Jaram

Meditacija o muci Gospodinovoj i njegovu svetom križu

Čudno je biće taj čovjek,
što sva druga sebi podvrgava,
te ih kroti podjarmujući
za radnu, tegleću snagu.
Ali opijen svojom moću,
pomračena uma izgubi mjeru,
te i na Boga stavi jaram,
pretvorivši ga u nemoćnu žrtvu,
poput nerazumne živine,
što plaća cijenu njegova bezakonja.
A on nijemo, poput ovce što strigu,
kad mu natovariše drvo križa,
podmetnu sveta ramena.
Udarcima mu leđa izbrazdahu,
a on ponese njihova bremena
zaoravši brazdu spasenja
držeći križ kao ručicu pluga.
Iako ga kao roba pogaziše,
on se ne okrenu nazad,
niti, krotak, zbaci jaram,
znajući da nosi breme čovječanstva
do obzorja vječnosti.
U njima smiraj nalazi ponizna duša
vjerna njemu i njegovoj riječi:
Jaram je moj sladak i breme moje lako!