Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov nemoćne djece
Kada je bolest u pitanju, ruke sklapaju i oni koji inače u molitvi baš i nisu revni. A kada je u pitanju zdravlje djece, molitve su puno žarče. Zanimljivo je, međutim, da se tek u Dodatku Rimskog obrednika u 19. st. pojavljuje obred „Blagoslov bolesne djece“,[1] dok ga u Rimskom obredniku prije uopće nije bilo. U Strossmayerovom obredniku iz 1878. nalazimo obred pod imenom: „Blagoslov nemoćne djece“, a iz obreda je vidljivo da se radi o bolesnoj djeci.[2] Prikazat ćemo ukratko obred prema RO 1929., te nešto opširnije onaj iz ĐO 1878.
1. Blagoslov bolesne djece prema RO 1929
Obrednik napominje da se nemoćnoj (bolesnoj) djeci koja su došla razumu treba podijeliti posljednje pomazanje. Za ostalu bolesnu djecu uzima se ovaj blagoslov.
Nakon pozdrava i uvodnog responzorija svećenik moli dvije molitve za zdravlje, a kod treće molitve položi desnu ruku na glavu djeteta. Nakon toga slijedi Proslov Ivanova evanđelja. Kao što je poznato, u ono vrijeme se smatralo da je upravo Ivanov Proslov najbolja blagoslovna molitva. Nakon evanđelja slijedi završni blagoslov uz škropljenje blagoslovljenom vodom.[3]
2. Blagoslov nemoćne djece prema ĐO 1878.
Ovaj obrednik ne preuzima Obred prema dodatku Rimskog misala iz 1872. koji su priređivači ovoga obrednika svakako mogli imati u rukama, nego se donosi vlastiti obred za koji nismo uspjeli pronaći izvor. Naime ovoga obreda nema u ostrogonskim i kaločkim obrednicima koji su bili izvorom za većinu obreda u ĐO 1878. Taj obred nismo pronašli ni u bečkom, salsburškom i minhenskom obredniku.
Obred započinje znakom križa. Slijedi antifona: „Iz usta malenih i sisajućih složio si hvalu sebi gospode rad neprijatelja svojih“ i Psalam 113: „Hvalite, sluge Gospodnje, hvalite ime Gospodnje!“ U ondašnjem je to prijevodu glasilo: „Hvalite djeco gospoda: hvalite ime gospodnje“, što je bilo prikladno za ovaj obred. Nakon toga slijedi evanđeoski odlomak Mt 18,1-7 koji govori o dostojanstvu djece. Evo toga teksta u današnjem prijevodu:
„U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: ‘Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?’ On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: ‘Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima. Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku. Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan.’“
Nakon responzorija slijedi vlastita molitva koja je sastavljena iz više izvora.
„Presladki gospode Isukrste, koji si rad svoga prevelikog milosrdja, da izbaviš narod ljudski, s neba sišao na zemlju,[4] tebe priklonito molimo, da za slavno porođenje, krst i muku svoju, za smrt i pokopanje tvoje, za presveto uskrsnuće i čudnovato uzašašće tvoje[5], dostojiš se vrhu ovoga bolestnoga djeteta[6] N. izliti rosu presvetog blagoslova tvoga.[7] Oslobodi ga, molimo te gospode, od bolesti koju ponosi, i od svakog’ ga zla obrani.[8] Dopusti nam, slugama tvojim, molimo te, gospode bože, vječno duše i tiela zdravlje uživati, i preslavnim bl. Marije vazda djevice odvjetovanjem sadašnje izbavit se tuge, i vjekovito uživati veselje.[9] Po Isukrstu.
Na koncu svećenik blagoslovi bolesno dijete riječima: „Blagoslov svemožnoga boga otca +, i sina +, i duha + svetoga snišao vrhu tebe i prebivao vazda“ i poškropi ga blagoslovljenom vodom.
3. Blagoslov bolesne djece prema važećem Obredniku blagoslova
Blagoslov bolesne djece što se u prethodnom Rimskom obredniku kasnije pojavio kao Dodatak, u važećem je Obredniku blagoslova obnovljen i obogaćen službom riječi koja uključuje i prošnje.[10] U prvom se dijelu donosi blagoslov za odrasle, u drugom za djecu te u trećem dijelu kraći obred.
Najprije se donosi blagoslov odraslih bolesnika. Obred započinje liturgijskim pozdravom u uvodom („ovim ili sličnim riječima“). Slijedi služba riječi. Predlaže se jedan od ovih odlomaka: 2 Kor 1,3-7 („Bog svake utjehe“); Mt 11,28-30 („Dođite k meni i ja ću vas odmoriti“) ili pak Mk 6,53-56 („Po trgovima su stavljali bolesnike“). Može se uzeti i otpjevni psalam: Iz 38,10.11.12a-d.16 („Ti si, Gospodine, spasio dušu moju od jame uništenje“) ili pak Ps 102,2-3.24-25 („Gospodine, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!“). Slijedi sveopća molitva ili pak litanije iz Reda bolesničkog pomazanja. Na koncu slijedi molitva s polaganjem ruku ili pak molitva bez polaganja ruku , jedna molitva ako je služitelj laik te jedna molitva ako je u pitanju samo jedan bolesnik.
