Crkva poslije Franje
Imam osobna sjećanja na papu Franju koja jako cijenim: prijateljski i velikodušni radni odnos na Sinodi o Americi 1997., kada smo obojica bili novoimenovani nadbiskupi; njegovu osobnu dobrodošlicu i toplinu na konferenciji Humanum u Rimu 2014. i izvanredan uspjeh njegova posjeta Philadelphiji 2015. o Osmom svjetskom susretu obitelji. Posvetio se služenju Crkvi i njezinu narodu na načine koje je osjećao da ih vrijeme zahtijeva. Kao brat u vjeri i Petrov nasljednik zaslužuje sada naše molitve za njegov vječni život u nazočnosti Boga kojega je ljubio.
Rekavši to, razdoblje između svršetka jednoga i početka drugoga papinstva vrijeme je za iskrenost. Njezino pomanjkanje bilo bi preskupo s obzirom na današnje izazove. Na puno načina, bez obzira na njegove snage, Franjin pontifikat bio je neprimjeren stvarnim problemima s kojima se Crkva suočava. Nije izravno sudjelovao na Drugom vatikanskom saboru i činilo se da zamjera nasljeđu svojih neposrednih prethodnika koji su bili sudionici toga sabora. A oni su bili ljudi koji su radili i patili kako bi saborska učenja vjerno utjelovili u katolički život. Njegova je osobnost bila temperamentna i samovoljna (autokratska). Opirao se čak i lojalnoj kritici. Imao je obrazac dvoznačnosti i labavih riječi koje su sijale pomutnju i sukob. Suočen s dubokim kulturnim prijelomima u stvarima spolnoga ponašanja i identiteta, osudio je rodnu ideologiju, ali se činilo da je umanjivao važnost uvjerljive kršćanske „teologije tijela“. Bio je nestrpljiv s kanonskim pravom i pravilnom procedurom. Projekt s njegovim potpisom, sinodnost, bio je naporan u tijeku i oskudan u jasnoći. Unatoč nadahnjujućemu dopiranju na rubove društva, njegovu je papinstvu nedostajao pouzdan, dinamičan evanđeoski žar. Isto tako izostala je izvrsnost u podupiranju spasonosnoga (a ne samo etičnoga) kršćanskoga svjedočanstva u sumnjičavom modernom svijetu.
Ono što Crkvi treba da ide naprijed jest predvodnik koji može spojiti osobnu jednostavnost sa strašću za obraćenjem svijeta Isusu Kristu, vođa koji ima hrabro srce i pronicav um da to spoji. Bilo što manje ne će valjati.
Charles J. Chaput, O.F.M. Cap.
philadelphijski nadbiskup emeritus
