Sveti Matej

1. Biografski podaci

Važeći Martirologij za dan 21. rujna donosi:

„Blagdan svetog Mateja, apostola i evanđeliste, zvanoga Levi koji je, od Krista pozvan da ga slijedi, napustio službu carinika odnosno ubirača poreza te, ubrojen među apostole, bio suautor evanđelja, u kojem na osobit način navješćuje Isusa Krista, Sina Davidova, sina Abrahamova kao onoga koji je nadopunio Stari zavjet.“[1]

Ime Matej hebr. mattai, skraćeno od mattenai vjerojatno znači Dar Božji ili možda Vjerni.[2] Spominje se u popisu apostola (Mt 10,3; Mk 3,18; Lk 6,15; Dj 1,13). Matej je bio carinik u Kafarnaumu gdje ga je Isus pozvao da pođe za njim (Mt 9,9-13). U istoj zgodi Luka navodi da se carinik zvao Levi (Lk 5,27-31). Biblijska znanost danas sa sigurnošću tvrdi da Matej nije napisao evanđelje koje je do nas došlo. Međutim, bibličari smatraju da je upravo Matej mogao na aramejskom napisati Isusove Logia, to jest Isusove izreke koje su danas poznate kao Izvor Q, a koje su – uz Markovo evanđelje – nekom drugom piscu poslužile kao građa za Matejevo grčko evanđelje koje danas poznajemo, kao i za Lukino evanđelje. To potvrđuje i Martirologij koji Mateja naziva suautorom evanđelja („Evangelium conscripsit“). Tako svjedoči Papija (oko godine 150.): „Matej je sabrao Gospodinove izreke (Logia) na aramejskom, a svatko ih je prevodio kako je znao“.[3] O njegovu životu nakon Isusova uskrsnuća malo znamo. Prema predaji Matej je svoje je aramejsko evanđelje napisao u Judeji, a kasnije je navješćivao evanđelje u Etiopiji, gdje je i umro. U ikonografiji se prikazuje s anđelom dok piše evanđelje, ili pak s krilatim čovjekom zbog podrobnog izvješća o Kristovom utjelovljenju. Oznaka mu je također i sjekira koja je, prema predaji, oruđe mučeništva.[4]

2. Misna čitanja

U Prethodnom je misalu za blagdan svetoga Mateja bila i misa bdjenja sa zasebnim čitanjima[5] i molitvama, što je dokinuto Misalom iz 1962. Za danju misu čitanje je bilo iz Ez 1,10-14 gdje se govori o četiri bića s licima koje danas uzimamo kao simbole evanđelista: čovjek (Matej), lav (Marko), vol (Luka) i orao (Ivan). Evanđelje je Mt 9,9-13. U važećem je misalu prvo čitanje iz Poslanice Efežanima a evanđelje je kao u prethodnom misalu.

a) Čitanje (Ef 4,1-7.11-13)

Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. On i „dade“ jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova, dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.

Poslanica naglašava da Bog poziva svakoga čovjeka ponaosob, tako da svatko dobiva posebnu dar i milost za služenje u zajednici. Bog je onaj koji daje i koji poziva ne osvrćući se na ljudska mjerila. U tome je smislu Bog neke dao za proroke, neke za apostole, neke za pastire. Tako je Isus, protivno mjerilima onih koji su se smatrali pobožnima, pozvao upravo carinika Mateja da bude apostol te da upravo Matej ostavi i pisani trag koji je ucijepljen u evanđelje koje se diči njegovim imenom. U tome smislu svaki je vjernik od Boga pozvan – posebnom milošću – da dade svoj doprinos u služenju, unatoč svojih ljudskih slabosti.

b) Evanđelje (Mt 9,9-13)

Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: „Pođi za mnom!“ On usta i pođe za njim. Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: „Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima? A on, čuvši to, reče: „Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.“

