Koji se Jakov slavi s apostolom Filipom?

Jakov je uobičajeno židovsko ime, nadijevano sinovima Izraelovim u spomen na praoca Jakova ili Izraela, sina Izakova i Rebekina. U starijim hrvatskim tekstovima naziva se Jakob. Jakov znači onaj koji se „drži za petu“ (Ezavu, bratu blizancu: Post 25,26). Novi Zavjet poznaje nekoliko Jakova, koje valja razlikovati i identificirati koliko je moguće. Ne čini se da je ta imena ikada uspjela složno i definitivno protumačiti ni istočna, ni zapadna tradicija. Uvijek je ostalo i vjerojatno će ostati značajnih nedoumica i neprihvaćanja. Evo samo tri glavne osobe s Jakovljevim imenom.^[1]

1 – Jakov, apostol Isusov, brat Ivana apostola i evanđelista, sin Zebedeja i Salome. Njega se uobičajilo zvati Jakov „Stariji“, iako toga izraza „Stariji“ nema u Svetome Pismu. Redovito se Jakov „Stariji“ spominje zajedno sa svojim bratom Ivanom. Samo o njemu nema nikakve sumnje niti ikakve zamjene s nekim drugim Jakovom. On je potpuno identificiran. Najpoznatije mu je svetište Santiago de Compostela na sjeverozapadu Španjolske, koje se u doba Rimljana zvalo Finisterrae (doslovce Kraj svijeta).

 2 – Jakov, apostol Isusov, sin Alfejev. Budući da su među Dvanaestoricom bila dva Jakova, onda je, ne u Svetom Pismu. nego u našem predajnom rječniku Jakov, brat Ivanov, nazvan „Starijim“, a ovaj Jakov, sin Alfejev, nazvan je „Mlađim“.

O ovom Jakovu, sinu Alfejevu, apostolu, znamo isto tako vrlo malo ili gotovo ništa. Novi Zavjet o njemu ne donosi doslovno ništa više, osim pukoga imena (Mt 10,3; Mk 3,18; Lk 6,15; Dj 1,13). I svaki put se navodi kao „Jakov Alfejev“.  Nema dakle nijedne riječi, nijednoga pitanja, nijednoga odgovora iz njegovih usta ni Isusu ni Isusovoj zajednici, da bi se izričito spominjalo. Šutljiv kao riba, mudar kao zmija, bezazlen kao golub. Lako to, nego o njemu šute i legende, apokrifi i kršćanska tradicija, što je posve neuobičajeno, imajući u vidu kako svega toga ima o drugim učenicima, o nekima u preobilju. Jedinu stvar koju legende donose jest ta da je ovaj Jakov, apostol, sin Alfejev, kojega tradicionalno nazivamo „Mlađim“, propovijedao u Perziji, današnjem Iranu, da je preminuo kao mučenik, i to na križu kao i njegov Gospodin.

Ali ipak ono malo što se nalazi u Svetom Pismu mogli bismo formulirati u tri točke: Prvo činjenica, drugo razborit zaključak, i treće neki naslućaj.

Je li on Jakov Alfejev ili „Mlađi“ Matejev brat? Jakov je predstavljen kao sin Alfejev. U prvim trima Evanđeljima čitamo poziv Isusov upućen Mateju na carinarnici. Usporedimo li Matejev i Markov prikaz, dolazimo do ovakva zaključka:

Matej kaže: Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka, zvanog Matej, gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: „Pođi za mnom!“ On usta i pođe za njim (Mt 9,9). Ovdje Matej opisuje sebe.

Marko je malo drukčiji: Prolazeći, ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu „Pođi za mnom!“ On usta i pođe za njim (Mk 2,14).

Ovdje je lako poistovjetiti Mateja i Levija Alfejeva. Mateju je bilo ime također i Levi, a bio je sin Alfejev. Ista dakle osoba s dva imena.

A po ocu Alfeju ne bi bilo teško zaključiti da je Jakov Alfejev ujedno brat Mateja-Levija Alfejeva. Sasvim moguće, ali nemamo nepobitnih dokaza. Otac se mogao ženiti dva puta, pa bi jedan mogao biti od prve, a drugi od druge žene. Dakle, Matej i Jakov mogli bi biti od istoga oca (i iste majke) pa rođena braća, ili polubraća po ocu, ili teorijski sinovi dvojice različitih Alfeja.

3 – Jakov, brat Gospodinov. Ovdje ćemo o njemu reći nešto više kako nam donose Evanđelja, Djela apostolska, sv. Pavao i crkvena povijest. A osobito tumačenje pape Benedikta XVI. u generalnoj audijenciji 28. lipnja 2006.[2] Onaj koga sveti Marko izričito naziva „Mlađim“ (15,40), izvan Apostolskoga zbora, on može biti Gospodinov brat.

Mk 6,3 spominje Jakova, Gospodinova brata, među drugom trojicom Isusove braće odnosno točnije rođaka (Josipa, Jude i Šimuna). Evanđelist uopće ne navodi ovoga Jakova među apostolima nego među „braćom“ Gospodinovom. Da je bio među apostolima, evanđelist to ne bi propustio istaknuti i ovdje, a ne samo u trećem poglavlju. A upravo ovaj Jakov, koji ne pripada Dvanaestorici, a naziva se „apostolom“, unosi najviše zabune.

