Utorak, 11 svibnja

Veliki četvrtak: Ovo činite


Čitanja: Izl 12, 1-8.11-14; Ps 116, 12-13.15.16b-18; 1Kor 11, 23-26; Iv 13, 1-15


Veliki četvrtak je dan Isusove posljednje večere, dan kada je Isus ustanovio euharistiju, dan svećenika. Za Isusa je ta večer bila izuzetno važna. On veli: “Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke.” Na toj večeri Isus im predaje svoje srce, svu svoju ljubav, sama sebe. Nad kruhom veli: “Uzmite i jedite – ovo je moje tijelo koje se za vas predaje.” A nad vinom: “Uzmite i pijte ovo je moja krv koja se za vas prolijeva.” I na koncu veli: “Ovo činite meni na spomen.” Mogli bismo reći, to je za apostole bila i prva misa i prva pričest i dan kada su oni postali ovlašteni to isto činiti njemu na spomen. Današnjim rječnikom rečeno, to je dan kada su oni zaređeni. Najdragocjenije što je Isus imao, sama sebe, svu svoju ljubav, te večeri on stavlja u njihove ruke.

A znamo što se dogodilo malo vremena kasnije. Kad je Isus bio uhvaćen, svi su se razbježali. Petar je čak zatajio svoga Gospodina. Jedini je Ivan ostao uz Isusov križ. I sve to, rekli bismo, dan nakon ređenja, mlade mise i prve pričesti!

Tko će dokučiti putove Gospodnje? Bog po Kristu svoje blago povjerava u ruke ljudi koji nisu ni besprijekorni niti uvijek vjerni. I tako je to oduvijek bilo, od apostola, pa do dana današnjega. Službenici oltara, biskupi, svećenici, đakoni, često u povijesti i nisu baš bili besprijekorni. Nije čudo da se onda, u vrijeme svetoga Augustina pojavila jedna krivovjerna sljedba, zvana donatisti, koja je zagovarala nauk da samo besprijekoran svećenik, onaj koji je bez ikakva grijeha može dostojno i valjano slaviti sveta otajstva, kao na primjer krštavati. Augustin se tome oštro suprotstavio naučavajući da je Bog onaj koji djeluje po sakramentima, kao vidljivim znacima. Stoga za valjanost krštenja nije odlučujuće kakav je svećenik. Svećenikova nesavršenost pogađa njega, svećenika, ali krštenje koje on slavi, valjano je.

Dopustite da vam kao svećenik upravo na današnji dan naglasim nešto iz službe svećenika. Prvo i osnovno, Bog je onaj koji djeluje po našoj službi. Drugo, nažalost, nema onoga tko je savršen u svojoj službi i koji bi u potpunosti i vjerno upotrebljavao sve darove koje mu Bog povjerava. Svi smo mi grešni, baš kao što Pavao veli: “Samim se sobom neću hvaliti osim slabostima svojim.” Svi smo mi tek grešnici.

A danas, eto, znademo susretati dva krajnja stava prema svećenicima. Neki su vjernici oduševljeni nekim svećenikom do te mjere da im nitko i ništa nije važnije od njih. Pa onda nije važno što veli biskup ili što veli samo evanđelje. Ono što kaže i čini takav svećenik prihvaća se kao Sveto pismo. Druga je krajnost da neke svećenike gledamo kroz njihove pogreške i grijehe i posvema ih odbacujemo, često na račun onih prvih. I tako dopuštamo da nas vode ljudi, odnosno, tako se postavljamo sucima jedni drugima. A nama je jedini vođa Krist, onaj koji reče da nikoga na zemlji ne zovemo ni vođom ni ocem.

Tko ima uši, neka čuje!

Zato, ako ćete me ispravno razumjeti, Bog djeluje po misi i po sakramentalnom odrješenju i onoga svećenika kojega mi smatramo osobito duhovnim i vrijednim, baš kao što Bog djeluje i po službi onoga svećenika za kojega smatramo da manje vrijedi. Ta nama je jedan Učitelj i Gospodin – Krist Isus, a svi smo mi braća, poslužitelji riječi i Kristovih otajstava.

Što se tiče nas svećenika, trudimo se i trudit ćemo se biti vjerni evanđelju i svome pozivu. Vas ostale možemo samo zamoliti da se za nas molite i da nas podržavate. Kažete li nam da smo grešni i nedostojni, ništa nam novoga nećete reći. A budete li za nas molili, kao što i mi molimo za cijelu Crkvu i cijeli svijet, dat će Bog da i naša služba kao i služba svih Kristovih vjernika Kristovom milošću bude spasonosna za cijeli svijet. Baš kao što je Augustin rekao svojim vjernicima: “Vama sam biskup – s vama sam kršćanin.”