Za blagoslov bolesne djece kaže se da valja prilagoditi tekstove iz blagoslova odraslih bolesnika, s time da se donosi posebna sveopća molitva za djecu i svije blagoslovne molitve. Prva je nova, a druga, predviđena za služitelja laika većim je dijelom preuzeta iz prethodnog Rimskog obrednika.
Zaključak
Dobro je da novi Obrednik donosi blagoslov bolesnika odnosno bolesne djece. Međutim naše izdanje obrednika iz 2007. ima ozbiljan nedostatak: on doslovno prevodi tipsko izdanje pa tako, u ovom slučaju, određuje da se za blagoslov bolesne djece prilagode tekstovi blagoslova odraslih bolesnika. Budući da je svaka liturgijska knjiga, zapravo priručnik, ona nužno treba biti praktična, tako da služitelj ne treba listati lijevo i desno, te da ne bi morao na licu mjesta prilagođavati. U budućem našem vlastitom obredniku svakako bi trebalo uvijek navoditi sve tekstove – makar se puno toga i ponavljalo – tako da služitelj može bez žurbe i nervoze slaviti ova otajstva. A tko bi to trebao umjesto nas učiniti?
[1] Usp. Rimski obrednik izdan po naredbi pape Pavla V. i pregledan brižljivošću drugih papa a oblašću svetoga G. N. pape Pija IX., udešen prema Zakoniku kanonskoga prava, po tipskom izdanju rimskom, Zagreb, 1929. (= RO 1929), 497-500.
[2] Usp. Obrednik biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske, izdan po naredbi preuzvišenog, presvietloga i prečastnoga gospodina Josipa Jurja Strossmayera biskupa bosanko-djakovačkoga i Sriemskoga, itd., Zagreb, 1878. (= ĐO 1878), 142-144.
[3] Identičan obred nalazimo i u Dodatku Rimskog obrednika iz 1872.: ; Rituale Romanum Pauli V Pontificis Maximi jussu editum cui novissima accedit benedictionum et instructionum Apendix, Ratisbonae 1872., (Appendix) 63*-66*.
[4] Za početak molitve: „Presladki gospode Isukrste, koji si rad svoga prevelikog milosrdja, da izbaviš narod ljudski, s neba sišao na zemlju“, usp. iz Misal Pija V. zbornu molitvu zavjetne misu petkom o muci Gospodnjoj: „Domine Iesu Christe, qui de caelis ad terram de sinu Patris descendisti, et sanguinem tuum pretiosum in remissionem peccatorum nostrorum fudisti“… (Bruylants, br. 500).
[5] Molitveni zaziv: „Za slavno porođenje, krst i muku svoju, za smrt i pokopanje tvoje, za presveto uskrsnuće i čudnovato uzašašće tvoje“ preuzet je iz završetka Litanija svih svetih: „Za porođenje tvoje… za križ i muku tvoju… za sveto uskrsnuće tvoje… za čudnovato uzašašće tvoje“, usp. ĐO 1878, 233-234.
[6] Za izraz „vrhu ovoga bolestnoga djeteta“ usp. „super infirmos famulos tuos“ usp. iz Misal Pija V. zbornu molitvu za bolesnike (Bruylants, br. 234).
[7] Za izraz: „rosu presvetog blagoslova tvoga“ usp. „rorem tuae benedictionis infunde“ iz zborne molitve za glavare crkvenih redova u Misalu Pija V. (Bruylants, br. 779)
[8] Za molbu: „od svakog’ ga zla obrani“ usp. molitvu nad narodom utorka trećeg korizmenog tjedna: „Tua, nos, Domine, protectione defende: et ab omni semper iniquitate custodi“. (Bruyilants br. 1147).
[9] Završetak molitve: „Dopusti nam, slugama tvojim, molimo te, gospode bože, vječno duše i tiela zdravlje uživati, i preslavnim bl. Marije vazda djevice odvjetovanjem sadašnje izbavit se tuge, i vjekovito uživati veselje“ identičan je zbornoj molitvi zajedničkog slavlje Blažene Djevice Marije, prema Misalu Pija V. Evo latinskog teksta: „Concede nos famulos tuos, quaesumus, Domine Deus, perpetua mentis et corporis sanitate gaudere: et gloriosa beatae Mariae semper Virginis intercessione, a praesenti liberari tristitia, et aeterna perfrui laetitia (Bruylants, br. 122). Istu molitvu nalazimo i u važećem misalu i to u Zajedničkom slavlju Blažene Djevice Marije: usp. Rimski misal, Zagreb, 1980., 601.
[10] Usp. Rimski obrednik. Blagoslovi, Zagreb 2007., 107-118.