Sveti Šimun i Juda

1. Biografski podaci

Istočne Crkve slave odvojenu ovu dvojicu apostola, ali na Zapadu već u Jeronimovu martirologiju stoji da se ova dva apostola zajedno slave 28. listopada.[1] Štovanje ove dvojce apostola tek je u 9. iz Galije preneseno u Rim i od tada se slavi upravo toga datuma.[2] Tako važeći Martirologij za dan 28. listopada donosi:

„Blagdan svetih apostola Šimuna i Jude, od koji je prvi nazvan Šimun Kananaj, odnosno ‘Revnitelj’, a drugi, zvani Tadej, sin Jakovljev, na posljednjoj je večeri Gospodina upitao o njegovu objavljivanju, koji mu je odgovorio: ‘Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.’“[3]

Šimun, hebrejski šim’ōn, deminutiv od š^emūʽʼēl znači „Bog je čuo, uslišio“. Nadimak Kananaj, kako nalazimo u Mateja i Marka (Šimun Kananaj: Mt 10,4; Mk 3,18) ne znači da bi on bio iz Kanaana ili iz Kane, nego taj nadimak potječe od aramejskog: kanʼanajjaʼ, što znači Revnitelj (grčki zelotèn), kako nalazimo u Lukinim spisima („Šimun zvan Revnitelj“: Lk 6,15; Dj 1,13).[4] Zbog toga se smatra da je on, prije nego što je postao apostolom, bio pripadnik zelota (revnitelja). Zeloti su bili skupina židovskih idealista u 1. st. koji su, po uzoru na Makabejce, željeli osloboditi svoju zemlju od rimske vlasti. Vrhunac njihova djelovanja bio je od 66. do70. godine poslije Krista, kada su poveli oružanu pobunu protiv Rimljana, što je završilo potpunim židovskim porazom, na koncu čega je Tit Flavije razorio Jeruzalem.[5]

Prema predaji apostol Šimun Revnitelj propovijedao je evanđelje zajedno s Judom Tadejom u Edessi (Perzija). Oni su ondašnjem kralju donijeli Kristovu sliku i pismo, a kralj je uredio da uđu u raspravu s ondašnjim vračevima. Kako su ih apostoli nadvisili, vračevi su na njih poslali zmije koje su se okrenule na te iste vračeve. Kralj je nakon toga zapovjedio da se oni pogube pri čemu su apostola Šimuna prepilili. U ikonografiji se, stoga, apostol Šimun Revnitelj prikazuje s pilom ili s klupkom zmija.

Juda, dolazi od hebrejskog j^ehūdāh, a značenje je nepoznato. Oznaka Juda Jakovljev vjerojatno znači sin Jakovljev, kao što, na primjer, u Mt 4,21 Jakov Zebedejev znači Jakov, sin Zebedejev, pa je, prema tome, manje vjerojatno da bi apostol Juda bio brat apostola Jakova Alfejeva, kako bi neki htjeli. Apostolu Judi nadimak je Tadej (aramejski taddaj, znači odvažan). Judu Jakovljeva spominje Luka (Lk 6,16; Dj 1,13), dok u Mateja i Marka nalazimo samo ime Tadej (Mt 10,3; Mk 3,18). Već Origen spaja ova dva imena da bi objasnio različite predaje, tako da on kaže: „Juda Tadej“, što je i danas uobičajeno, kako stoji i u spomenutom Rimskom martirologiju. Stara tradicija veli da bi apostol Juda Tadej bio pisac Judine poslanice, ali je to danas napušteno. Postoji određena vjerojatnost da bi pisac spomenute poslanice bio Juda, Gospodinov brat, koji se spominje u Mk 6,3 i Mt 13,55.

Prema predaji apostol Juda Tadej propovijedao je s apostolom Šimunom Revniteljem u Siriji i Mezopotamiji gdje je mučen i ubijen toljagom. Prema legendi sv. Brigite, Krist mu se javio prije svoje muke tako da je Tadej postao zaštitnikom dobre smrti i očajnika. Kult mu je raširen u sjevernoj Europi, osobito u Poljskoj. U ikonografiji se prikazuje s toljagom, helebardom ili pak s medaljonom koji na sebi ima Kristov lik.[6]

2. Misna čitanja

U prethodnom je misalu postojala i misa bdjenja s vlastitim čitanjima[7] i molitvama. U danjoj misi prvo je čitanje bilo Ef 4,7-13 (gotovo identično čitanje se danas uzima za blagdan Sv. Mateja: Ef 4,1-7.11-13), a govori o različitim službama koje Bog podaruje ljudima. Evanđelje je bilo Iv 15,17-25 koje govori o budućem progonu apostola. Današnji misal uzima čitanja kako slijedi.

a) Prvo čitanje (Ef 2,19-22)

Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.

