Sveti Toma

1. Biografski podaci

Važeći Martirologij o apostolu Tomi kaže:

„Dana 3. srpnja blagdan je svetoga Tome Apostola koji ostalim učenicima nije htio povjerovati da je Isus uskrsnuo. Međutim, kada mu je Isus pokazao svoj probodeni bok, Toma je uskliknuo: ‘Gospodin moj i Bog moj!’ Po toj je vjeri on, prema predaji, naviještao evanđelje narodima Indije.“[1]

Kao datum ovoga blagdana Gelazijev sakramentar uzima 21. prosinca[2], kako je u Rimskom kalendaru stajalo sve do posljednje liturgijske reforme. Međutim, budući da se smatralo kako je manje prikladno da se ovaj blagdan slavi neposredno prije Božića, godine 1969. blagdan sv. Tome prebačen je na dan 3. srpnja, jer je to dan prijenosa njegovih relikvija u Edessu, kako je to zasvjedočeno u Jeronimovu martirologiju iz 4. st.[3]

Ime ovog apostola potječe od aramejskog tōmā’ što znači blizanac (grčki Didymos),kako je to tri puta navedeno u Ivanovu evanđelju: „Toma zvani Blizanac“ (11,16; 20,24; Iv 21,2). Toma se u sinoptika spominje samo jedanput i to u popisu apostola (Mt 10,3), te jednom u Djelima apostolskim u popisu apostola koji su bili zajedno prije Pedesetnice (Dj 1,13). Međutim, u Ivanovu evanđelju Toma se spominje u četiri zgode. Kad se Isus odlučio opet doći u Judeju da bi uskrisio Lazara, sluteći opasnost,Toma kaže ostalim apostolima: „Hajdemo i mi da umremo s njime!“ (Iv 11,16) Za vrijeme posljednje večere, nakon što je Isus govorio o svome odlasku i o tome da apostoli taj put poznaju, Toma pita Isusa: „Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?“ (Iv 14,5) Toma je bio s apostolima koji su poslije Isusova uskrsnuća bili cijelu noć bezuspješno ribarili, pa kad im je Isus s obale rekao da bace mrežu na desnu stranu lađe, ulovili su veoma mnogo riba te su na obli s Isusom doručkovali (Iv 21,1-13). Najpoznatija je, međutim, ona zgoda kada Toma nije bio među apostolima kada im se ukazao uskrsli Isus (Iv 20,24-29). Toma nije htio povjerovati apostolima da su stvarno vidjeli Isusa živa govoreći: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“ Kada se sljedeće nedjelje Isus ukazao i Tomi koji je bio s apostolima i pozvao ga da stavi svoj prst i svoju ruku u njegove rane, Toma je posramljen i ganut ispovjedio svoju vjeru: „Gospodin moj i Bog moj!“ Za njega Isus više nije bio samo Učitelj, nego Gospodin i Bog.

Prema legendi Toma je posumnjao i u Marijino uznesenje na nebo. Kao što ga je Krist uvjerio pozvavši ga da stavi svoju ruku u njegov proboden bok, tako ga je i Marija uvjerila bacivši mu s neba svoj pojas. Prema predaji Toma je naviještao evanđelje u Perziji kako to svjedoči Euzebije Cezarejski (3. st.)[4] i u Indiji, gdje mu je kralj Gondofor dao novca da mu sagradi veličanstvenu palaču, a Toma je taj novac razdijelio siromasima. Kralj mu se htio osvetiti. Međutim u to vrijeme je umro kraljev brat Gad. Kad je ovaj došao u nebo, anđeli su ga upitali gdje bi želio stanovati, a on je pokazao na prekrasnu palaču koja je tamo stajala. Anđeli su mu rekli da mu to ne mogu dati, jer je tu palaču neki kršćanin podigao za njegova brata Gondofora. Kad se Gad ukazao svome bratu i to mu ispripovjedio, on je pustio Tomu na slobodu. Toma mu je pojasnio da se vjerom i ljubavlju postiže blago na nebesima. Zbog toga se u ikonografiji Toma često prikazuje sa zidarskim ravnalom i kutnikom.[5] Jedan dio njegovih relikvija prenesen je 3. srpnja 384. u Edessu, a drugi dio u Ortonu (Apulija). Prema Liber Pontificalispapa Simaho (498.-514.) u bazilici sv. Petra dao je izraditi oratorij u čast ovome apostolu.[6]

2. Misna čitanja

Ista čitanja su i u prethodnom i u važećem misalu.

a) Prvo čitanje (Ef 2,19-22)

Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.

