Sveta dužnost
Mladost nije zadovoljna kada čuje svećenike kako prije sklapanja ženidbe upozoravaju na ozbiljnost bračnoga života. Izgleda im kao da im svećenici nastoje polomiti krila zanosa. Kada se, pak, mladi parovi počnu tužiti na poteškoće bračnoga života, a svećenici ih upućuju na samosvladavanje, na duh žrtve, ni tada nijesu zadovoljni. Lako je, govore ti mladi bračni parovi, svećenicima govoriti, ali nije lako živjeti u prozi života i snositi sve terete bračne stvarnosti.
Vi, mladenci, i svi prisutni, budite uvjereni da svećenici dobro znaju za sudbinu i za tajne premnogih brakova, možda više od drugih, jer ih njihovo zvanje na to upućuje. Svećenici dijele sakramente i prisustvuju sklapanju brakova. Sakrament ženidbe i njima predstavlja veliki križ, jer se na tom polju događaju mnoge stvari za koje svećenici moraju upotrijebiti mnogo znanja i takta da duše privedu na pravi put. Svećenici se rado sjećaju onoga događaja pred Passinievom slikom, koja predočuje sedam svetih sakramenata. Neki se umjetnik divio genijalnosti slikara. Bilo je mjesta samo jednoj primjedbi, a odnosila se na sakrament sv. ženidbe. Nije se ipak usudio izravno napasti slikara, nego primijeti: „Vidi se da nije lako ni naslikati sakrament svete ženidbe“.
Vi ste realisti, tako barem mislim. Zreli ste. Lako je voditi ljubav, jer i oluje, koje se dogode kroz to vrijeme, samo čiste atmosferu i još više zbližavaju. Mnogo je teže snositi teret bračnoga života. Stari Rimljani brak su zvali conjugium. Mi bismo to preveli suteret, su-upreg, su-jaram, to jest zajednički teret dvoje. Zato je jedan propovjednik rekao da se problem bračnoga života odvija između kratkoga „Ah“ sretne ljubavi prije braka i dugoga „Ah“ poteškoća u bračnom životu. Arapi se služe zgodnom prispodobom: bračni je život kao tvrđava koju neprijatelji opsjedaju; opsjedatelji žele ući, opsjedani žele izaći.
U čemu je osobita poteškoća braka?
Ima ih više. Teško je upoznati i izabrati srodnu dušu. Teško je naći odgojenu, prikladnu narav. Teško je sebe svladati, zanijekati svoje osobne prohtjeve. Teško je čuvati jedinstvo i slogu. Teško se boriti proti monotonije svakidašnjice. Teško je podnositi tuđe mane, a ne isticati svoje odlike. Teško je sebi dati krivo, a drugomu pravo. Teško je ostati dosljedan i vjeran bračnomu drugu i u poteškoćama bolesti, u siromaštvu, u starosti, kada padnu razne nevolje na obitelj. Teško je odgajati djecu, otimati ih zlom utjecaju okoline. Mnogo je toga teško.
Ne bi bilo uputno da pred svim ovim poteškoćama zatvorite oči. Bolje je pogledati stvarnosti u lice, da bude manje opora kada se pojavi u svoj svojoj hrapavosti. Potrebno je biti sâm sa sobom iskren. Tko nije iskren sa samim sobom, nego sebi skriva stvarnost, ona će mu otvoriti oči i uši te ga udarati po obrazu i po leđima. Tko trajno živi od iluzija, „sreće“, taj se, može lako razočarati, pasti žrtvom nesreće.
Što treba činiti?
U XII. je stoljeću Konrad III. opsjedao neki grad. Stanovnici su se grčevito opirali. Došao je međutim kraj otpornoj snazi. Konrad počne uništavati grad. Ženama dozvoli da uzmu djecu i da izađu iz grada. Osim toga im dozvoli da uzmu ono što im je najdraže. Vojvotkinja opsjednutoga grada uzme na svoja leđa svoga muža. Za njom to učine druge žene. Konrad ostane iznenađen i poučen. – Bračni drug je, dakle, možda i težak, ali svakako najdraži predmet, najdraži i onda kada je najteži.
