Žena, muškarac i komunikacija

Kada čovjeka nešto boli ne može svoju bol direktno komunicirati drugom. Može opisno govoriti o iskustvu boli, ali ne može svoju bol komunicirati nikakvim jezikom. Čovjekova bol ostaje u domeni njegovog privatnog jezika koji se ne može komunicirati drugima. Postoje iskustva čovjeka koja su dio njegovog privatnog jezika i ne mogu se drugom dati osim posredno pomoću neke interpretacije, pomoću nekog drugog jezika. Čovjek svoje iskustvo pamćenja nekog detalja ne može direktno dati drugom, njegovo pamćenje ostaje dio njegovog privatnog jezika. Posredstvom drugog jezika druge interpretacije čovjek može nešto reći o svom pamćenju. Kad ne bi bilo drugih ljudi s kojima komuniciramo, sva naša iskustva koja imamo bila bi zatvorena u naš privatni jezik, odnosno da smo rođeni potpuno sami bez kontakta s bilo kakvim živim bićem. bilo čovjekom bilo životinjom. ne bismo bili sposobni za ikakvu komunikaciju, ostali bismo trajno zatvoreni u svoj privatni jezik koji ne bismo imali i ne bismo mogli dati drugima, jer ne bismo znali što je komunikacija i što je interpretacija.

Možemo reći kako je Bog utjelovljenjem izišao iz svog privatnog jezika i dopustio da komuniciramo s njim preko utjelovljene Riječi, preko Isusa. Isus govoreći o sebi i Ocu govori čovjeku kako je Bog u njemu izišao iz svog privatnog jezika, iz svog privatnog jezika ljubavi kako bi ljudi mogli komunicirati s njim i kako bi ljudima ponudio mogućnost da ga interpretiraju kao ljubav. Isus je interpretativni jezik samog Boga koji je utjelovljenjem izišao iz svog privatnog jezika kako bi ga ljudi mogli razumjeti i interpretirati. Isus govori kako su mnogi željeli čuti ono što on govori, ali nisu i slušati ono o čemu govori, ali nisu. Mnogi su željno iščekivali da Bog iziđe iz svog privatnog jezika i utjelovi se kao onaj kojega ljudi mogu razumjeti i interpretirati, da konačno progovori čovjeku. U Isusu Bog prestaje govoriti privatnim jezikom i dopušta da bude interpretiran ljudskim jezikom, a najveći je domet ljudskog jezika bio reći kako je Bog Ljubav i Riječ. Ljubav i Riječ u zajedničkom odnosu rađaju komunikaciju božanskog koju slavimo kao tajnu i otajstvo Presvetog Trojstva, gdje se Ljubav i Riječ odvijaju i događaju istovremeno.

U odnosu muškarca i žene ljubav i riječ označavaju rađanje onoga što danas često nedostaje, a što zovemo komunikacijom. Komunikacija između muškarca i žene je daleko od govora i privatnog jezika. Velike probleme muškarcu i ženi stvara kada se svatko zatvori u svoj privatni jezik i ne želi iz njega izići. U čestoj naoko bezazlenoj tvrdnji kako me on/ona ne razumije i nikada neće razumjeti i shvatiti što želim se krije opasnost skrivanja unutar privatnog jezika, skrivanja svojih iskustava i osjećaja. Iako muškarac i žena nikada ne mogu izići iz svog privatnog jezika i jedno drugom izreći do kraja što osjećaju, što ih boli, ipak se ne bi trebali skrivati od komunikacije kao jedinog sredstva koje nadilazi njihove privatne jezike i omogućava im da se međusobno razumiju i shvaćaju. Komunikacija između muškarca i žene odvija se istovremeno kroz riječ i ljubav. Ljubavlju govore jedno drugom, ali i riječima govore jedno drugom. I tamo gdje nedostaju istinske i duboke riječi između muškarca i žene, izriče se i drugi gubitak, a to je nedostatak ljubavi. Kao što manjak ljubavi otuđuje muškarca i ženu jedno od drugog, to će se isto dogoditi ako postoji manjak riječi. Ni ljubav bez riječi, ni riječ bez ljubavi nisu komunikacija, nego tek ljubav i riječ zajedno stvaraju istinsku i duboku komunikaciju između muškarca i žene.