Crkva je nastala tako da su apostoli silom Duha Svetoga svjedočili da je Isus uskrsnuo i time spasio sve one koji u njega povjeruju i dadu se krstiti. Ovaj je odlomak na poseban način primjeren blagdanu Sv. Tome koji je, susrevši uskrsloga Krista, posvjedočio da je on Gospodin i Bog.

b) Evanđelje (Iv 20,24-29)

Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: „Vidjeli smo Gospodina!“ On im odvrati: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“ I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: „Mir vama!“ Zatim će Tomi: „Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.“ Odgovori mu Toma: „Gospodin moj i Bog moj!“ Reče mu Isus: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“

Kada je ugledao uskrsloga Gospodina, Toma se nije samo uvjerio da je Isus stvarno uskrsnuo, nego je otišao i korak dalje – ispovjedio je da je Isus Bog i Gospodin. Toma je već tada ispovjedio vjeru koji su kasnije apostoli naviještali: Isus iz Nazareta, koji je prošao svijetom čineći dobro, koji je umro i uskrsnuo, zapravo je Gospodin i Bog, kako će to kasnije Petar navijestiti okupljenim Židovima: „Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.“ (Dj 2, 36).

3. Misne molitve

Prethodni misal sve tri molitve u potpunosti preuzima iz Gelazijevog sakramentara,[7] a važeći misal iz toga sakramentara preuzima zbornu i darovnu uz neke preinake, a popričesna je dijelom preuzeta iz Pariškog misala. U prethodnom je misalu bila i misa bdjenja Ego autem Bila je to misa bdjenjaiz zajedničkog slavlja apostola, što je dokinuta Misalom iz 1962.

a) Zborna

Svemogući Bože, daj nam radosno slaviti blagdan svetog Tome apostola. Njegova zaštita neka nas trajno podržava da po vjeri imamo život u imenu Isusa Krista Sina tvoga, koga je on priznao Gospodinom.[8]

Završni dio molitve je novosastavljen: „da po vjeri imamo život u imenu Isusa Krista Sina tvoga, koga je on priznao Gospodinom.“ Upravo je u ovome dijelu teološka poruka najsnažnija. Molba „da po vjeri imamo život u imenu Isusa Krista“ nadahnut je završetkom Ivanova evanđelja: „Ova (znamenja) su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.“ (Iv 20, 31) To je ono što je Toma posvjedočio i ispovjedio: Isus iz Nazareta je Sin Božji i naš Gospodin.

b) Darovna

Donosimo ti, Gospodine, dugovanje svoje službe smjerno te moleći da u nama sačuvaš svoje darove. O spomenu ispovijedanja vjere blaženoga Tome apostola prinosimo ti žrtvu hvale.[9]

I ovdje je naglašena ispovijest vjere apostola Tome. I vjernike je Bog obdario darom vjere – da vjeruju makar i ne vide. Budući da je u pitanju vjera, potrebna je Božje pomoć da ta vjera ne malakše, odnosno da Bog taj dar čuva, prema onome što Isus govori Petru: „Ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera.“ (Lk 22,32) Zbog toga velebnog dara Crkva prinosi Bogu žrtvu hvale, odnosno „žrtvu hvalbenu, to jest plod usana.“ (Heb 13,15)

c) Popričesna

Bože, u ovom otajstvu doista primamo Tijelo tvoga Jedinorođenca. Poput apostola Tome vjerom spoznajemo da je on naš Gospodin i Bog; podaj, molimo, da to djelom i životom ispovijedamo.[10]

Djelomičan izvor ove molitve je Pariški misal koji je u svom izražavanju živopisniji: govori o tome da je Toma mogao „opipati“ tijelo uskrslog Gospodina.[11] Danas se ova riječ ostvaruje. Apostol je Toma mogao rukama dotaknuti Isusa i njegove rane, a vjernici vjerom spoznaju da je u euharistijskom sakramentu uistinu pravo Tijelo Kristovo, kojega zajedno s Tomom priznajemo Gospodinom i Bogom. Vjernici stoga mole da tu vjeru ispovijedaju i svojim životom.

