Podsjetnik o homoseksualnosti i primanju u sjemenište
Objavljuje se hrvatski prijevod Podsjetnika koji je sveta Kongregacija za katolički odgoj uputila katoličkim biskupima 9. srpnja 1985., dok je Crkvom upravljao Ivan Pavao II. Potpisali su ga predstojnik Kongregacije kardinal William Wakefield Baum (1926.–2015.) i dugogodišnji podtajnik Kongregacije Francesco Marchisano (1929.–2014.). To je tijelo Rimske kurije bilo mjerodavno za sjemeništa (bogoslovije) sve do 10. veljače 2013., a taj Podsjetnik do danas nije opozvan ni promijenjen.
SACRA CONGREGATIO PRO INSTITUTIONE CATHOLICA
[sveta Kongregacija za katolički odgoj]
U Rimu 9. srpnja 1985.
Urudžbeni broj 65/85
(Hic numerus in responsione referatur)
[U odgovoru treba navesti ovaj broj]
Podsjetnik biskupima koji traže savjet u pitanjima koja se odnose na homoseksualnost i pristupnike za primanje u sjemenište
1. Pristupnici za svećeništvo moraju ispunjavati niz mjerila prikladnosti, a važno je da se sva ta mjerila razmotre pravilno i ozbiljno. Među spolnim mjerilima uzima se u obzir krjepost čistoće kako traže Evanđelje i zahtjevi posebna poziva na beženstvo /celibat/.
Pristupnik koji je heteroseksualno djelatan nije prihvatljiv.
Pristupnik koji se upušta u „hodanje“, iako čedno, nije prihvatljiv.
Pristupnik koji je homoseksualno djelatan ili koji vodi homoseksualni način života (bez obzira na to je li homoseksualac ili ne) nije prihvatljiv.
Prije primanja u sjemenište zahtijeva se visoka razina čistoće i uklapanja /integracije/ osobnosti, tako da je prikrivena ili potisnuta homoseksualnost također protunaznaka /kontraindikacija/ koja zahtijeva da pristupnik ne bude primljen – to ne bi bilo pravedno ni prema samoj osobi ni prema sjemenišnoj zajednici.
2. Kada se pristupnik koji ima prošlost neprihvatljiva ponašanja predstavi za primanje u sjemenište, potrebno je uzeti u obzir i dodatna pitanja: je li on od tada kroz dulje razdoblje održavao visoku razinu krjeposna života? Postoji li ikakva opasnost od sablazni, bilo za Crkvu bilo za širu zajednicu, ako ga se prihvati kao pristupnika? S obzirom na posebnu narav sjemenišnoga života i odgoja kao i na napetosti povezane s obavljanjem svećeničke službe, hoće li moći održati i rasti u stupnju krjeposti koji je već postigao?
3. Smatramo da se razlika, koja se u prošlosti pravila između homoseksualnoga postupanja i usmjerenja, nama čini zamagljenom, pri čemu se sada pod pojmom ‘usmjerenja’ dopušta prihvaćanje neprihvatljive ‘predanosti’ ili potpore homoseksualnim navikama ili načinima života.
Radije razlikujemo praksu, usmjerenje i napast; prva dva pojma predstavljaju protunaznake prihvatljivosti. Napasti mogu uključivati usmjerenja ili ovisiti o njima, ali radije rabimo riječ napast kada se poticaj na određeno ponašanje /bihevioralni impuls[1]/, sklonost ili težnja ne odnosi na usmjerenje koje je gore opisano.
Ljudi se u životu moraju suočiti s mnogim i različitim napastima, a obilježje je kršćanina da ih, s Božjom milošću, podnosi i da im se odupire, po uzoru na našega Gospodina u pustinji.
4. Izbor pristupnika za primanje u sjemenište i preporuka za njihovo napredovanje prema svetim Redovima velike su odgovornosti koje izravno utječu na dobrobit samih pristupnika, na ugled svećenstva i na duhovno zdravlje Crkve.
[u potpisu]
William kardinal Baum, [predstojnik]
Francesco Marchisano, podtajnik
[1] Prevoditeljska napomena: Bihevioralni je impuls iznenadna, snažna potreba za djelovanjem bez planiranja, razmišljanja o budućnosti ili razmatranja. Te se radnje obično događaju brzo kao odgovor na unutarnji osjećaj ili vanjski poticaj, često potaknute željom za trenutačnom nagradom ili olakšanjem.