Molitve neprilične Djevici premudroj

Početak

O. Tomislav Vlašić, karizmatik, na Međunarodnom kongresu Karizmatskoga pokreta u Rimu 7. svibnja 1981. obraća se sudionicima da mole za „ozdravljenje Crkve u Jugoslaviji“. Karizmatičarka McKenna u viđenju gleda o. Vlašića okružena mnoštvom naroda a oko njega izviru rijeke vode. Karizmatičar Tardif prorokuje: „Ne bojte se, ja ću vam poslati svoju Majku“ (str. 111–112). Ni dva mjeseca ne prođoše, a potekoše „potoci“ u Međugorje.

Osvrt. Djevica premudra ne može biti igračka u „viđenjima“ „proroštvima“ karizmatičara. I sami su svjesni kako se zabuniše uzdajući se u o. Vlašića, koji 1981. sa znanjem svojih poglavara, bez biskupova dekreta uđe u Međugorje da zamijeni župnika fra Jozu Zovku; 1983. krivo prisegnu na križ pred biskupom Žanićem da nije vidio Vickina Dnevnika; 2009. otpušten iz franjevaštva i sveden na laički stalež, konačno 2020. izopćen iz Katoličke Crkve. Fra Tomislav, „duhovni vođa“ navodnih vidjelaca, tragična je figura i karizmatskoga pokreta i međugorske pojave. Neka mu se Bog smiluje!

Budući da se Međugorje tretira kao mjesto molitve, mi ćemo nekoliko riječi o toj temi u odnosu na Djevicu premudru.

Molitva

U knjizi Djevice premudra riječ moliti, molitva i slično spominje se više od 150 puta. Ovdje navodimo samo nekoliko nesuvislih „poruka“ o molitvi.

1. „Vidioci“ ne trebaju moliti za sebe – rujna 1981. O. Vlašić:

Gospa „im je rekla da ne trebaju moliti za se jer da ih je ona najbolje nagradila. Nek mole za druge“ (str. 71–72).

Osvrt. Biblijska Gospa, službenica Gospodnja (Lk 1,38), Djevica razborita, ne će nikada reći, pa ni međugorskim „vidiocima“, da ne trebaju moliti za sebe i da im „nagrada“ „ukazanja“ zamjenjuje osobnu molitvu. Takva bi Gospina izjava bila izravno suprotna Isusovoj poruci „da treba svagda moliti i nikada ne sustati“. I navodi primjer udovice koja moli mjesnoga sudca da riješi njezin imovinski problem (Lk 18,1–8). I Isus najprije moli za sebe da proslavi Oca i Otac njega po križu i uskrsnuću, zatim za apostole da ih Otac posveti u istini i usavrši u ljubavi, konačno za sav svijet da svi budu jedno (Iv 17). Djevica premudra, koja je i sama slušala Isusovu poruku, ne može govoriti protiv svoga Sina!

2. Gospa se ispravlja – ožujka 1985. Vicka ima viđenje u vezi s Ivanovim otkrivanjem „znaka“ i kasnijim njegovim petljanjima oko toga:

„Gospa je rekla: Molite, molite, molite. Jedino se molitvom možete osloboditi Ivanove pogreške koju je učinio, a do toga nije trebalo doći“[1] (str. 133).

Osvrt. Navodna Gospa 1981. kaže „vidiocima“ da ne trebaju moliti za sebe, a 1985. tri puta ponavlja: Molite, molite, molite da se oslobodite… Koja je izjava vjerodostojna? Djevica se premudra ne demantira.

3. Gospin smijeh pod Vjerovanjem – 12. studenoga 1981.:

„Čim je [Gospa] došla, započela je Vjerovanje, što su djeca i prihvatila. Kad su došli do: rođen od Marije vazda Djevice, ona se od dragosti iz sveg grla smijala“ (str. 71).