Grča riječ za carinika je telones i označava osobu koja je otkupila pravo ubiranja carina odnosno poreza.[6] Rimska vlast redovito nije sam ubirala carine nego je to pravo iznajmljivala privatnim osobama – carinicima. Oni su morali državi uplatiti određenu svotu te im je zbog toga bilo dopušteno i preko toga ubirati carinu za vlastito uzdržavanje. Iako su takse načelno bile od države propisane, carinici su često preko mjere povisivali takse u svoju korist, nepravedno se bogateći, tako da su oni u rabinskim spisima bili izjednačavani s razbojnicima. Zbog toga su bili omraženi ali i zbog toga što su bili bliski suradnici Rimljana. U tome je smislu onda razumljivo da su u Isusovo vrijeme carinici bili izjednačavani s grešnicima i bludnicama. Zbog toga je mnogim Židovima, pogotovo farizejima i pismoznancima, bilo nepojmljivo da Isus ne zazire od carinika, nego da, naprotiv, ulazi u njihove kuće te da, naposljetku, jednoga od njih, Mateja, poziva da bude njegovim učenikom.[7] Ovdje valja zapaziti da Isus prilazi carinicima kao grešnicima ali zato da ih pozove na obraćenje. To odgovara i današnjoj službi Crkve koja grešnike ne prezire, nego im – poput Isusa – prilazi pozivajući ih na obraćenje i nudeći im spasenje u Isusu Kristu.

3. Misne molitve

a) Zborna

Bože, u neizrecivom naumu svoga milosrđa dostojao si se izabrati carinika Mateja za apostola. Daj da i mi, potpomognuti njegovim primjerom i zagovorom, tebe slijedimo i posvema uza te prianjamo.[8]

Molitva je većim dijelom preuzeta iz Pariškog misala.[9] Neizmjerno je Božje milosrđe da je Isus upravo Mateja, carinika, izabrao i pozvao da bude apostol, njega koji je bio smatran velikim grešnikom. I vjernici su svjesni da su grešni. Zato se utječu molitvama i zaslugama ovoga apostola da i oni, slijedeći Krista, istom Kristovom milošću, uza nj čvrsto prianjaju. Pri tome, naravno, valja imati na pameti ono što stoji u prvom čitanju, to jest da svatko od nas ponaosob pozvan da Krista naviješta i utjelovljuje u svome životu.

b) Darovna

O spomendanu blaženog Mateja prinosimo ti, Gospodine, molitve i darove. Ponizno molimo da milostivo pogledaš svoju Crkvu čiju si vjeru nahranio propovijedanjem apostolâ.[10]

Molitva je novosastavljena, te je tek manjim dijelom nadahnuta molitvom iz Pariškog misala.[11] Crkva je Kristova, Crkva je njegovo tijelo. Međutim, Bogu se svidjelo „sazdati“ svoju Crkvu na temeljima koje su postavili apostoli, s time da je, naravno, Krist onaj zaglavni kamen, kako čitamo u Poslanici Efežanima: „Više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus.“ (Ef 2,19-20) I u Knjizi otkrivenja Crkva – Novi Jeruzalem stoji na temeljima apostola: „Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjčevih.“ (Otk 21,14) Zato je za Crkvu temeljno, da ostane čvrsto u nauku apostolskome, što ona, između ostaloga, čini i slavljenjem blagdana svetih apostola.

c) Popričesna

Bože, u ovoj smo pričesti i mi doživjeli radost kao sveti Matej, kad je ugostio Spasitelja. Daj da se trajno krijepimo tijelom Isusa Krista koji nije došao zvati pravedne nego grešne na spasenje.[12]

Molitva je novosastavljena, ali je većim dijelom nadahnuta molitvom iz Pariškog misala.[13] Ovdje se izlaže veliko otajstvo koje vjerom i radošću prihvaćamo. Radi se o sljedećem. U svoje vrijeme apostol Matej (odnosno Levi, kako stoji u Lukinu evanđelju) ugostio je Gospodina u svome domu i to je za nj bila velika čast i velika milost. Međutim, radost vjernika je utemeljena na uzvišenijoj stvarnosti. Nismo mi ti koji ugošćujemo Isusa u svome domu, nego je sâm Gospodin Isus domaćin koji nas ugošćuje za euharistijskim stolom, on, koji je nas grešnike pridružuje svome spasenju.