Ovdje se naglašava – što je silno važno i za Crkvu u današnjem vremenu – da je Crkva sazdana na temelju apostolskog nauka: apostoli su temelj, a zaglavni je kamen sâm Krist. Prema tome, mi smo u Crkvi pozvani uvijek iznova nadoziđivati isključivo na temeljima koje su postavili apostoli, to jest, pozvani smo čuvati apostolski polog vjere i razlagati nauk apostolski, ako veli Pavao: „Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.“ (1 Kor 3,10-11) Zato se ne bismo trebali prilagođavati ovome svijetu gradeći mimo toga temelja, kako nas opominje Pavao: „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.“ (Rim 12,2)

b) Evanđelje (Lk 6,12-19)

Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica. Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.

Evanđeoski odlomak donosi popis dvanaestorice apostola te propovijeda o Isusovom naviještanju evanđelja i o čudesnim ozdravljenjima koje je činio. Budući da je Isus jednom zgodom rekao apostolima: „Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti“ (Iv 14,12), vidimo u tome svjetlu i budeće djelovanje apostola: naviještali su evanđelje i činili čudesa u Isusovo ime.

3. Misne molitve

a) Zborna

Bože, ti si nas po blaženim apostolima priveo spoznanju svoga imena. Zagovorom svetog Šimuna i Jude Tadeja, udijeli milostivo da se množe narodi koji tebe vjerom prihvaćaju i tako Crkva tvoja neprestano raste.[8]

Prvi dio ove molitve preuzet je iz prethodnog misala, koji je, sa svoje strane tu molitvu preuzeo iz Gelzijevih sakramentara 8. stoljeća,[9] jer u najstarijim sakramentarima, kako je bilo spomenuto, ovoga blagdana nema. Drugi je dio novosastavljen i nadahnut je nalogom koji je Isus dao apostolima: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode.“ (Mt 28,19) Evanđelje se, dakle, treba širiti ne samo mnogima ili mnoštvu, nego i svim narodima zemlje, baš kako su se i apostoli uputili naviještati evanđelje izvan svoje domovine, širom ondašnjega svijeta. Na tome se Isusovom nalogu temelji misijsko poslanje Crkve kroza sve vjekove do danas.

b) Darovna

Gospodine, častimo vječnu slavu apostola Šimuna i Jude i molimo te: primi naše prinose i pomozi da dostojno slavimo sveta otajstva.[10]

I ovdje je prvi dio preuzet iz prethodnog misala, koji je, sa svoje strane tu molitvu uzeo iz Gelzijevih sakramentara 8. stoljeća,[11] Molitva je prilično općenita i mogla bi se uzeti za bilo kojeg drugog sveca: prinoseći euharistijske darove vjernici slave vječnu nebesku proslavu svetih apostola i mole da im Bog pomogne da dostojno slave sveta misna otajstva.

c) Popričesna

Gospodine, primili smo sveta otajstva. U Duhu Svetom usrdno molimo: nek nas euharistija koju smo proslavili o spomenu slavnog mučeništva svetih apostola Šimuna i Jude trajno čuva u tvojoj ljubavi.[12]

Molitva je djelomično preuzeta iz prethodnog misala koji ju je, sa svoje strane, preuzeo iz Gelazijevih sakramentara 8. st.[13] Drugi je dio novosastavljeni i nadahnut je Judinom poslanicom: „A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom, uščuvajte se u ljubavi Božjoj, iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za vječni život. (Jd 20-21) Sveta otajstva koja slavimo i primamo – silom i snagom Duha Svetoga – čuvaju nas u Božjoj ljubavi, pri čemu su nam uzorom sveti apostoli koji su iz ljubavi prema Kristu i prema Crkvi darovali svoj život, prema onome što Isus kaže: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ (Iv 15,13)

