Veliki četvrtak – Četvrtak Večere Gospodnje

U događajima o kojima pripovijeda Knjiga Izlaska, kuća se pojavljuje kao mjesto spasenja – u onoj strašnoj noći Izraelci su spasenje uživali u svojim kućama. Dok su oko njih bjesnile sile kaosa, oni su bili sigurni. Zato je Pasha slavljena kao obiteljski blagdan. U kalendarima koji su se onda koristili, Pasha je bila prvi dan u godini. Bilo je važno tog prvog dana biti obranjen protiv prijetnji ništavila. Kada se na to nadovezao događaj spasenja prvorođenaca i Izlazak iz Egipta, Izrael je imao sasvim jasnu sliku što bi za njega trebala biti Pasha – miran tihi, obiteljski kutak koji je siguran ne zato što ga brane visoki bedemi nego je nad njim Božji blagoslov. 

U današnjem Evanđelju vidimo Isusa. Sa svojim prijateljima je došao slaviti Pashu u Jeruzaelmu. Nitko toga dana nije mogao napustiti Jeruzalem. Dakako, smio je, ali nije imalo smisla. Izrael je svake godine o Pashi kretao u Jeruzalem: treba se vratiti izvorima kako bi obnovio svoje spasenje, kako bi se u njemu što bolje utvrdio. Godina je dugačka, nosi svakakve probleme i narod je u opasnosti raspršiti se izvana i iznutra. Slavljenje Pashe bio je povratak pod Božju zaštitu, onu istu koja je moćnom rukom branila Izrael i oslobodila ga od Egipćana uz neviđene strahote.

Pošto je Izrael narod izabran da spasenje proširi do nakraj Zemlje, znao je da ovo obnavljanje i učvršćivanje spasenja nije samo za njega nego za sve narode svijeta. Barem je toga trebao biti svjestan – zbog to ga je i bio izabran. Ono što je trebao činiti bilo je za njega i za cijeli svijet.

Isus je ove večeri slavio Pashu sa svojim učenicima. Oni su bili Njegova obitelj. Tko su majka moja i braća moja? Ovi oko mene koji slušaju i vrše Riječ Božju, rekao je jednom Isus.

 Njegov je dar da u taj krug učenika, braće i sestara ulazimo i mi! I mi večeras, dok slušamo kako je Isus slavio Pashu, ulazimo u to Njegovo slavljenje i postajemo dio Njegove obitelji. Crkva je Njegova obitelj, Njegova svojta. Mi, večeras ovdje okupljeni, Njegova smo obitelj, Njegova kuća – onaj grad spasenja od kojeg On udaljava zlo i u njemu gradi mir.

Jedini bedem tog grada jest Njegova Krv – Njegova ljubav koja nas pomiruje s Bogom i međusobno. Da bismo živjeli s Bogom i jedan s drugim, jedan za drugog.

Moderno doba sve nam jasnije stavlja pred oči duboku istinu: kaos kojeg smo spominjali nije tlapnja nego je stvarnost koja doista djeluje. Koliki je tehnički napredak čovjek postigao a gledajmo – ratovi nisu prestali. Naprotiv, najveća krvoprolića dogodila su se u najnaprednijem – dvadesetom stoljeću. Kada otvorimo vijesti što vidimo? Tolika ubojstva su u porastu pa čak i među najrođenijima – sin ubija oca i otac sina, ljudi ubijaju svoje susjede… A nemamo manje nego prije – ova zla se ne događaju zbog zaostalosti i neimaštine. Bolna nesloga i nerazumijevanje posvuda…

Kako prijeći u bolji svijet? Kad je Izrael prvi puta slavio Pashu, ona je bila znak polaska iz Egipta, zemlje robovanja, u zemlju slobode. Blagovali su je svaki čas spremni za pokret. Prva Crkva je Pashu također shvaćala kao prijelaz. Zato svaka ozbiljna zajednica kad slavi ovu tajnu, mora razmišljati o svom prijelazu. Prijelaz iz ropstva u slobodu!

Mnoge probleme ne možemo sami riješiti, ali možemo početi s nečim važnim. Možemo večeras započeti svoj prijelaz. Kako? Od ljudi koji su se ovdje skupili iz raznih razloga postanimo Isusova kuća, Njegova obitelj. Ako smo u svoju obiteljsku i župnu zajednicu dospjeli „slučajno“, stjecajem raznih faktora, od nje načinimo svoju zajednicu! Isusovu obitelj. Ne grupu ljudi u koju sam, eto, zapao, nego zajednicu koju svjesno odabirem! U koju sebe svjesno želim uložiti!

Ako to učini svatko od nas svjesno i slobodno, naše kuće i naša župa postat će mjestom spasenja. Doživjet ćemo prijelaz. To je ono na što nas Bog zove i garantira svoju pomoć. On je već započeo: primjer sam vam dao da i vi činite kao što i ja vama učinih!

Svoje zbunjene, preplašene i ambicijama opterećene učenike Isus je poveo kad je kleknuo i oprao im noge; time im je sve rekao. I vi činite kao što ja vama učinih. Ako svatko od nas to bude činio, s tim stavom išao prema drugima, evo od nas Isusove obitelji! Evo nas u istinskom proživljavanju Pashe.

Tada pitanja postoji li Bog?, što je to spasenje? ostaju materijal za razglabanje čaršijskim pametnjakovićima. Onaj tko je ušao u Isusovu obitelj i pokušao ovako živjeti kako nas zove Isus, on će jako dobro osjetiti što je to Božja obitelj i Božje spasenje. Njemu više nitko neće trebati o tome pričati.

Isusova Pasha, Njegov prijelaz postat će mu hod u slobodu, u novi svijet. On, njegova kuća i župna zajednica sjajit će novim svjetlom.

Blago nama budemo li tako činili!