Eto vam, dakle, što treba činiti. Jedan drugoga treba podnositi. Neka svatko pogleda na svoje mane. Neka se sjeti istine, da prava ljubav sve podnosi i da je strpljiva (Prva Korinćanima 13, 4). Morate jedno drugo, podnositi, jer „slogom rastu i male stvari, a nesloga sve pokvari“. Rasulo obitelji nastaje vrlo često upravo na tome što bračni drugovi svojim mislima i svojim srcem lutaju po tuđim baštama, po tuđim srcima, pa im onda vlastiti bračni život postaje nesnošljiv.
To nalaže osjećaj dužnosti
Jedan duboki poznavalac ljudske duše i problema društvenoga života pisao je prije dosta godina da će doći vrijeme kada će se na zemaljskoj kugli čuti vika i zapomaganje za onima koji će ljude učiti, poticati, da vrše svoje dužnosti. To će pozivanje biti kao rika lavova, zavijanje bijesnih pasa, pravo apokaliptičko ispunjenje strahovitih doživljaja.
Bolest organizma nastaje zbog bolesti stanica. Prva je stanica ljudskoga društva obitelj. Ako u obitelji muž i žena, otac i majka ne vrše svoje dužnosti, ta je obitelj na putu propasti. U naše dane to je neka teška bolest u našim obiteljskim zajednicama. Bračni drugovi traže neka svoja „prava“. U stvari to su zloupotrebe. Pozivaju se na neko lažno „pravo“ iživljavanja, na „pravo“ da drugi sluša i na još koje takovo „pravo“. Međutim, lako se zaboravlja na dužnost samosvladavanja, prilagođavanja, vjerne ljubavi i svega onoga, što sa sobom nosi zajednički život. Vršenje dužnosti predstavlja temelj društva, a iz vršenja tih dužnosti proizlaze prava. Bog je najprije čovjeku pred oči stavio dužnosti, a onda ga je u vezi s tim dužnostima prema Bogu, sebi i društvu ukrasio pravima.
Vi ste, mladenci, došli pred oltar, gdje se zbivaju samo ozbiljne stvari. Vi ste zrelo promislili, ozbiljno odlučili uzeti na sebe teret bračnoga života, života vjernosti i trajne ljubavi. Prva dužnost koju morate osjećati u savjesti i pred Bogom je ispunjavati jest dužnost da u braku živite kako Bog naređuje. To se ne odnosi samo na pitanje međusobna slaganja, nego i na rađanje i odgajanje djece. To je prvotni cilj bračne veze. Kada budete tako sazidali kuću svoje obiteljske zajednice, kada budete u njoj živjeli po zakonu, koji vam je u srcu napisan i koji u svetom evanđelju čitate, tada se ne trebate bojati za svoju sreću. Bog je obećao svoj blagoslov onima koji u životu ostvaruju kraljevstvo Božje i pravdu njegovu (Matej 6, 33). A što znači ostvariti kraljevstvo Božje? Stvoriti obitelj, gdje se živi po Božjim zakonima, a zato će tu vladati i nebeska sreća.
„Jedno drugomu nosite breme i tako ćete ispuniti zakon Kristov“ (Galaćanima 6, 2). To vam je moja duhovna oporuka u ovaj svečani čas. To znači: ne tražite samo od drugoga da vas usreći, nego svaki od vas neka nastoji jedan drugoga učiniti sretnijim; onda ćete oboje biti sretni. Nemojte očajavati niti se buntovnički opirati. Sve ima svoje vrijeme. U čemu ne možete uspjeti danas, uspjet ćete sutra. Uvijek samo jedan uvjet: žrtvujte se jedno za drugo.
Što se voli, to nije teško nositi. Ljubav vas je dovela do ovoga oltara. Tu se ljubav podlaže vjeri. A vjera daje ljubavi na raspolaganje milost sakramenta. Na taj način postaje ljubav mnogo jača, nadzemaljski jaka. Uvjeren sam, a to vam i od srca želim, da će vas vjera i ljubav voditi po stazama života tako, da vam bračne dužnosti budu izvorom vječnih zasluga pred Bogom i pred ljudima.
Tako neka bude!
Tako neka vam Bog pomogne!
Jordan Kuničić
Jordan Kuničić, Mladencima, II. izdanje, Split, 1961., str. 25–28.
