Ponedjeljak 29. tjedna kroz godinu: Već noćas
Meditacija uz Evanđelje: Lk 12,13-21
U brizi za naša zemaljska dobra nekako – u najboljoj namjeri! – redovito mislimo: „Evo još samo ovo, evo još nekoliko godina, evo, dok završim ovo, dok nabavim ono…“ I nikad dosta, i nikad posve mirni i zadovoljni. U Isusovoj prispodobi bezumni bogataš misli da će biti miran, sretan i presretan kada svoj bogati urod spremi u nove, veće žitnice. I onda dokazi gruba stvarnost. Veli Isus kako tome čovjeku Bog otvara oči: „Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?“ I onda Isus zaključuje: „Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.“
Bogatiti se u Bogu? Što bi to značilo? Naravno, svatko se od nas „u znoju lica svoga“ skrbi za svagdanji kruh. Tako treba biti i to je Božja riječ od početka. Međutim, Isus ovdje želi reći da se čovjek ne može istinski bogatiti dobrima ovoga svijeta. Jer, sva su dobra prolazna, baš kao je prolazan i čovjekov život na ovoj zemlji. Što god posjedovali, doći će iznenada trenutak, kada će i za nas vrijediti Isusova riječ: „Već noćas…“ Naprotiv, hoće reći Isus, bogatiti se u Bogu znači tražiti i vršiti volju Božju, znači živjeti po Božjim zapovijedima, „živjeti od svake riječi što izlazi iz Božjih usta“. Čovjek se može i treba služiti zemaljskim dobrima, ali ne i robovati tim istim dobrima. Čovjek koji se bogati time da raste u ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, stječe nepropadljivo blago, blago koje ostaje za cijelu vječnost.
Ne varajmo se. Koliko god mi težili za Bogom, uvijek je u svima nama i u svakom od nas ipak prisutna napast za ovozemnim, uvijek nas u određenoj mjeri privlači blještavilo ovozemnog blaga, blještavilo časti i visokih položaja u društvu, uvijek je u nama prisutna napast uznositosti i svega onoga što nas veže samo za ovu zemlju. I onda zbog svega toga nekako Boga ostavljamo po strani. Dobro je u tome smislu prisjetiti se što veli Božji čovjek u svojoj molitvi: „Ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim“ (Izr 30,8). Tko tako razmišlja, velik mir posjeduje.
