Sveti Filip i Jakov
3. svibnja Crkva liturgijski časti svetog Filipa i svetog Jakova Mlađeg, Isusove apostole koji su za vjeru podnijeli mučeničku smrt.
Prema predaji, sveti je Filip rođen početkom 1. st. u Betsaidi, mjestu na sjeveru Genezaretskog jezera, istočno od Jordana, odakle su potjecali i sv. Petar i sv. Andrija. Bio je prijatelj sv. Ivana, a zajedno s njim je bio sljedbenik sv. Ivana Krstitelja, odnosno onaj koji je već bio izravnije pripremljen na iščekivanje Mesije i koji je, za razliku od mnogih drugih svojih suvremenika, Mesiju uistinu i prepoznao u Isusu Kristu.
Predaja također navodi kako je djelovao na osnivanju Crkava u Grčkoj, Siriji i Frigiji, te mu se pripisuju i mnoga čudesa koja je činio pomoću križa, a zato ga često umjetnici prikazuju sa štapom na čijem se vrhu nalazi križ. Kao i gotovo svi drugi apostoli, podnio je mučeničku smrt, i to tako što je svojim propovijedanjem o uskrslom Kristu izazvao bijes poganskih svećenika, a koji su ga zato pribili na križ, kao i njegova Učitelja i Spasitelja. Bilo je to oko 80. godine, u Hierapolisu, u današnjoj jugozapadnoj Turskoj, gdje je živio sa svojim trima kćerima. Ipak, za to ne postoje čvrsti dokazi, odnosno prema drugim izvorima sv. Filip je podnio mučeničku smrt tako što su mu odrubili glavu. Štuje se kao zaštitnik kipara i slastičara, a njemu su posvećene i mnoge crkve diljem svijeta, pa tako i kod nas.
Sveti Jakov Mlađi bio je sin Alfejev, a majka mu je bila Marija Kleofina, koja se u evanđelju svetoga Ivana spominje kao ona koja je uz Djevicu Mariju, Mariju Magdalenu i druge pobožne žene stajala pod Isusovim križem, što svjedoči o njezinoj blizini s Djevicom Marijom i o postojanoj vjeri u Gospodina (Iv 19,25). Štoviše, Marija Kleofina, koja se po sinu katkad nazivala i Marija Jakovljeva, imala je i posebnu čast što je bila među prvima koje su čule vijest o uskrslom Kristu. Naime, s Marijom Magdalenom i Marijom Salomom pošla je rano ujutro u nedjelju na Isusov grob, kako bi pomazale njegovo mrtvo tijelo, ali kad su došle do groba vidjele su da je grobni kamen otkotrljan, a ušavši unutra ugledale su “mladića zaogrnuta bijelom haljinom” koji im je rekao da se ne boje jer je Krist uskrsnuo, te da tu radosnu vijest odnesu apostolima (Mk 16,1-7).
Prema predaji, sv. Jakov Alfejev je bio prvi biskup u Jeruzalemu, što potvrđuje koliki je imao ugled među apostolima. On je i pisac Jakovljeve poslanice, koja nam svjedoči o konkretnim životnim prilikama u njegovoj zajednici, a posebno se odlikuje čvrstoćom, opomenama i ukorima, pokazujući tako koliko mu je važna ustrajnost u očuvanju Kristovog učenja. Nakon što su ga, zbog tolike postojanosti u vjeri u Uskrsloga, protivnici Radosne vijesti strmoglavili s jeruzalemskog hramskog krova, kamenovali su ga i dotukli toljagama. Bilo je to 62. godine. Štuje se kao zaštitnik umirućih, ljekarnika i kitničarki, a samostalno ili zajedno sa svetim Filipom časti se i kao zaštitnik mnogih crkava diljem svijeta, pa tako i kod nas.