Nesporazumi između muškarca i žene nastaju jer netko svede komunikaciju ili na ljubav ili na riječ, poteškoće nastaju kada se u komunikaciji odvoji ono što joj je prirodno, a to su ljubav i riječ, i jedno se preferira na štetu drugog. Reći kako netko nekoga ne voli jer premalo govori volim te znači pogrešno interpretirati komunikaciju isključivo kao da je riječ o riječima. Reći kako netko nekoga voli zato što sve za njega čini, ali nikada neće reći riječima volim te ili ljubim te, znači pogrešno interpretirati komunikaciju kao ljubav, ali bez riječi. Ljubav koja čini i šuti nije komunikacija. Ona jeste ljubav, ali zakinuta ljubav koja samu sebe zakida za riječ koju treba izgovoriti kada nešto čini za drugoga.

Kada je Bog želio spasiti čovjeka bilo bi teško znati o Božjoj ljubavi da Bog, osim što je činio, nije i govorio. Sveto Pismo je svjedok ljubavi koja govori. Isto tako, da je Bog samo govorio da se zapiše, a ne bi učinio ono što je govorio, bila bi to riječ koja nema u sebi ljubavi, riječ koja nema moć niti snagu. Božja su djela svjedoci ljubavi koja čini. Samog Isusa bilo bi teško razumjeti da je samo činio, a da nije ništa govorio. Njegova čudesa koja bi bila učinjena u šutnji, bez objašnjenja i riječi, bila bi čudna i neobična, bila bi puka magija i vračanje. Njegova smrt na križu bila bi neshvatljiva i nerazumljiva da nije govorio o njoj. Njegova smrt na križu je ljubav koja istovremeno govori i čini, i zato je njegov križ i predanje za čovjeka vrhunski interpretativni jezik, božanski jezik kojim Otac i Sin komuniciraju kako bi spasili čovjeka, i mi ništa ne bismo znali o Ocu i njegovoj komunikaciji sa Sinom da je Isus šutke činio čudesa i umro za nas. Ne bismo imali nikakvog jezika kojim bi mogli interpretirati sve što je Isus učinio, da sam Isus nije govorio jezikom koji smo mogli razumjeti. I sam Bog se komunicira kao Ljubav i kao Riječ, i neodvojeno jedno od drugog. Kad bi se Bog odvojio na Ljubav i Riječ koje međusobno ne bi komunicirali ništa o Bogu, ne bismo mogli razumjeti, a ako bismo pokušali, razumjeli bismo krivo i pogrešno.

I muškarac i žena unutar svog ljudskog jezika, unutar jezika kojim komuniciraju međusobno, neće se moći razumjeti ako ljubav i riječ razdvoje na dvije međusobno nepoznate stvari. U trenutku kada ih razdvoje postaju stranci i udaljeni, i komunikacija postaje teška, nerazumljiva, a interpretacija onoga o čemu jedno drugom govore je u sve češćoj opasnosti da bude kriva i pogrešna. Osjećati nedostatak komunikacije između muškarca i žene sve češće upućuje na duboko razdvajanje ljubavi i riječi jedno od drugog. Kao što je potrebno reći ljubim te, potrebno je to i pokazati, i kao što je potrebno pokazati ljubav, ona neće donijeti ploda ako se čini šutke i u tišini i ako se ljubav ne izgovori u ljudskom jeziku, koliko god taj jezik bio nesavršen i neprecizan. Rascjep između ljubavi i riječi u odnosu muškarca i žene upućuje na rascjep u komunikaciji između njih dvoje i svaka uništena komunikacija između muškarca i žene u sebi nosi možda pretjerivanje u riječima, koja ne čine ništa, ili pretjerivanje u šutnji, u ljubavi koja sve čini, ali ništa neće da izgovori. I teško je naći istinsku komunikaciju između muškarca i žene koja ravnomjerno raspoređuje ljubav i riječ unutar njihovog odnosa, jer sve češće narušene komunikacije između njih dvoje pokazuju da možda ne vjeruju da je moguće izići iz svog privatnog jezika u svijet i stvarnost komunikacije s njom/s njim. Ljudska riječ i ljudska ljubav su komunikacija koju je Bog darovao muškarcu i ženi kako bi izišli iz svojih privatnih jezika, da u međusobnoj riječi i ljubavi budu jedno, kao što je Bog u utjelovljenju izišao iz svog privatnog jezika i postao čovjekom u Isusu, kako bi čovjek mogao komunicirati s Bogom, i komunikacija kroz ljubav i riječ je ostala i ostat će jedini način kako muškarac i žena jedno drugo shvaćaju, interpretiraju, prihvaćaju, vole i ljube.