Ponedjeljak 28. tjedna kroz godinu: Znak traži…

Meditacija uz Evanđelje: Lk 11,29-32

Ponekad nas naši najbliži ili pak naši prijatelji uvjetuju, pa od nas traže da učinimo ovo ili ono, e da bismo im dokazali da smo im prijatelji. To onda izgleda ovako: „Ako si mi prijatelj, dokaži to tako, da mi posudiš toliko i toliko novaca ili da mi učiniš tu i tu uslugu.“ Pa će onda muž ženi ili žena mužu reći: „Ako me voliš, onda ćeš…“ Dokaži, da si mi prijatelj. Dokaži da me voliš… U takvim se slučajevima osjećamo nekako jadno. Ako prijatelj prijatelju mora dokazivati da je prijatelj, ako muž ženi ili žena mužu mora dokazivati ljubav… U prijateljstvu, u obitelji, u braku temeljno je povjerenje. Ako njega nema, ako se netko treba dokazivati, onda je u tim odnosima nešto bitno poremećeno.

Istu je muku imao i Isus. Činio je čudesa ne radi spektakla, nego radi toga što mu je bilo žao ljudi koji su u potrebi i da bi ih po zemaljskom čudu usmjerio prema nebeskim vrijednostima. Međutim, neki – koji očito Isusu uopće nisu vjerovali – tražili su od njega da učini neki spektakularan, veličanstven znak kojim bi on dokazao da je doista on onaj obećani Mesija. Takvima Isus tvrdo odgovara: „Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin.“ Neće Isus činiti čudo radi čuda, ne želi zadovoljavati njihovu potrebu za spektaklima, jer oni ni tada ne bi povjerovali, zato što to ne žele. Jedini znak koji će se dati bit će znak proroka Jone koji je, prema Starom zavjetu, tri dana bio u utrobi velike ribe. Tako će i Isus biti u grobu, da bi treći dan uskrsnuo. Ali, i ovdje valja zapaziti sljedeće. Najveći znak je Isusovo uskrsnuće. Točno. Ali ni tada uskrsli Isus nije činio spektakla, tako da bi, na primjer, stao usred hrama i pred svim pismoznancima, svećenicima, farizejima i pred Pilatom i rekao: „Vidite, uskrsnuo sam!“ Ne Isus se ukazivao onima koji su imali otvoreno srce, kako to svjedoči Petar: „Bog [Isusa] uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih“ (Dj 10,41).

Naravno, i danas se po posebnom Božjem naumu u Crkvi događaju čudesa, kao što je, na primjer, u više slučajeva utvrđeno u Lurdu. Međutim, to za našu vjeru nije odlučujuće. Vjera je Božji nezasluženi dar, vjera je u našemu srcu. Jer, najveće je čudo Božja milost, milost koja u čovjeku pobuđuje vjeru, nadu i ljubav. Molimo Gospodina da toj milosti ostanemo vjerni cijelog života.