Riječ je o ljubavi
Govorim o ljubavi. Kažu da je malo ima na svijetu a ljubavi među strankama i političarima nikad nije ni bilo.
Gdje vlada isključivost i sebičnost njoj nema mjesta.
Podjele su toliko vidljive da bole.
Jučer i svih ovih dana pokazao je to i mimohod u Vukovaru.
Puno je bilo onih koji su tamo bili radi osobne promocije, ne zbog pijeteta poginulima i nestalima. Dvije su kolone stopljene u jednu, kažu. Kad će iza stijegova svi krenuti zajedno?
Kako stoji ljubav među ljudima kojima bi trebala “politika” biti uzajamnost i zajedništvo?
Ne tvrdim da je nema, ali je očito da nije svagdje vidljiva.
Unatoč političkim i ekonomskim razlikama i podjelama brak bi morao biti oaza mira, gnijezdo iz kojega izlaze sretni ljudi, sretna i zadovoljna djeca.
I tu ima svega, nažalost.
Kaže jedna poslovica da voljeni ne stare, a ja bih dodao: voljena žena i muž lakše bolest podnose i sve životne izazove.
Nevoljeni umiru još za života, pokopani su u srcu. Sreo sam ljude i žene koji nose mrtvace u sebi: majku, oca, brata, sestre, prijatelje, pripadnike drugih naroda i svjetonazora…, a oni su još živi.
Svađa i razmirica su nešto uobičajeno. Kažu da je to način rasta demokracije, razmjene i sučeljavanja mišljenja. Uostalom i svađe su dio govora malo povišenoga, ali govora. Istina, one ne donose mir, ljubav, utjehu…, nego razdor, uvredu, poniženje…, ali i zauzimanje osobnog stava u svim problemima. Mržnja se krvlju hrani.
Veliki A. Einstein je rekao da bi propala večer kada bi se svi slagali oko nečega. Razmimoilaženja su normalna. Braniti svoj stav nije grijeh, ako si u pravu, dakako. Boli te kad čuješ da su neki narodi s drugim narodima u ratu ili svađi. To vam je poznato, ali još više boli kad brat ne vidi brata, otac dijete, svekrva snahu i obrnuto.
Postavio mudrac pitanje slušateljima: “Kad sviće zora?”
“Kad na sto koraka prepoznaješ tko je ovca, a tko pas”, kaže jedan. Drugi: “Kad razabereš drvo od drveta”, treći: “Kad sunce nagovijesti crvenilom nebo.”
Mudrac nije bio zadovoljan. “Zora je tek onda kad u svakom koga sretneš vidiš svoga brata.” Koliki su još u mraku daleko od zore a moglo bi nam biti lijepo kad bismo se više razumjeli, kad bismo jedni za druge imali više vremena. Tako djecu učimo u katekizmu. Uče li ih toleranciji među ljudima i narodima u školi ili se drže u uvjerenju da su za sve krivi drugi?
Izjednačavanje krivnje je zarez u rečenici podjela i nesporazuma jer se ona nastavlja optužbama daleka kajanju i oprostu.
Poučna priču o dvojici braće. Ljubav čuda čini.
Imali su bogatu farmu. Jedan je bio oženjen, a drugi nije. Radili su skupa. Stariji brat je polovicu uroda i svega davao mlađem bratu. Išlo je to tako dok se oženjeni brat nije počeo prekoravati kako nije pošteno dok on ima ženu i petero djece koja više jedu a starost mu je osigurana. Što će neoženjen i tko će se za njegovu starost pobrinuti. Pomislio da bi brat trebao imati više na zalihi novca za starost. Noću je iz svoje žitnice odnio žito u njegovu.
Mlađi brat je mislio da ne radi pošteno. Mislio je da brat s toliko djece i ženom zavređuje više pa mu je donosio žito u žitnicu noću. Jedne noći ustanu obojica i susretnu se s vrećama žita. Puno godina iza njihove smrti, kad se podiglo selo, ljudi zaželjeli graditi Crkvu. Izabrali su baš to mjesto na kojem su se braća susrela dok su jedan drugome činili dobro, jer nisu mogli naći svetije mjesto.
Što može ova priča naučiti nas, naše političare, predstojnike Crkve?
Mnogima je važnije imati nego biti čovjek.
Ono novca što Crkva dobiva po ugovoru kamen je smutnje, ljutnje i kritike. Boli nas kad nam netko kaže da nas država plaća. Sve što primamo je iz milodara da bi od toga živjeli i uplaćivali zdravstveno i mirovinsko u fond Biskupije. Dobro bi bilo o tome razmisliti iako se zna da taj novac ide za gradnje, Caritas i stipendije i još neke namjene.
Ako išta, novac ljude dijeli i spaja već prema tome kako je namijenjen.
Dobrota se isplati više nego gramzljivost i zato što god radiš, radi s ljubavlju. Očisti srce od živih mrtvaca i pomiri se s ljudima koje si pokopao u srcu, dođi im, javi se, bit će ti lakše, disat ćeš vedrije, a u svakom licu ćeš vidjeti brata.
