Jabuka, od Adama do naših dana

Jabuka ima i svoj međunarodni dan. Nosit će toga dana djeca jabuke u vrtiće i škole. Učiteljice će govoriti o važnosti jabuke u prehrani. Spomenut će se i poneka poslovica vezana uz jabuku, liječnika i zdravlje. Pjevat će pjesmice o jabukama, a možda i pročitati pokoju priču u kojoj je glavni lik – jabuka.

Tek će odrasli s tugom pomisliti na jabuke djetinjstva. Male, sitne, jabučice. U kojima je često ‘podstanar’ iliti crv. Pa kad ju očistimo od svih nečistoća, u rukama nam ostane još manji ostatak ionako male jabučice.

Trgovine i supermarketi nude velike i lijepe jabuke. ‘Kao sa slike’ – rekla bi poneka baka. I točno je tako. Naslikane su jabuke. Velike, lijepe, pravilnog oblika i … pomalo otrovne. Znate li kako je jabuka najčešće prskana voćka? Neki poznavatelji tehnologije uzgoja jabuka tvrde kako je najmanje 16 (!) puta prskana različitim kemijskim preparatima kako bi izgledala onako lijepa i kao ‘naslikana’. U tom trenutku se češće sjetim bajke o Snjeguljici i lijepoj, otrovnoj jabuci koju joj daje zločesta maćeha. Sjetite se: Snjeguljica umire nakon samo jednog zalogaja takve otrovne jabuke. Probudit će ju iz smrtnog sna poljubac princa na bijelom konju.

Tako je jabuka i hvaljena i kuđena među nama. Nepažljivi čitatelji Biblije tvrdit će kako je upravo jabuku Eva predala Adamu pa od onda imamo probleme u životu. A poneka će baka utvrditi kako je od tih vremena eto svakom muškarcu u grlu još uvijek ostao komadić te jabuke pa se i zove Adamova jabučica.

Kako god bilo, jabuke su rodile i ove godine. Obilno. Treba ih sačuvati za hladne zimske dane. Ponekad ih samo naribamo i spremimo u duboko zamrzavanje za kolač. Pa ipak, što sam starija, sve više volim neovisnost, pa i od električne energije. Stoga ih spremam u bočice. One ne ovise o ovom ili onom dobavljaču električne energije.

Evo prijedloga: