Utorak 25. tjedna kroz godinu: Majka moja

Meditacija uz Evanđelje: Lk 8,19-21

U povijesti Crkve poznat je pojam „nepotizam“ koji označava pojavu da neki visoki crkveni dostojanstvenici na ugledne crkvene položaje postavljaju svoje nećake, dakle, svoju rodbinu. I danas se (razmjerno često?) događa da u državnim službama – „posve slučajno“ i „uz poštovanje zakonske regulative“ – dobiju mjesto upravo rođaci onog koji odlučuje. I onda govorimo o rodbinskim i kumovskim vezama. A evo jednog – recimo tako – „tvrdog“ evanđeoskog odlomka. Dok je jednom Isus propovijedao okružen mnoštvom, došli njegova majka i njegova braća. Kada su Isusu javili: „Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti,“ Isus „tvrdo“ odgovara: „Majka moja, braća moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.“

Naravno da je Isus duboko poštovao i volio svoju majku. Na to je njega kao čovjeka obvezivala i Četvrta zapovijed. Međutim, Isus ovdje želi reći da je za nj najvažnije vršiti volju njegova nebeskog Oca – a to je u ovome slučaju bilo naviještanje evanđelja. A tek onda dolazi ono drugo. U toj zgodi vidimo dvostruku pouku. Prvo, mi se trebamo prvenstveno truditi vršiti Božju volju i njegove zapovijedi, a onda dolaze sve druge ljudske obveze. Na primjer, ako mi moj kum dođe na kavu nedjeljom kada se ja spremam na misu, onda ću mu pristojno objasniti da mi je u ovome trenutku misa važnija od kave. Drugo, ako nekome nešto učinim „po vezi“ ili sâm nešto dobijem „po vezi“, trebam imati na pameti da sam vrlo vjerojatno uskratio uslugu nekome koji je po objektivnim mjerilima to trebao dobiti prije mene. Kada god „po vezi“ nekome pomognem, odmogao sam nekom siromahu koji te „veze“ nema. Isus tako nije postupao.