Lomiti grane?
Svi govore o ekologiji, o čuvanju okoliša do te mjere da Okoliš i Priroda (pisani velikim početnim slovom) postaju božanstva. I obmanjuju nas govoreći da, na primjer, električni automobili čuvaju okoliš, ne spominjući posve neekološki način proizvodnje i recikliranja baterija za takve automobile, a da ne govorimo o strašnim posljedicama, ako se takav automobil zapali… Možemo se slagati ili ne slagati s ekološkim standardima Europske unije (spomenimo samo smiješnu odredbu da plastični čepovi moraju biti učvršćeni za bocu). U pitanju je nešto posve drugo. Radi se o „ekologiji“ naše duše i našega srca. Evo.
Dobro se sjećam. Kada bi netko nepozvan došao u naš voćnjak i ubrao nešto voća, moj se otac na to nije obazirao. Jedino mu je bilo važno da taj nepoznati posjetitelj nije slomio ni jednu granu. Lomiti grane na voćki značilo je oštetiti stablo i smanjiti dogodišnji urod. Čuvali smo naša stabla. Nadalje, u to smo vrijeme cijenili sve što smo imali, pogotovo hranu koja se nije nikada bacala. Smeće nije postojalo. Boce smo prali, papir koristili za potpalu, čak smo i svinjsku dlaku poslije svinjokolje prodavali onima koji su od nje izrađivali četke. Sve to bez ekoloških propisa Europske unije.
Takozvana nebriga za okoliš svojstvena je onima koji su, kao prvo, nezahvalni. Ne shvaćaju da je sve što jesu, sve što ih okružuje zapravo Božji dar koji nismo ničim zaslužili. Nadalje, takvi ljudi su sebični, oni gledaju samo svoje prohtjeve i ne razmišljaju o posljedicama svoga ponašanja. Takve osobe se ne obaziru na druge i na njihove potrebe.
Što reći? „Ekološki“ propisi, zakoni i zabrane imaju vrlo ograničen učinak. U pitanju je naše srce i naša duša. Čovjek koji živi po evanđelju, onaj koji zahvaljuje za svaki dar – a sve je dar! – koji ljubi Boga te jednako ljubi i poštuje bližnjega, takav čovjek onda nužno ima osjećaja i za sve stvoreno. Takav čovjek nije sebičan. Otvoren je Bogu, otvoren bližnjemu. On cijeni Božje darove kojima je okružen i zahvaljuje Bogu na njima. Zato, uživajte u onome što Bog daje, samo nemojte lomiti grane.
