Četvrtak 24. tjedna kroz godinu: Vidiš li ovu ženu?
Meditacija uz Evanđelje: Lk 7,36-50
U Isusovo su vrijeme za objeda ljudi ležali ne ležaljkama. I dok je tako Isus bio kod farizeja Šimuna na objedu, došla je žena koja je bila poznata kao javna grešnica u gradu, pristupila njegovim nogama, kvasila ih svojim suzama, otirala svojom kosom i pomazivala vrlo skupom mirišljavom pomašću. Sve je to žena činila iz srca i duše. Tko zna zašto i kako se bila odala takvom životu. Silno se kajala. Nije se usudila pomazati Isusovu glavu pomašću. Smatrala se posve nedostojnom. Svojim je suzama iskazivala svoje duboko kajanje a mirišljavom je pomašću iskazivala silno poštovanje i ljubav prema Isusu. A domaćin, farizej Šimun, s prezirom je gledao tu ženu i čudio se kako Isusu, kao prorok, nije shvatio tko je ta žena.
I onda Isus ukazuje Šimunu na to da je on, Šimun, vrlo loš domaćin. U ono vrijeme je osnovna pristojnost nalagala da se gostu operu noge, da ga se poljubi u znak dobrodošlice, te, ako je u pitanju imalo dostojniji gost, da ga se pomaže mirišljavom pomašću. Farizej ništa od toga nije učinio. Time je zapravo pokazao prezir prema Isusu. Sada se Isus obraća Šimunu govoreći: „Vidiš li ovu ženu?“ I onda mu ukazuje, što se upravo događa pred njegovim očima. Šimun mu nije oprao noge, a ova grešnica je to učinila svojim suzama. Šimun ga nije poljubio, a ta žena Isusu cjeliva noge. Šimun mu nije pomazao glavu mirišljavim uljem, a žena mu noge pomazuje. I Isus zaključuje: „Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.“
Isus je milosrdan. On se nad raskajanim grešnikom uvijek ražali. On se raduje onoj pronađenoj stotoj ovčici. Mi, nažalost, nismo bez grijeha. Ali ono što možemo i trebamo jest to, da uvijek iznova tražimo Isusa, da mu se s pouzdanjem obraćamo, a iznad svega, da ga volimo. I bit će nam oprošteno. Onda u tome svjetlu trebamo gledati i druge slabe ljude, grešnike, kao što smo i mi sami. A naravno, što budemo više rasli u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, to će se više od nas grijeh odbijati, to će se više u nama ostvarivati Kristovo kraljevstvo, ono kraljevstvo čiju puninu ćemo, njegovom milošću, doživjeti u vječnosti. Neka tako i bude.
