Objavljeni rezultati tajnoga glasovanja Kongregacije za nauk vjere o Međugorju
Dana 6. kolovoza 2026. talijanski novinar David Murgia[1] objavio je rezultate glasovanja o „međugorskom fenomenu“, koja su pristigla na Kongregaciju za nauk vjere 17. rujna 2016., prije deset godina. Isti je novinar već publicirao dva izvješća o međugorskom fenomenu: Rapporto su Medjugorje, Il Segno di Giona, 2020., 104 stranice, i Processo a Medjugorje, Rubbettino, 2021., 255 stranica. Obje knjige citirane su više puta u monografiji Djevice Premudra. O Međugorju iz ljubavi prema istini, Varaždinske Toplice, 2024.
Joseph Ratzinger, koji je kao münchenski i freisinški nadbiskup 1977. izabrao geslo Cooperatores veritatis – Suradnici istine (3 Iv 8), zadržao je isto geslo i kao papa Benedikt XVI. On je godine 2009. zadužio Kongregaciju za nauk vjere, kako joj statutarno i pripada, da osnuje i vodi Međunarodnu komisiju koja bi, pod vidom istine, istražila međugorski fenomen, nastao 1981. Na završetku bi sama Kongregacija, koja već desetljećima, od 1983. godine,[2] prati i proučava tu pojavu, vrjednovala zaključke Komisije i podnijela ih Papi na prosudbu i odluku. O tom je Tiskovni ured Svete Stolice 17. ožujka 2010. priopćio sljedeće:
„Pri Kongregaciji za nauk vjere pod predsjedanjem kardinala Camilla Ruinija osnovana je Međunarodna istražna komisija za Međugorje. Ta će Komisija, sastavljena od kardinala, biskupa, perita i eksperata, raditi povjerljivo, podvrgavajući rezultate svoga proučavanja instancijama Dikasterija“.[3]
Godine 2013. papa Benedikt XVI. daje ostavku, a za Papu je izabran kard. Jorge Mario Bergoglio, buenosaireški nadbiskup.
Od 1981. do 2015. dostavljeno je s Biskupskoga ordinarijata u Mostaru na mjerodavnu Kongregaciju više od 2.500 preslika raznih protokoliranih dokumenata. Najveći dio tih spisa već je na neki način bio objavljen.[4] Uostalom oba su biskupa, i preminuli biskup Žanić, koadjutor: 1971.–1980. i rezidencijalni biskup: 1980.–1993.,[5] kao i umirovljeni Ratko Perić, nastojala sa svom odgovornošću službe biti u stalnu dosluhu i s Kongregacijom za nauk vjere i s Državnim tajništvom i s trojicom Papa: Ivanom Pavlom II. (1978.–2005.), svetim od 2014., Benediktom XVI. (2005.–2013.), i Franjom (2013.–2025.).
Ruinijeva komisija završila je svoj rad godine 2014. i predala spise Kongregaciji za nauk vjere. Papa Franjo osvrnuo se na njezin rad u izjavama od 6. lipnja 2015. i 13. svibnja 2017. te je cijeli slučaj pridržao sebi.
Godine 2024. stavljene su izvan snage Odredbe o načinu postupanja pri prosuđivanju navodnih ukazanja i objava iz 1978. i donesene nove Norme.
Sveta Stolica do danas nije priznala nadnaravnost ukazanja u Međugorju.
U svom tekstu novinar David Murgia iznosi svoje osobno privatno mišljenje o Međugorju. On ne kaže kako je došao do tajnoga dokumenta Komisije, niti donosi kako je koji član Kongregacije glasovao, ali ističe da će to tijekom vremena objaviti jer je to obećao, posebno to „dugujem jednoj meni vrlo dragoj osobi, koja je nedavno preminula i kojoj sam dao to obećanje“, zaključuje Murgia.
Nedavno je, 16. lipnja 2026. preminuo kardinal Camillo Ruini, predsjednik Međunarodne istražne komisije za Međugorje.[6]
Talijanski tekst novinara i pisca Davida Murgije prevodimo na hrvatski:
Evo tajnih glasova Vatikana o Međugorju:
od 33 mišljenja, 21 je protiv nadnaravnosti, 9 za, a 3 su neodlučna. Prvi se put objavljuju rezultati glasovanja iz 2016., kada su kardinali i biskupi bili pozvani izjasniti se o fenomenu Gospinih ukazanja.
Bilo ih je 33, koliko i Kristovih godina, glasova (vota), odnosno mišljenja, o „međugorskom fenomenu“, koja su 17. rujna 2016. prispjela Svetoj Stolici. Taj se nadnevak znakovito podudara s liturgijskim spomenom jedne od najvećih mističarki i vidjelica u povijesti Crkve, svete Hildegarde Bingenške, proglašene crkvenom naučiteljicom [2012.].
