupa u miru, Virgin Most Prudent: On Medjugorje Out of Love for the Truth
Upravo je objavljena knjiga preuzvišenog mons. Ratka Perića, Virgin Most Prudent: On Medjugorje Out of Love for the Truth (Varaždinske Toplice, Tonimir, 2026.).
Riječ je o važnu djelu jer je Perić bio mostarski biskup punih 27 godina (od 1993. do 2020.) i stoga ima neposredno i duboko poznavanje činjenica o kojima govori.
Kao što je poznato, mons. Perić uvijek je otvoreno izražavao svoj kritički stav prema Međugorju. Zašto je to činio? I zašto to čini i danas, u dobi od osamdeset i dvije godine, šest godina nakon što je zbog navršene kanonske dobi otišao u mirovinu?
Odgovor se nalazi u podnaslovu: iz ljubavi prema istini.
Netko bi mogao prigovoriti da je lako osjećati se zagovornikom istine, a još je lakše tako se sam proglasiti. Ipak, postoje dva mjerila koja mogu pomoći razlikovati onoga koji doista djeluje u istini i za istinu od onoga tko je žrtva predrasuda, iluzija i samozavaravanja, da ne govorimo o lošoj namjeri.
Činjenica o kojoj je malo tko razmišljao (ili ju je malo tko imao hrabrosti priznati) jest da su, s ljudskoga motrišta, navedeni kritički stavovi Periću donijeli isključivo nevolje, gorčinu i osobne patnje.
Mogao se pred katoličkim svijetom ponositi time što je biskup odgovoran za biskupiju koju je Bog izabrao u suvremenom dobu. Mogao je tražiti kompromise, poput onih koje je predlagala Papinska istražna komisija (2010.–2014.), a koje je Dikasterij za nauk vjere proveo u rujnu 2024. svojom Notom „Kraljica Mira“ o duhovnom iskustvu povezanu s Međugorjem.
Umjesto toga, radije je prihvatio da ga s malo simpatija gledaju i da mu se suprotstavljaju mnoštva pobožnika iz cijeloga svijeta koji u međugorskom fenomenu smatraju da prepoznaju nadnaravno.
Može li se zanijekati da je onaj tko zauzima stavove koji idu protiv njegovih osobnih interesa (u konkretnom slučaju protiv vlastita samoljublja) osobito vjerodostojan i vrijedan pozornosti?
Drugi kriterij istine, onaj presudni, vodi nas izravno do sadržaja knjige.
Verzija događaja poznata hodočasnicima koji se slijevaju u Međugorje jest apologetska verzija i u svojoj je biti utemeljena na djelomičnim, prešutnim, netočnim, a katkad i neutemeljenim izvješćima.
Perić se služi izvornim dokumentima očuvanima u arhivima Mostarskoga biskupskog ordinarijata kako bi osobito rekonstruirao prvih pet do deset godina fenomena, iznoseći pred čitatelja nepobitne činjenice i događaje koji zorno pokazuju što je Međugorje izvorno bilo i tko su bili tadašnji mladi protagonisti, sa svojim nedosljednostima, proturječjima i naivnim improvizacijama.
Sve je to od presudne važnosti jer, kako sam imao čast zaključiti u Predgovoru koji sam napisao, a što ovdje ponavljam i ističem: stablo se prepoznaje ne samo po plodovima nego i po korijenju.
Marco Corvaglia