Slabost

Poznaješ moju slabost. Ne govorim ti to kako bih se opravdao. Priznajem je pred tobom. Često sam pokušavao bez tebe. Nisam uspijevao. Prevario bih se kako sam dovoljno jak i ne trebam te. Odustao sam od toga kako ću sam pobijediti. Odlučio sam se za drugačije. Pročitao sam u Pismima jer kad sam slab onda sam jak. Ali, kako slab može biti jak i nemoćni može pobijediti moćnijeg? Priznanjem.

Tek tako ključ za ustrajnost u borbi nalazio se u Pismima. Jer kad sam slab onda sam jak. Kasnije sam pročitao i onu drugu koju sam tako dugo krivo čitao. Najradije ću se hvaliti svojim slabostima. Otkud bih se trebao hvaliti svojim grijehom? Misao ne završava tu. Inače bi bila pogrešna, proturječna i besmislena. Ona se nastavlja. Jer u meni izobilova milost i snaga Kristova. Dakle, tu smo. Nije u pitanju hvalisanje grijehom i sablažnjavanje drugih. U pitanju je priznanje. Svjedočanstvo pred tobom.

Poznaješ moju slabost. Hvalim se pred tobom kako ti sigurno znaš. Ne možeš ne znati. Otkao si me u dubinama zemlje, satkao me u krilu majčinu, lijegam li ili ustajem ti već izdaleka misli moje poznaješ, znani su ti svi moji putovi. Poznaješ moju slabost. Ta spoznaja donijela mi je olakšanje. I unutarnji mir. Poznaješ me. Znani su ti moji neuspješni napori i frustracija neuspjehom. Znano ti je moje razočarenje u samog sebe i rezignacija koja me ponekad obuzima jer ne uspijevam.

Poznaješ moju slabost. Nekako kao da tebi puštam da nosiš teret nečega što sam ionako ne mogu i ne bih nikad uspio do kraja. Nisam odustao. Radije sam se mirno prepustio tvom vodstvu. Nisam te kukakvički isturio da se umjesto mene boriš i preuzmeš moju ulogu, a ja na kraju da pred drugima kažem i pohvalim se kako sam ja uspio i kako sam ja pobijedio, skrivajući te i ono što si ti zapravo učinio.

I svaki put kad sam na rubu provalije zastanem i osjetim uvijek onu istu bespomoćnost koju bih uvijek osjetio kad bih spoznao da neću uspjeti i da sam iako se već nije dogodilo ipak već digao ruke i odustao. Ali, ta bespomoćnost više nema onu težinu i onaj teret kad čovjek nakon neuspjeha i pada više ne vidi ni smisla ni razloga za ustati, nego bi najradije da ostane ležati i da ga netko dotuče i drži ga dole u blatu.

Sad je sve drugačije. Budem bespomoćan, ali ta moja bespomoćnost prožeta je nečin novim i drugačijim. Prožeta je unutarnjim mirom i unutarnjim smislom. Znam i kad padnem kako ću ovaj put ustati jer ti poznaješ moju slabost. I kao i Apostol čujem te kako mi govoriš dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti u savršava.

I stvarno je negdje tako. Sigurno i meni samom čudno i neobično, neobjašnjivo i neshvatljivo. No, nije li tako bilo i s tvojim križem jer je bio i ostao i danas tolikima sablazan i ludost? Poznaješ moju slabost i usprkos njoj ostaješ vjeran svom nastojanju da budeš uz mene i da me pridigneš i spasiš.

Poznaješ moju slabost mi govori da ti svejedno i takvom čovjeku ostaješ vjeran sve dok čovjek surađuje s tobom i prihvaća tvoju milost i dopušta ti da ostaneš s njim u slabosti. Umjesto nemuštih opravdanja, neuvjerljivih prigovora i neutemeljenih optužbi koje bih iznosio protiv tebe jer bih umislio kako se nisi dovoljno zauzeo za mene, kako se nisi dovoljno borio da me spasiš i sačuvaš, sad radije kažem te riječi: poznaješ moju slabost.

Ne izgovaram to kao informaciju. To nije poruka. To je priznanje. To je molba. To je molitva. Poznaješ moju slabost Gospodine. Poznajem, odgovaraš mi, i dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje. I najradije ću se pred tobom razotkriti u  svojim slabostima jer kad sam pred tobom slab onda sam najjači.  

Poznaješ moju slabost Gospodine. To mi priznanje donosi osjećaj unutarnjeg mira i pomirenja s tobom. Poznaješ moju slabost Gospodine. Neću odustati od borbe znam kako ništa nije uzalud s tobom. Sve je smisleno. Čak i povremeni neuspjeh i pad ima smisla. Oni služe da shvatim kako bez tebe ne mogu učiniti puno. Ponekad gotovo ništa. Poznaješ moju slabost Gospodine. Ne opravdavam se. Ne tražim jeftin i lagan način. Samo priznajem ono što ti ionako oduvijek o meni znaš jer tebi sam predan od majčine utrobe i od majčina krila ti si Bog moj.