Cvjetna nedjelja

Šesta korizmena nedjelja naziva se Nedjelja Muke Gospodnje, Cvjetna nedjelja, Cvjetnica, Palmana nedjelja, Neđilja od pome itd. Prisjećamo se Kristovog svečanog ulaska u Jeruzalem i početka njegove muke. Prije svete Mise bude procesija s cvijećem i grančicama, a u crkvi se pjeva ili čita Muka. Raširen je običaj umivanja u cvijeću, a ponegdje se u crkve nose posebno pletene maslinove ili palmine grančice. 

Nedjeljom Muke Gospodnje započinje Veliki tjedan, a sadržajno se dijeli na dva dijela: spomen na svečani Kristov ulazak u Jeruzalem i početak njegove muke. Slavlje počinje procesijom, tj. okupljanjem vjernika na prikladnom mjestu izvan crkve ili u nekoj manjoj crkvi, zatim se blagoslove grančice, navijesti Evanđelje i u ophodu se ide u crkvu pjevajući “Židovska su djeca”, “Slava, čast i hvala ti”, Psalmi 23 i 46 i druge pjesme. U crkvi se nastavlja misno slavlje, a u službi riječi središnje mjesto zauzima Muka, po mogućnosti pjevana.

Procesija na Cvjetnicu datira još iz 4. ili 5. st., a tada bi se vjernici okupili na Maslinskoj gori i, noseći u rukama palmine i maslinove grančice, hodali prema Jeruzalemu od jedne do druge bazilike, pjevali himne, čitali iz Svetog pisma i molili. S vremenom je taj običaj prešao i na Zapad i proširio se po cijeloj Crkvi. Tako se zadržalo do danas, a odatle dolazi i naziv Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja.

Drugi naziv – Nedjelja Muke Gospodnje, vezan je uz drugi dio slavlja, kada se pjeva ili čita Muka. U okviru trogodišnjeg ciklusa svake se godine čita ili pjeva Muka po jednom od sinoptika: u godini A po Mateju, u godini B po Marku, a u godini C po Luki. Muka po Ivanu svake se godine pjeva ili čita na Veliki petak. Dinamičnosti i svečanosti radi, a također kako bi se kod vjernika pobudila veća pozornost i ganuće, obično se pjevanje ili čitanje Muke odvija po ulogama, bez pratnje glazbe, nego tek uz intonaciju. Budući da je riječ o početku Kristove muke, to će se još više naglasiti liturgijskom bojom, koja neće biti ljubičasta kako je to redovito u korizmi, nego crvena.

Uz Cvjetnicu se vezuju i neki narodni običaji, a posebno su rašireni umivanje u cvijeću i pletenje palminih ili maslinovih grančica. Za jutarnje umivanje nabere se svakovrsno cvijeće, a posebno ljubičice, potopi se u vodu u lavoru i svatko se od ukućana u takvoj vodi na uranku umije. Iako se uz taj običaj vezuju i praznovjerni elementi po kojima se npr. umivanjem u cvijeću na Cvjetnicu želi postići ljepota, ipak taj običaj daleko prije treba vezivati uz spomen na svečani Kristov ulazak u Jeruzalem i grančice, odnosno razumjeti ga kao poziv da se po cvijeću prisjetimo značenja Cvjetnice i koliko je važno Bogu uvijek iskazivati hvalu.

Lijep je običaj povezivanja župa s mora s onima u unutrašnjosti, na način da one župe ili pojedinci koji žive uz more narežu i pošalju maslinove grančice župama kontinentalnog kraja, a ove ih na Cvjetnicu dijele vjernicima i prikupljaju dobrovoljne priloge za potrebe Caritasa.

Ponegdje postoji običaj pletenja maslinovih ili palminih grančica koje se nose u crkvu za Cvjetnicu. Riječ je o posebnom načinu pletenja, koji zahtijeva i znanje i strpljivost i vještinu. U dubrovačkom kraju poznata je dubrovačka poma (poma = palma), a odakle su se u onom kraju i udomaćili nazivi za Cvjetnicu – Neđeja od pome ili Palmana nedjelja. Na vrhu pome stavlja se pleteni križ, a nakon blagoslova na Cvjetnicu nose se kući i zadijevaju za slike, križeve ili se stavljaju na neka druga dolična mjesta.

U nekim je drugim krajevima običaj za Cvjetnicu plesti maslinove grančice, i to od posebnih vrsta (npr. u murterskom kraju od masline duške) koje imaju nešto duže lišće i pogodnije su za pletenje. Postoje dva načina pletenja: muška palma, koja je jednostavnija i plete se na jednoj grančici, i ženska palma, za koju je potrebna grančica posebnog oblika i plete se s tri grančice.

Sve nam to pokazuje kolika je važnost Cvjetnice kao dana koji nas prisjeća Kristovog svečanog ulaska u Jeruzalem i poziva nas da uvijek Bogu iskazujemo hvalu, ali i kao dana kojim započinje najozbiljnije vrijeme u liturgijskoj godini i vodi nas preko Kristove muke, smrti i počivanja u grobu do radosti uskrsnuća.