Zaključimo. Poziv carinika Mateja da bude apostolom na poseban način ispunja nadom i radošću Kristove vjernike. Poput carinika Mateja svi smo mi i neznatni i nedostojni i grešni, ali nas Gospodin Isus poziva, pridiže i spašava te nas okuplja oko euharistijskog stola koji je predokus one vječne i trajne gozbe. Snagom tih svetih otajstava svaki vjernik može i treba biti navjestiteljem onoga vječnoga spasenja koje Krist nudi svakome čovjeku, jer Kristova milost od grešnika čini pravednika.

---

[1] Martyrologium Romanum, Vatikan, ²2004, 528.

[2] Usp. Biblijski leksikon, Zagreb, 1972., 185-186; H. HAAG (prir.), Bibel-Lexikon, Einsiedeln, Zürich, Köln, 1968., 1109.

[3] Usp. B. T. VIVIANO, Evanđelje po Mateju, u: D. J. HARRINGTON (prir.) Komentar Evanđelja i Djela apostolskih, Sarajevo, 1997., 130. Za Papiju usp. još EUZEBIJE CEZAREJSKI, Crkvena povijest, 3, 39, 16, Split, 2004., 269.

[4] Usp. M. GRGIĆ, Matej, u: A. BADURINA (prir.), Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 1985., 399.

[5] U misi bdjenja čitanja su bila: Sir 44,25-27; 45,2-4.6-9 (prema Vulgati) i Lk 5,27-32 (poziv Levijev).

[6] Grči termin telones sastavljen je od riječi telos što znači dadžbina, porez i glagola oneomai što znači otkupiti.

[7] Usp. Biblijski leksikon, Zagreb, 1972., 57. Usp. također: O. MICHEL, Telones, u: G. KITTEL, G. FRIEDRICH (prir.), Grande lessico del Nuovo Testamento, 13, Brescia, 1981, 1055-1104.

[8] Latinski: „Deus, qui ineffabili misericordia beatum Matthaeum ex publicano Apostolum es dignatus eligere, da nobis, eius exemplo et intercessione suffultis, ut, te sequentes, tibi firmiter adhaerere mereamur.“

[9] „Deus, qui ineffabili misericordia, beatum Matthaeum ex publicano Apostolum eligere dignatus es: da nobis, eius exemplo et intercessione, ut post te, relictis omnibus, ambulantes, tibi firmiter adhaerere valeamus.“ Misale Parisiense, Pariz, 1738., 665.

[10] Latinski „Memoriam beati Matthaei recensentes, preces et hostias tibi, Domine, deferimus, suppliciter exorantes, ut Ecclesiam tuam benignus aspicias, cuius fidem Apostolorum praedicationibus nutrivisti.“

[11] „Gloriam Apostoli tui Matthaei venerantes, tibi Domine, hostias laudis offerimus: praesta ut per quem Ecclesia initium tuae cognitionis accepit, per eum promissi regni felicitatem consequatur.“ Missale Parisiense, 666

[12] Latinski: „Salutaris gaudii participes, Domine, quo laetus Salvatorem in domo sua convivam beatus Matthaeus excepit, da, ut cibo semper reficiamur illius, qui non iustos sed peccatores vocare venit ad salutem.“

[13] Salutaris illius gaudii participes, quo Dominum Iesum in domo sua convivam beatus Matthaeus excepit, suppliciter te, Domine, deprecamur, ut eius sanet nos gratia medicinalis, qui venit vocare peccatores, Dominus noster Iesus Christus Filius tuus.“ Missale Parisiense, str. 666