Zaključimo. Crkva je nazidana na temelju apostola. Slaveći sveta otajstva i časteći ljuba i žar svetih apostola koji su za Krista i Crkvu položili život, crkva se nadahnjuje primjerom tih velikana, moli za njihov zagovor te u Duhu Svetome moli da neprestano raste u ljubavi, prema onome kako nas Pismo potiče: “Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru.“ (Heb 13,7) Tu se očituje kako se Crkva s ponosom sjeća svojih prethodnika u vjeri proseći njihov zagovor. Međutim, u isto vrijeme, kao što je bio snaga svetim apostolima, Krist Gospodin je po svetim otajstvima i danas djelatan u svojoj Crkvi koja se množi narodima koji njega prihvaćaju kao Spasitelja. Zato i mi molimo da snagom svetih otajstava u Duhu Svetome sve više napredujemo u vjeri te da „istinujući u ljubavi poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist.“ (Ef 4,15)

---

[1] Zanimljivo je da Jeronim Judi pridjeva nadimak Revnitelj („sanctorum apostolorum Simonis Chananaei, et Judae Zelotis“): Martyrologium vetustissimum S. Hyeronimum Presbyteri nomine insignitum, u: PL 30, 495B.

[2] Usp. A. ADAM, Slaviti crkvenu godinu, Sarajevo, 2003., 203.

[3] Martyrologium Romanum, Vatikan, ²2004. 594.

[4] Usp. A. VAN DEN BORN, W. BAIER, Simon, u: H. HAAG (prir.),Bibel-Lexikon, Eisiedeln, Zürich, Köln, 1968., 1592.

[5] Usp. A. VAN DEN BORN, Zeloten, u: Bibel-Lexikon, 1926; usp. također: Zeloti, u: Biblijski leksikon, Zagreb, 1972., 340; A. SAND, Kananaîos, u: H. BALTZ, G. SCHNEIDER, Exegetisches Wörterbuch zum Neuen Testament,2, Stuttgart, Berlin, Köln, Mainz, 1981, 613.

[6] Usp. A. BADURINA, Šimun, u: A. BADURINA (prir.) Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 1985.,306-307.558; Biblijski leksikon, Zagreb, 1972., 143.311-312

[7] U misi bdjenja čitanja su bila 1 Kor 4,9-14 („Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene…“) i Iv 15,1-7 („Ja sam pravi trs“).

[8] Latinski: „Deus, qui nos per beatos Apostolos ad agnitionem tui nominis venire tribuisti, intercedentibus sanctis Simone et Iuda, concede propitius, ut semper augeatur Ecclesia incrementis in te credentium populorum“.

[9] Usp. P. SAINT-ROCH, (prir.) Le Sacramentaire Gélasien d’Angoulême, Brepols, 1987. (= GeA), 1628: Deus qui nos per beatos apostolos ad cognitionem tui nominis uenire tribuisti, da nobis eorum gloriam sempiternam et proficiendo caelebrare et caelebrando proficere.

[10] Latinski: „Gloriam, Domine, sanctorum apostolorum Simonis et Iudae perpetuam venerantes, quaesumus, ut vota nostra suscipias et ad sacra mysteria celebranda nos digne perducas“.

[11] Usp. GeA 1441: „Gloriam Domine sanctorum apostolorum tuorum perpetuam percurrentes, quaesumus, ut eamdem sacris mysteriis expiati, dignius caelebremus.“

[12] Latinski: „Perceptis, Domine, sacramentis, supplices in Spiritu Sancto deprecamur, ut, quae pro apostolorum Simonis et Iudae veneranda gerimus passione, nos in tua dilectione conservent.“

[13] Usp. GeA 1443: „Perceptis Domine sacramentis, suppliciter rogamus, ut intercedentibus beatis apostolis tuis, quae pro illorum veneranda gerimus passione, nobis proficiant ad medelam.“ Istovjetna molitva se nalazi i u Grgurovm sakramentaru, s time da je to bila molitva o blagdanu svetoga Andrije: „Perceptis, domine, sacramentis suppliciter exoramus, ut intercedente beato andrea apostolo tuo quae pro illius veneranda gerimus passione, nobis proficiant ad medellam.“ J. DESHUSSES, (prir.), Le sacramentaire Grégorien, 1 Le Sacramentaire, Le Supplément d’Aniane, Fribourg, 1979., 769.