Srijeda 14. tjedna kroz godinu: Dade im vlast
Meditacija uz Evanđelje: Mt 10,1-7
Znamo kako djeca znaju biti ponosna i oduševljena kada im odrasli nešto važno povjere i time im pokažu da su i oni „veliki“. U takvom slučaju dijete redovito kaže: Mama, vidi me! Vjerojatno su se jednom prilikom i apostoli slično osjećali. Evo. Isus je činio silna čudesa. Međutim za njegove sunarodnjake neupitno najveće čudo bilo je to da je Isus izgonio zloduhe. I sada, pogledajmo što veli evanđelje: „Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.“ Dao im je vlast da izgone zloduhe! Da čudesno liječe! To su silno veliki darovi! Pogledajmo. Apostoli su bili posve obični ljudi i prije Isusova poziva nisu se ničim isticali među svojim sunarodnjacima, što znači da nisu bili nešto pobožniji od ostalih. Isus je izabrao obične ljude, ribare i trgovce. I oni sada, poput drevnih proroka, oni naviještaju i čine čudesa! Mama, vidi me!
Važno je, međutim ovo zapaziti: Isus im je dao tu vlast, Kad kaže „dao“ to znači da oni to po sebi nisu ničim zaslužili. To je čist, besplatan dar. Apostoli su Božjom silom činili ono što su činili i nisu se mogli time hvaliti. Međutim, Bog nije stisnute šake. On svoje darove sveudilj dijeli, danas, kao i u vrijeme apostola. Isus i nama po svome Duhu daje vlast da liječimo svaku bolest. U kojem smislu? Mi svojom susretljivom ljubavlju možemo ublažiti toliko boli, možemo utješiti žalosna, možemo siromahu pomoći, možemo zdvojnom čovjeku otvoriti svoje srce, možemo pokazivati sućut, razumijevanje, možemo uvijek iznova praštati i nesebično ljubiti te tako liječiti bolest grijeha, nestrpljivosti i oholosti. Pri tome je bitno da se ne oholimo. Ako smo strpljivi, ako smo dobrostivi, ako smo spremni praštati, ako možemo podnositi nepravde i nevolje, ako u nekim vidovima naše postupanje može biti na poticaj drugome – sve je to isključivo Božji dar. Tome se daru možemo radovati, ali ga ne smijemo prisvajati. Tako će taj dar biti na blagoslov i nama i onima oko nas.