Iv 7,5 veli: „Ni braća njegova ne vjerovahu u njega.“

Dakle, ni Jakov. On je praktično „nevjernik“, jer u to vrijeme nije vjerovao u Isusovo božansko poslanje, osobu i u mesijanstvo. Ali gle malo kasnije, nakon Kristova uskrsnuća:

Dj 1,14 kažu: Svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom!

Tu se izričito spominju „oni“, tj. apostoli, Gospa i „braća njegova“. To znači da je nakon Kristove Muke, Smrti i Uskrsnoga jutra nastala velika promjena u braći njegovoj: Jakovu, Josipu, Šimunu i Judi (Mt 13,55). U takvu nabrajanju uvijek se Jakova stavlja na prvo mjesto. Židovski izraz „brat“ odnosi se, znamo, ne samo na rođenoga brata, nego i na najbliže rođake. Tako tu četvoricu „braće“ Isusove oduvijek se smatralo užim Isusovim rođacima, tj. sinovima možda Josipove braće i sestara. Ovdje dakle valja naglasiti da su na Dan Silaska Duha Svetoga i Gospodinova „braća“ primila snagu Duha Svetoga i da su kao takvi mogli biti vrlo uvažavani i prihvaćeni čak i kao poglavari u Crkvi, kao što se dogodilo s ovim Jakovom, bratom Gospodinovim, koji je ujedno pisac „Jakovljeve poslanice“, one katoličke.

Marko evanđelist 15,40 piše: Izdaleka promatrahu i neke žene, među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa i Saloma.

Samo sv. Marko izričito spominje nekoga „Jakova Mlađega“ (u grčkom izvorniku ne stoji „Mlađega“ nego Maloga – mikros), brata Josipova, sina Marije koja je bila s Gospom pod Isusovim križem. Taj Jakov, doslovno i izričito nazvan „Mlađi“ – a nije uopće jasno zašto, u odnosu na koga „mlađi“, dok grčki tekst mikros = znači Mali, a ne Mlađi. I Vulgata, i Rimski martirologij, i hrvatski prijevodi prevode ne s Mali (možda mali stasom), nego Mlađi. Zašto? Nije jasno. Pa i u Božanskom časoslovu II., str. 1289., 3. svibnja, SVETI FILIP I JAKOV APOSTOLI čitamo u uvodu: „Jakov, bratić Gospodinov, sin Alfejev, upravljao je jeruzalemskom Crkvom. Napisao je jednu poslanicu“. Ali nije on bio apostol, jedan od Dvanestorice. A 3. svibnja slave se Filip i Jakov, dvojica apostola između njih Dvanaest.

Ovaj Jakov Jeruzalemski, Isusov „brat“, ima dakle još braću Josipa, Judu i Šimuna. Majka mu je bila pod križem, pa mu je i to mogla biti prednost i preporuka u dokazivanju da je preko nje bio povezan s Gospodinom u njegovim mukama, a Petar je ne samo izdao u Kajfinu dvorištu, nego je bio podlegao, pobjegao i nije se pojavljivao do uskrsnoga jutra.

Ovaj Jakov, zvani „Mlađi“, a zapravo „Mali“, Isusov „brat“, koji se spominje u zajedništvu molitve i iščekivanju Duha Svetoga u Jeruzalemu, nije bio izabrani član Apostolskoga zbora, član Dvanaestorice. Niti je on Jakov apostol, kojega mi nazivamo „Mlađim“ kada nabrajamo Apostole. Njega, međutim, spominju Djela u 15. glavi i sv. Pavao u Poslanici Galaćanima (1,19), kao voditelja Crkve u Jeruzalemu (Dj 21,18). Kako je on tamo dospio? Pretpostavlja se da je nakon Isusova uzašašća i silaska Duha Svetoga taj Jakov, Gospodinov „brat“, zaređen i prihvaćen za glavara Jeruzalemske Crkve. Kojim razlozima i vezama? Kakve su bile unutrašnje tvrdnje, dokazivanja, prepirke, „konklave“ i bitke, kako li se taj Jakov nametnuo za vođu Crkve u Jeruzalemu, kako je on tvrdio: Ja sam Gospodinov brat, a Petar nato dočekao da je on Kamen-stijena, da ga je taj isti Gospodin postavio sebi za namjesnika, vikara, nije nam ostalo zapisano, ili je izgorjelo u nekom ratu. Nisu nam zapisane sve riječi koje su se čule među Svetima.^[3] Euzebije Cezarejski, crkveni historičar, u prvoj polovici 4. stoljeća piše da su nasljednici Jakova, Gospodinova „brata“, još uvijek na jeruzalemskoj stolici!

*Bože, ti nas svake godine razveseljuješ nebeskom proslavom svetih apostola Filipa i Jakova. Po njihovim molitvama daj i nama udio u otajstvu muke i uskrsnuća tvoga Jedinorođenca da te zauvijek gledamo licem u lice.

[1] W. Barclay, „James, Son of Alphaeus“, u: The Master’s Men, London, 1979., str. 114-121.

[2] https://www.vatican.va/content/benedict-xvi/hr/audiences/2006/documents/hf_ben-xvi_aud_20060628.html

[3] Taj je Jakov umro na Jeruzalemskoj stolici i naslijedio ga je njegov „brat“ Juda, koji je napisao „Judinu poslanicu“, onu „katoličku“.