Nedjelja Muke Gospodinove – Cvjetnica (C) – homilija


Izvješće o Isusovoj muci koje smo upravo čuli (Lk 22, 14 – 23, 56) dovoljno je rječito i pobudno. Danas ćemo pokušati izdvojiti samo jedan dio: Isusovu molitvu u Maslinskom vrtu. U Isusovu stavu možemo i trebamo sagledati i naš vlastiti život.


Molite da ne padnete u napast!


Znamo i vjerujemo da je Isus pravi Božji Sin, ali i savršen čovjek. Veli Pismo da nam je u svemu jednak, osim u grijehu. Tako u Maslinskom vrtu vidimo Isusa kao pravoga čovjeka kojega uoči njegove smrti hvata užas i tjeskoba. Zato veli svojim učenicima: Molite da ne padnete u napast! Očito je to poruka za njih, a i za njega samoga. Vidjeli smo na početku korizme kako je Isus bio napastovan. Napast je prisutna u svakom čovjeku i nitko od nje nije zaštićen. Zbog toga valja moliti da ne padnemo u napast, tj. da ne podlegnemo napasti. Isus je svjestan da je duh voljan, ali da je tijelo slabo. Zato se moli.

Bilo je vremena kad su se vjernici silno bojali đavolskih nasrtaja i utjecaja zloduha. Krist je pobijedio zlo i grijeh, on je vladar neba i zemlje i stoga se ne moramo nikoga i ničega plašiti. Međutim, napast je uvijek prisutna. I baš zato što je Krist pobijedio zlo i grijeh, trebamo uvijek tražiti njegovu snagu i njegovu milost. Bilo bi ludo, kad bi se čovjek lakomisleno igrao s napašću. Jer, kako su govorili neki sveci, nema toga grijeha koji ja ne bih mogao počiniti. Zbog toga je jasno, da razborit čovjek i vjernik izbjegava grešne prigode i pazi na svoje strasti, da ga ne odvedu na stranputicu. Konačno, svakodnevno molimo Ne uvedi nas u napast, tj. ne dopusti da padnemo u napast.


Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!


Isus po svojoj ljudskoj naravi želi živjeti. Plaši se smrti. Zato je tako razumljivo da u prvom dijelu svoje molitve veli: Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Tako i mi molimo za zdravlje, za uspjeh, za mir i ljubav u obitelji… I to je razumljivo. Međutim, Isus u nastavku svoje molitve govori ono što je srž svake molitve. Govori svome Ocu: Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!

Koliko god to koji puta bilo teško, ovo treba biti središnji dio i naše molitve. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude! Iznad svega želimo da se na nama vrši Božja volja. On vidi ono što mi ne vidimo, on zna ono što mi ne znamo, njegovi su putovi nedokučivi. I, što je najvažnije, Bog nas ljubi kao svoju djecu. Pa ako dopušta nevolju, muku i smrt, on zna zašto i zbog čega. Za nas ostaje bitno da smo pred njegovim očima i u njegovu srcu.


A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri


Strašna je bila Isusova tjeskoba. Veli današnje evanđelje: I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. I u tim trenucima – gle! – stiže pomoć s neba: A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. To je i naša nada i naša snaga. Bog nas nikada ne kuša preko naših sila. Tako se u našem životu javlja Božji anđeo tješitelj. Može to biti neki sretan događaj, neka posebna prigoda, rečenica iz Svetoga pisma, bljesak neke spoznaje koji nas prosvijetli i utješi. Može to biti neka draga osoba koju Bog postavi na naš životni put… Neće Bog dopustiti da nas muka i teret života posve satru. Samo je važno da se mi potrudimo ostati Bogu vjerni, a on nas nikada neće ostaviti same na našem putu. Konačno, uvjereni smo, mi smo njegova djeca. Mi smo uvijek u njegovu srcu. A u konačnici, kao što je svoga Sina Isusa Krista preko strahote križa i smrti doveo do slave uskrsnuća, tako neće dopustiti da bude uzaludna i jedna suza i jedno dobro djelo učinjeno iz ljubavi. Tako će i nas učiniti dionicima Kristove pobjede i Kristove proslave.