Na svetost pozvani
Kakvi smo mi kršćani ljudi? Imamo na tisuće ciljeva koji nisu daleko od zemlje, uspjeha, novca, karijere. Koji je to cilj mojeg života kao kršćanina, učenika Isusa Krista? Odgovor začuđuje: biti svet, a to bi trebala biti temeljna smjernica cjelokupnog života da ostvarimo Evanđelje u životu i radu. Nažalost, on se gubi u mnoštvu drugih nama važnijih. Na upit tko je dobar, pobožan i svet u župi mnogi bi bez razmišljanja rekli: “Osim mene nitko!” Slušajući što jedni o drugima govorimo, mi smo crkva grešnika.
Većina ljudi postavlja si u životu različite ciljeve: želim takav i takav posao, takvu i takvu osobu za zajednički, obiteljski život, želim da mi djeca budu takva i takva, a na poslu i u onome čime se bavim uspjeh.
Bog nema ništa protiv naših ciljeva, jedino bi mogao postati ljubomoran ako ga izostavimo. Dobro je postavljati i imati ciljeve u životu, jer onda znamo razlučiti važno od nevažnoga, dobro od lošega, ono što omogućava od onog što onemogućava da se razvijam i da budem osoba kakva želim biti.
Oznaka pravog kršćanina je ljubav za druge i poslušnost Božjoj riječi.
Kako ostvariti cilj na koji nas vjera poziva?
Prva je misao mnogih koji shvaćaju važnost trenutka, darovanog života i odgovornosti: nisam ja majka Terezija ili Alojzije Stepinac, nisam ja Nikola Tavelić ili Marko Križevčanin, pa gdje sam ja uz Ivana Merza ili Leopolda Mandića i svih drugih znanih nam i neznanih svetaca i svetica iz kalendara?
Treba imati na umu da se svetac ne rađa, nego postaje. Tko su oni? Ljudi s neke druge planete?
Sveci su svi naši predšasnici koji su hodali ovom zemljom i koji su na putu prema vječnosti ovdje ostvarivali kraljevstvo Božje živeći po Evanđelju Isusa Krista. Zbog toga su nam svi oni uzor i poziv da i mi u svojim životima ostvarujemo to isto Evanđelje.
Mnogi su vjernici obeshrabreni, a da nisu ni počeli.
Sveci nisu modeli koje treba slijepo oponašati; oni su primjeri koje možemo slobodno slijediti u svakodnevnom životu i radu, odnosno slijedeći njih možemo „cvasti tamo gdje smo zasijani“.