Osvrt. U trenutku Arkanđelova navještenja u Nazaretu Djevica je prestrašena i zamišljena (vidi naslovnicu knjige). A kada je nitko ne htjede primiti pod krov u vrijeme Isusova rođenja u betlehemskoj štalici, još joj manje bijaše do grohotna smijeha. Da se Bogorodica smije pod jednom od najsvetijih molitava, kojom ispovijedamo svoju vjeru svaki dan i svečano svake nedjelje pod sv. Misom: bi li to moglo biti nečije pakosno ismijavanje Djevice premudre kakvu Crkva zaziva u Litanijama?

4. Da bude milostiva prema Gospi – 20. travnja 1983. Vlašićev zapis:

„Jučer je [Jelena Vasilj] tražila od Gospe da joj kaže posvetnu molitvu koju ćemo moliti svaki dan. Ona joj je izdiktirala: O Majko moja, Majko dobrote, ljubavi i milosrđa, beskrajno te volim (…). I za milost te molim da mogu biti milostiva prema tebi“ (str. 106–107).

Osvrt. Navodna Gospa diktira, a djevojčica Jelena piše, moleći da bude „milostiva“ prema Majci Božjoj. „Milostiv“ znači: onaj „koji ima samilosti prema komu“. U posvetnoj molitvi trebamo govoriti Gospi da ona bude milostiva prema nama grješnicima, iako taj izraz „milostiv“ izvorno pripada Bogu koji je izvor svih milosti: milosrdan i milostiv je Gospodin! Ovdje 11-godišnja Jelena moli da ona bude „milostiva“ Gospi! Da djevojčica može fantazirati, kako „beskrajno“ voli Gospu, to je dječje! Ali da te dječje maštarije netko vjernicima podastire kao molitvu objavljenu u „ukazanju“ za „svaki dan“, po Gospinu kazivanju, to ima samo u „kontekstu međugorskoga fenomena“ koji je lišen mudrosti Djevice Marije.

5. Gospa odobrava da župa moli da Crkva prizna „ukazanja“ – 3. lipnja 1983.:

„Pitanje: Fra Tomislav [Vlašić] je naumio pozvati župu da moli i posti na nakanu da bi Crkva ove događaje priznala nadnaravnim. Smatra da je i to obveza župe: izmoliti taj dar. Da li je na pravom putu?
Odgovor. Na pravom je putu. Neka župa moli za taj dar“ (str. 73–74).

Osvrt. Protivi se duhu Djevice premudre da ona potvrđuje da župa međugorska moli i posti kako bi Crkva njezina „ukazanja“ priznala nadnaravnima. Nemojmo se nimalo čuditi ako se ne snalazimo: ni što Vlašić određuje, ni kako to župa razumije, ni što Gospa potvrđuje. Prošle su 43 godine, a Crkva ta „ukazanja“ nije priznala istinitima, „nadnaravnima“.

6. Poruka da se moli za biskupa Žanića da „shvati ukazanja“, tj. da ih prihvati – 8. siječnja 1984. Kroničar bilježi da je zamolio

„vidjelicu Mariju Pavlović da pita Gospu: ‘Što možemo učiniti za o. Biskupa da shvati ukazanja?’ Odgovorila je Gospa: ‘Samo molite i postite!’ I tako nas je stalno poticala dosad. Od proljeća prošle godine [1983.] cijela župa moli za nj. Mnogi i poste“ (str. 72).

Osvrt. Ako je sve točno o molitvi i postu za obraćenje biskupa Žanića, kako kroničar Vlašić zapisa, onda je lako uočiti da je dobri Bog molitvama i postovima međugorskih vjernika i „vidjelaca“ utvrđivao biskupa Žanića u shvaćanju da u Međugorju nema nijednoga autentična ukazanja ni poruke! I da se biblijska Djevica razborita nije nijednom ukazala.

7. Molitvena grupa za biskupa Žanića – također 8. siječnja 1984. Od formirane molitvene skupine

„Gospa je tražila da 2 puta tjedno poste o kruhu i vodi. A već treći mjesec otkad po Gospinoj želji, postimo o kruhu i vodi 3 puta tjedno. Većinu svojih molitava prikazuje grupa za nj [biskupa]. Često namjenjujemo zajednička klanjanja, krunice, odlaske na mjesto ukazanja, gdje za nj dugo u noć molimo. Bog će pogledati na molitve i postove“ (str. 72–73).

