Kategorija: Kroz filozofsku prizmu

U strahu od vječne osude dosežem svoj najdublji strah. Gledati samog sebe kako prolaziš pored

Nad ponorom iz kojega se ne mogu sam spasiti čujem pitanje. Upućeno je meni: trebaš

Idi i ne čini to više. Nemoj obećati da nećeš više činiti. Slagat ćeš sebe.

Nedostaje širine. I kad je nema osuda je negdje iza ugla. Lakša je osuda. Može

Je li Bog krivnja i kazna, onaj osjećaj straha da su vrata oproštenja zauvijek zatvorena?

Ako je pad beskonačan postoji li mogućnost za ustati? Ako se dugo ostajalo u prašini

Između tebe i mene postoji sukob. Poput usjeka presijeca moje biće od vrha do dna.

Laž je način mog bivstvovanja. Od živog čovjeka ostao je kostur izmišljotina. Počelo je dobro

Ne očekujem da se drugi promijeni. Nekad računam na njegovu ili njezinu trajnost kao i

Ne znam što bih s tim jezikom. Razumijem da mi se taj jezik želi obratiti,

Je li traganje uzaludno? Kako pronaći onoga kojega tražim ako ne znam tko je on?

Nekad si mi bio netko tko danas više nisi. Kako ću znati koja je slika