Drugi dio došašća: 20. prosinca – homilija
Čitanja: Iz 7,10-14; Ps 24,1-4b.5-6; Lk 1,26-38
Danas u bogoslužju slušamo poznato izvješće o tome kako je anđeo Mariji navijestio da će ona postati majkom Spasiteljevom. Znamo da je Marija u određenom trenutku zapitala: “A kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” I Anđeo joj objašnjava da se to ima dogoditi po duhu Svetom.
Rekao bih da smo gotovo svakodnevno i mi u sličnoj situaciji. Osjećamo da nas Bog na nešto poziva i u isto vrijeme osjećamo da to daleko nadmašuje naše mogućnosti i snage, sve do te mjere da to izgleda posve nemoguće. I onda se u nedoumici pitamo: “A kako će to biti? Kako je to moguće?”
A Božji nam glas i Božji glasnik daje istovjetan odgovor: “Duh Sveti će sići na tebe…!” Što to znači? Znači ono što Božja riječ jednog drugom prilikom veli: “Ta ne govorite to vi, nego duh Božji koji je u vama.” Znači ono što Pavao drugom prilikom veli: “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.”
U čemu je razlika između velikih i svetih ljudi i nas slabih grešnika? Veliki ljudi shvaćaju da su po sebi slabi, ali se pouzdaju u Božju snagu, u snagu Božjeg Duha. Pogledajmo na primjer sve apostole? Nisu li oni bili i maleni i slabi i neodlučni, i tašti i strašljivi, jednom riječju, nisu li se pokazali kao obični maleni ljudi? A gle, kad je na njih sišao Duh Sveti, počeli su činiti velike stvari. Jer, oni su se upravo u toga Duha pouzdavali, a ne su svoje sile. Pogledajmo i svetoga Franju koji je bio običan mladić, bez neke teološke naobrazbe. Pa ipak, pokrenuo je nove i neviđene snage u Crkvi. Ta što je posebno mogao biti sveti Leopold Mandić? Ipak, u tome je čovjeku bila tolika snaga Duha Svetoga, da su to ljudi upravo osjećali.
Blažena je Djevica upitala kako će to biti, pa kad je čula da će tu biti Duh Sveti na djelu, mirno je rekla: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.”
Ovih nas dana Bog zacijelo poziva da učinimo nešto dobro, nešto što već toliko dugo odgađamo. Odgađamo jer se plašimo, jer sumnjamo u svoje mogućnosti. Međutim, Bog je uz nas snagom svoga Duha, Bog nas potiče i Bog nam pomaže. Zato mirno recimo: “Neka mi bude po riječi tvojoj.”