Zaključimo. Misne molitve blagdana svetoga Tome naglašavaju vjeru da je uskrsli Isus i Gospodin i Bog te u isto vrijeme ističu kako je važno tu vjeru ispovijedati, riječju, ali i svojim životom. Isusova riječ upućena apostolima vrijedi i za nas. On kaže: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.“ (Dj 1,8). U svetim sakramentima svi smo mi primili Duha Svetoga i svi smo ispunjeni snagom toga istoga Duha, pa smo onda i mi, poput apostola, pozvani biti svjedocima Krista uskrsloga i njegova vječnoga kraljevstva.

---

[1] Martyrologium Romanum, Rim, 2004., 366. Prethodni Martirologij k tomu dodaje da je apostol Toma bio pogubljen kopljima. Usp. Martyrologium Romanum, Rim, 1922., 310.

[2] L. C. MOHLBERG (prir.) Liber sacramentarum Romanae Aecclesiae ordinis anni circuli (Sacramentarium Gelasianum), Rim, ³1981. (= GeV), 1088-1090.

[3] Martyrologium vetustissimum S. Hyeronimum Presbyteri nomine insignitum, u: PL 30, 437B-486C, ovdje 479D: „In Edessa Mesopotamiae, natalis et translatio corporis S. Thomae apostoli qui passus est in India.“

[4] Usp. EUZEBIJE CEZAREJSKI, Crkvena povijest, III., 1, 1,Split, 2004., 300: „Toma je, kako donosi predaja, dobio u dio partsku zemlju.“

[5] Usp. M. GRGIĆ, Toma apostol, u: A. BADURINA (prir.), Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 1985., 567-568.

[6] Usp. A. ADAM, Slaviti crkvenu godinu, Sarajevo, 2003., 200-201.

[7] GeV 1088-1090. Vrlo je vjerojatno da su u prethodni misal ove molitve uvrštene iz Gelazijevih sakramentara 8. stoljeća. Usp. npr. Sakramentar iz Angulêma: P. SAINT-ROCH, (prir.) Le Sacramentaire Gélasien d’Angoulême, Brepols, 1987., 1621-1622. 1916.

[8] Latinski: „Da nobis, omnipotens Deus, beati Thomae apostoli festivitate gloriari, ut eius semper et patrociniis sublevemur, et vitam credentes habeamus in nomine eius, quem ipse Dominum agnovit, Iesum Christum Filium tuum.“ Usp. GeV 1088: Da nobis, quaesumus, domine, beati apostoli Thomae solempnitatibus gloriari, ut eius semper et patrociniis subleuemur et fidem congrua deuocione sectemur.

[9] Latinski: Debitum tibi, Domine, nostrae reddimus servitutis, suppliciter exorantes, ut in nobis tua munera tuearis, qui in confessione beati Thomae apostoli laudis tibi hostias immolamus.“ Molitva tek djelomično modificira svoj izvor. Usp. GeV 1089: Debitum, domine, nostrae reddimus seruitutis suppliciter exoranter, ut suffragiis beati apostoliThomae in nobis tua munera tueraris, cuius honorando confessionem laudis tui hostias immolamus.“

[10] Tekst uglavnom slijedi prijevod Iz Misala iz 1973. Latinski: „Deus, cuius Unigeniti Corpus in hoc veraciter suscipimus sacramento, praesta, quaesumus, ut, quem Dominum Deumque nostrum cum apostolo Thoma fide cognoscimus, ipsum opere quoque profiteamur et vita.“

[11] Missale Parisiense, Pariz, 1738, 482: Deus, cuius carnem in tuo sacramento non palpamus modo, sed intimo pectore suscipimus; praesta, quaesumus, ut cum Apostolo tuo Thoma te dominum Deum nostrum, fide per dilectionem operante, fatemur.