Četvrtak 18. tjedna kroz godinu: Nosi se od mene, sotono!
Meditacija uz Evanđelje: Mt 16,13-23
Jednom je Isus svoje učenike upravo šokirao. Navijestio je da će otići u Jeruzalem gdje će biti uhićen, osuđen i ubijen, da bi na koncu uskrsnuo. Učenici su bili preneraženi. Kako? On, Mesija, onaj koji ima spasiti cijeli narod, on da bude osuđen i ubijen? Nemoguće. Konačno, što bi onda, u tome slučaju, bilo s njima, apostolima? Ispast će da je to što su toliko vremena slijedili Isusa, bilo uzaludno. I onda Petar, spontan, kakav je već bio, uze Isusa na stranu i počne ga odvraćati: „Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!“ I sada Isus posve tvrdo i neuvijeno odgovara Petru: „Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“
Upravo tako. Istina je katkada strašno bolna, često nepopularna, često zataškavana, ali uvijek ostaje – istina. Međutim, mi znamo i vjerujemo da Isusova istina jest istina koja oslobađa i da je to uvijek istina izrečena s ljubavlju. Tako i nas Isus poziva da istinu govorimo s ljubavlju. Evo, mogu li ja u jednostavnosti, dobroti i ljubavi reći svome najbližemu da suviše pije, da ružno govori, da je nepravedan prema djeci ili prema svome roditelju, da zanemaruje Boga i svoju vjeru? Pri tome se trebamo čuvati dvije krajnosti. Jedna bi bila da iz obzira ništa ne kažemo, pa onda postanemo, kako nas to stari katekizmi uče, sudionici tuđih grijeha. Druga bi krajnost bilo „pametovanje“, a zapravo uzdizanje samih sebe. Što bi bila „zlatna sredina“? Mjerilo svega bi trebala biti iskrena i nesebična ljubav. Upravo je tako Isus postupio prema Petru. Isus nam je najbolji uzor. A tko drugi?
