Bezglasni rekvijem za nerođene, na smrt osuđene

O samodopadnom statusu i reklami samoproglašene heroine Dunje Janković i prijateljice s gitarom.

“Ako se bori za pravo izbora, onda to pravo izbora ne pripada samo njoj i onima koji misle kao ona. To pravo pripada i nerođenom djetetu. Ne može trudna imati pravo izbora ubiti dijete, jer dijete ima pravo izbora živjeti.” (Izvor)

Dunja Janković, slikarica koja je u subotu pokušala zaustaviti povorku za dostojanstvo života “Hod za život, obitelj i Hrvatsku”, o događaju se oglasila na Facebooku.

Zahvalila se na podršci i pohvalila da je Željki Markić i udruzi U ime obitelji “uzela kormilo iz ruku”. Njezina izjava graniči sa šizofrenijom. Kad je već poželjela, kako to nije uspjela svojim slikama i projektima za koje dobiva novac, a nisu događaj,  našla je načina da se nametne, da se o njoj piše. Ovo su neki isječci odnedavno poznate likovne umjetnice koju je šutke pratila mlada “svjetski poznata umjetnica“ za koju se malo zna u Domovini.

“Ali ono što je zastrašujuće jest ta gomila mladih veselih djevojaka u koloni, koje su pjevale iza bannera, marširajući same protiv sebe. Ispred njih redari polukriminalci s pjenom na ustima i očima u križ”, napisala je, dodajući da ju je stari bračni par nazvao fašistom.

Ovo je bilo njezinih pet minuta slave. Namjerno, a kad već nije prisutna u medijima zaslugama svog slikanja, izazvala je incident da bi se o njoj pisalo. „Sve neke fine djevojke u borbi protiv života… Jedna je slikarica, druga glazbenica… Treba im besplatna reklama… Financira li to Ministarstvo kulture???“, zapitala se jedna  djevojka.

To je tako proziran, sramotan i vidljiv način  koji  lijevo orijentiranim medijima i novinarima ne upada u oči.

Druga čuvena dama s gitarom učinila je isto. Hvale je da je poznata, a pitao sam stotine ljudi tko je,  čime se bavi, pa nemaju pojma.

Ona s gitarom, ova sa samopromocijom napravile su “rekvijem za nerođene bez riječi i zvuka”. Imala je brojnu  publiku među onima koji su je, kako se potužila, napali polukriminalci s pjenom na ustima i očima u križ. Borba za život nerođenih, na smrt osuđenih, nastavit će se. Njezin Dan je već umro u zoru.