Srijeda 20. tjedna kroz godinu: Oni od jedanaeste ure
Meditacija uz Evanđelje: Mt 20,1-16a
Rekao bih da je zavist najjadniji grijeh. Pogledajmo. Ako čovjek nešto ukrade on – barem prividno – ima neku korist. Ako čovjek učini grijeh iz strasti on – barem prividno – tu svoju neurednu želju zadovoljava. Međutim, zavidnik od zavisti nema čak ni prividnu korist. Zavist je čista žuč, ono zlo i ona zluradost zbog tuđe nesreće, odnosno ono zlo oko, kada nekome drugome ide dobro.
A to je dvostruka ludost. Prvo, obraćajući pretjeranu pozornost na sposobnost i uspjeh drugoga, ne vidim drugačijih, a ipak prekrasnih darova koje je meni Bog dao. Na primjer, ako su mi djeca zdrava, nije li to nemjerljivo? A kakvih li tek običnih, a ipak vrijednih ljudskih osobina i darova imam! Drugo, zavideći drugome, ja sebi oduzimam životnu radost. Umjesto da se veselim tolikim lijepim stvarima koje mi je Bog dao, ja, sav smrknut, zavidim bližnjemu, na onome što on ima.
Zbog takvih naših napasti Isus govori prispodobu o domaćinu koji dogovorenu pravednu plaću daje nadničaru koji je cijeli dan radio, ali isti iznos daje i onome koji je puno manje radio. Isus hoće reći da Bog gleda drugačije nego mi ljudi. Ne možemo dokučiti njegove putove, ali – kao kršćani – vjerujemo da Bog svakog čovjeka jednako voli, ali da u isto vrijeme svakome čovjeku određuje njegov vlastiti put.
Veli Isus na koncu: „Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji“. Ne stavlja Bog nas na posljednje mjesto. To mi sami činimo. Kako? Jednostavno. Ako je Bog sama strpljivost, dobrota, praštanje, milosrđe, ljubav; što mislim gdje ću se smjestiti ja, ako uporno budem zavidan, srdit, samodopadan i samodostatan? Bogu s desene strane? Ne zaboravimo, zavist, žučljivost, oholost čine čovjeka nesretnim, nemirnim, jadnim i bijednim. Naprotiv, kada čovjek ima veselo Božje srce, kad se čovjek u jednostavnosti srca zna radovati Božjim darovima, kad se čovjek raduje i vlastitom i tuđem napretku, onda je miran, sretan, zadovoljan, jer zna da je ljubljen od Boga i da ljubav koja se iz čovjekovog srca prelijeva oplemenjuje ponajprije ljubitelja, a onda i ljubljenoga.