Na Petrovoj je Stolici tada [2016.] bio papa Franjo.
Nakon što je primio i pročitao poznato Ruinijevo izvješće – završni dokument Međunarodne komisije koja je na zahtjev Benedikta XVI. osnovana radi proučavanja i vrjednovanja međugorskog fenomena, a koje sam objavio [Rapporto su Medjugorje], papa Franjo odlučio je pitanje uputiti na razmatranje tzv. Skupštini srijedom (Feria Quarta) tadašnje Kongregacije za nauk vjere.
Uz Ruinijevo izvješće razmotreni su i kritički dokument, koji osporava zaključke Komisije, te još jedan tekst odgovora na te primjedbe.
Feria Quarta redovita je sjednica na kojoj se kardinali, nadbiskupi, biskupi, teolozi i drugi stručnjaci, članovi Dikasterija, okupljaju kako bi raspravljali i odlučivali o pitanjima koja su im povjerena na razmatranje.
Na dnevnom redu bio je upravo „međugorski fenomen“.
Od 33 crkvena dostojanstvenika koji su sudjelovali u postupku zatraženo je da u pisanu obliku, uz obrazloženje, iznesu svoje mišljenje o naravi toga fenomena.
Temeljno pitanje na koje su trebali odgovoriti glasilo je:
mogu li se događaji u Međugorju smatrati nadnaravna podrijetla,
treba li ih smatrati nenadnaravnima
ili još uvijek nema dovoljno elemenata za donošenje konačna suda?
Sudionici su na to pitanje trebali odgovoriti – ponavljam, nakon što su svoje stajalište napismeno obrazložili – koristeći se jednom od triju tradicionalnih latinskih formula:
– Medjugorje, constat de supernaturalitate (Međugorje je nadnaravna podrijetla).
– Medjugorje, constat de non supernaturalitate (Međugorje nije nadnaravna podrijetla).
– Medjugorje, non constat de supernaturalitate (još nije moguće utvrditi je li Međugorje nadnaravna podrijetla).
U nastavku PO PRVI PUT, nakon temeljitih provjera i višestruke provjere podataka, objavljujem ukupan rezultat 33 mišljenja (Vota) koja su 17. rujna 2016. dostavljena Svetoj Stolici.
Ukupno: 33 mišljenja (vota)
Od ukupno 33 mišljenja:
21: Medjugorje, constat de non supernaturalitate (Međugorje nije nadnaravna podrijetla),
9: Medjugorje, constat de supernaturalitate (Međugorje je nadnaravna podrijetla),
3: Medjugorje, non constat de supernaturalitate (još nije moguće utvrditi kakva je narav međugorskoga fenomena).
Društveno i crkveno značenje tih rezultata očito je: gotovo dvije trećine iznesenih mišljenja bilo je protiv priznanja nadnaravnosti međugorskoga fenomena.
Taj je ishod osobito značajan ako se uzme u obzir da je Ruinijevo izvješće, napose u pogledu prvih ukazanja iz 1981. godine, zauzelo osjetno otvorenije i sklonije stajalište, usmjereno prema mogućnosti nadnaravna podrijetla tih događaja.
Ovaj dokument stoga omogućuje bolje razumijevanje koliko je pitanje Međugorja bilo – a dijelom je to i danas – koje izaziva duboke podjele u Crkvi.
To sam rekao više puta i to i dalje tvrdim: zbog Međugorja Crkvi je prijetila vrlo duboka podjela, gotovo raskol.
S jedne su strane bili oni koji su smatrali da fenomen nema nadnaravno podrijetlo i tražili odlučnu intervenciju, a s druge oni koji su držali da barem dio događaja započetih u lipnju 1981. zaslužuje drukčiju i otvoreniju prosudbu.
Upravo u svjetlu tako složene situacije mogu se razumjeti i nove vatikanske Norme za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih pojava.
Tim je Normama Crkva iz temelja promijenila svoj pristup toj problematici: pastoralno razlučivanje nekoga fenomena više se ne mora nužno završiti izjavom o njegovu nadnaravnom podrijetlu.
Takav je pristup omogućio da se i slučaj Međugorja razmotri drukčijim putom: odvojiti prosudbu o navodnim nadnaravnim događajima od duhovnih i pastoralnih plodova koji su na tome mjestu dozreli.
To je, u biti, rješenje koje je omogućilo izbjegavanje otvorena sukoba između različitih osjetljivosti prisutnih u Crkvi.
Osobno, unatoč svemu, i dalje vjerujem da ono što se dogodilo i što se još uvijek događa u Međugorju – premda ne držim nužno vjerodostojnim svaki pojedini fenomen koji mu se pripisuje – može predstavljati autentičan znak Otajstva.
