Petak 21. tjedna kroz godinu: Zaboraviše ulje
Meditacija uz Evanđelje: Mt 25,1-13
Za mladu djevojku posebna je čast i radost biti pratiteljica mladenke – djeveruša. U Isusovoj prispodobi bilo ih je čak deset. Velika svadba. Naravno, djevojke su se trebale urediti, uljepšati, isplesti pletenice, namirisati, staviti nakit, odjenuti najbolju haljinu, pažljivo je vezati pojasom da svi nabori skladno izgledaju. Cijeloga su se dana pripremale. I onda „kad je bilo noći o ponoći“, odnosno, kada su prosci došli, one su trebale svečano pratiti mladenku. Kad gle, pet od deset djevojaka nisu ponijele ulja za svoju svjetiljku – i nisu mogle na vrijeme stići u svadbenu dvoranu, koja se u međuvremenu zatvorila. Naravno, da su se djevojke trebale i u rediti i uljepšati i najsvečanije odjenuti. Međutim, sve je to uzaludno, ako ne ponesu ulja za svoje svjetiljke, tako da su im sve pripreme bile uzaludne…
Što nam Isus poručuje? Ima u našem životu puno lijepih i važnih stvari, ali bismo trebali znati, što je istinski važno i što je jedino potrebno, što je bitno, a što je nebitno. Pogledajmo samo kada je u pitanju vjenčanje. Koliko vremena, planiranja, koliko novca potrošimo na pripravu vjenčanja: tu su svirači, aranžeri, popis gostiju, popis jela, raspored gostiju, fotograf. To se planira barem godinu dana ranije, tako da svadba često izgleda kao velika zabavna priredba. S druge strane, koliko su svi sudionici – a osobito mladenci – svjesni da slave sakrament vjenčanja, a sakrament je sveta stvar, to je otajstvo, otajstvo spasenja? Vrlo su slične proslave krštenja, prve pričesti i krizme. Sve te proslave mogu bili sasvim lijepa prigoda za obiteljsko drugovanje i slavljenje. Međutim, možemo se doslovno pitati, ima li u tome Boga? Koliko nam je važna svetinja koju smo slavili? Ili možda sva ta izvanjska slavlja zasjenjuju ono jedino što je bitno – da rastemo u milosti i mudrosti pred Bogom i ljudima. Rekao bi Isus: ovo je trebalo činiti, a ono ne propustiti. Važno je razlikovati bitno od nebitnog, pšenicu od pljeve, zemaljsko od nebeskog, prolazno od neprolaznog. Valja nam bdjeti, jer ne znamo ni dana ni časa. Tome nas uči Isus. A samo on je Put, Istina i Život.