U nastavku objavljujem popis 33 crkvena dostojanstvenika koji su sudjelovali u ovom vijećanju, uz naznaku službe koju su tada obnašali.
Kako bih izbjegao nepotrebne polemike, manipulacije ili čak pravi lov na vještice, barem zasad ne ću uz pojedina imena navoditi i njihov glas.
Tijekom vremena objavit ću i te podatke.
Bez ikakvih izostavljanja.
To sam obećao.
A iznad svega, to dugujem jednoj meni vrlo dragoj osobi, koja je nedavno preminula i kojoj sam dao to obećanje.
Popis sudionika u glasovanju (vota)
Njegova Uzoritost kardinal Gerhard Ludwig Müller, pročelnik Kongregacije za nauk vjere (Grad Vatikan)
Njegova Uzoritost kardinal Christoph Schönborn, bečki nadbiskup (Austrija)
Njegova Uzoritost kardinal Jean-Pierre Ricard, bordoški nadbiskup (Bordeaux, Francuska)
Njegova Uzoritost kardinal Antonio Cañizares Llovera, valencijski nadbiskup (Španjolska)
Njegova Uzoritost kardinal Peter K. Turkson, predsjednik Papinskoga vijeća za pravdu i mir (Grad Vatikan)
Njegova Uzoritost kardinal Francesco Coccopalmerio, predsjednik Papinskoga vijeća za zakonodavne tekstove (Grad Vatikan)
Njegova Uzoritost kardinal Ricardo Blázquez Pérez, valladolidski nadbiskup (Španjolska)
Njegova Uzoritost kardinal Angelo Scola, milanski nadbiskup (Italija)
Njegova Uzoritost kardinal Kurt Koch, predsjednik Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana (Grad Vatikan)
Njegova Uzoritost kardinal John Onaiyekan, abuđijski nadbiskup (Nigerija)
Njegova Uzoritost kardinal Zenon Grocholewski, bivši pročelnik Kongregacije za katolički odgoj
Njegova Uzoritost kardinal Donald Würl, washingtonski nadbiskup (SAD)
Njegova Uzoritost kardinal Crescenzio Sepe, napuljski nadbiskup (Italija)
Njegova Uzoritost kardinal George Alencherry, veliki nadbiskup Siro-malabarske Crkve
Njegova Preuzvišenost nadbiskup Roland Minnerath, dižonski nadbiskup (Francuska)
Njegova Uzoritost kardinal Fernando Filoni, pročelnik Kongregacije za evangelizaciju naroda (Grad Vatikan)
Njegova Uzoritost kardinal Marc Ouellet, pročelnik Kongregacije za biskupe (Grad Vatikan)
Njegova Uzoritost kardinal Camillo Ruini, bivši predsjednik Međunarodne komisije
Njegova Uzoritost kardinal Julius Herranz Casado, bivši član Međunarodne komisije
Njegova Uzoritost kardinal Jozef Tomko, bivši član Međunarodne komisije
Njegova Uzoritost kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup metropolit, bivši član Međunarodne komisije
Njegova Uzoritost kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup, bivši član Međunarodne komisije
Njegova Uzoritost kardinal Angelo Amato, pročelnik Kongregacije za kauze svetaca (Grad Vatikan)
Njegova Preuzvišenost nadbiskup Rino Fisichella, predsjednik Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije (Grad Vatikan)
Njegova Preuzvišenost nadbiskup Luis F. Ladaria, tajnik Kongregacije za nauk vjere (Grad Vatikan)
Njegova Preuzvišenost nadbiskup Joseph Augustine Di Noia, pomoćni tajnik Kongregacije za nauk vjere
Njegova Preuzvišenost nadbiskup Charles J. Scicluna, malteški nadbiskup
Mons. Peter Smutelovič, bivši pomoćni tajnik Međunarodne komisije
Prof. Achim Schütz, bivši tajnik Međunarodne komisije
Prof. David-Maria Jaeger, bivši član Međunarodne komisije
Prof. Tony Anatrella, bivši član Međunarodne komisije
Prof. Zdzisław Józef Kijas, bivši član Međunarodne komisije
Prof. Salvatore M. Perrella, bivši član Međunarodne komisije
[1] David Murgia, talijanska Wikipedia (7. kolovoza 2026.).
[2] Ratko Perić, Djevice Premudra, str. 33–34.
[3] Tiskovni ured Svete Stolice, 17. ožujka 2010.: Comunicato della Sala stampa della Santa Sede: Commissione internazionale di inchiesta su Medjugorje.
[4] Ratko Perić, Djevice Premudra, str. 240–246.
[5] Vidi Biskup Žanić o Međugorju. Istinom po neistinama, Mostar, 2021.
[6] David Murgia, Il mio addio a Camillo Ruini (17. lipnja 2026.)