Osvrt. Ako je „molitvena grupa“ zaista mjesecima molila i postila o kruhu i vodi, i to tri puta tjedno, onda je biskup Žanić s dubokim uvjerenjem u neistinitost ukazanja, braneći do kraja čast i dostojanstvo Djevice premudre, mirno otišao pred Lice Božje 11. siječnja 2000.

8. Molitva za one na kojima sotona djeluje – 16. siječnja 1985.: – Fra Slavko Barbarić u Međugorju detaljnije i imenito obrazlaže u Kronici župe

„Ivan je s grupom imao viđenje na Križevcu. Bila je i Vicka. Trajalo je oko 8 minuta. Oboje su potvrdili da ima poruka, nakon što mi je Ivan, čim smo se sreli, rekao da će mi dati poruku. Ona glasi: ‘Želim vam reći večeras, da se što više molite za sve ljude u svijetu na kojima sotona djeluje, a napose za biskupa Pavla’ (Ivan Dragićević)“ (str. 217).

Osvrt. Ovo su doslovne riječi „vidioca“ Ivana. Sotona djeluje na biskupa Pavla Žanića, jer ne prihvaća međugorski fenomen. A Djevica premudra najbolje zna kakav je vjerni štovatelj, vrlo odani častitelj Gospin, biskup Pavao od malena, od sjemenišnih dana. Ta je međugorska „pojava“ „osvojila“ sve „vidioce“, sve „voditelje“ „ukazanjâ“, tolike vjernike, samo nikako „obratiti“ biskupa Pavla. Biskup je u početku čak bio otvoren, ističući uvijek da treba prepustiti sud Crkvi. Ali kada je uvidio da u „ukazanjima“ neistina caruje, izričito se usprotivio i lažima i lašcima. I Gospa poziva na molitvu „napose za biskupa Pavla“ da prihvati Međugorje. Bezuspješno!

9. Molitva jednoga vidioca. U intervjuu objavljenu u jeku rata, vidjelac Jakov Čolo, u Globusu 8. listopada 1993., kada su mu bile 22 godine, ističe:

„Gospa me i danas, kao i svaki dan posljednjih dvanaest godina, tražila da se molim za mir u bivšoj Jugoslaviji. Djevica me uvjerila da mogu zaustaviti rat svojim molitvama…“ (str. 40–41).

Osvrt. Ako je od Jakova njegova Gospa tražila 12 godina svaki dan da moli za mir i ako ga je uvjerila da svojim molitvama može zaustaviti rat u bivšoj državi, a rat od 1991. do 1995. proizveo pravu tragediju među narodima, onda niti je on htio zaustaviti rat, niti je to Djevica premudra. njemu govorila. Ona ne bi prepustila sudbinu tolikih naroda u molitve onoga koji već sedmoga dana „ukazanja“ (30.6.1981.) izjavljuje: „Ovako, kad ja postavim pitanje, ja u sebi mislim da će mi ona tako reć i ona mi rekne tako“ (str. 162). Dječja umislica.

10. Gospa protiv biskupova dekreta o premještaju fra Slavka Barbarića – 3. veljače 1985. Zapisničar sam Barbarić. Gospina je poruka izrečena preko Ivana, a glasi:

„Ja bih željela da Slavko ostane ovdje, da vodi sve pojedinosti i bilješke da na kraju moga dolaska [odlaska] imadnemo jednu preglednu sliku o svemu. Ja ću moliti ovo vrijeme za Slavka napose i za sve koji rade u ovoj župi“ R. Laurentin krivotvori fra Slavka prevodeći: „da vodi župu i skuplja vijesti“ (str. 114).

Osvrt. Svima je poznato da ta „pregledna slika“ bijaše fra Slavkova umišljotina, jer on preminu 24. studenoga 2000., Njegova ga pojava odmah proglasi da je u nebu, a „ukazanja“ se i nakon njegove smrti svakodnevno odvijaju, evo već 24 godine. Tko će tako savjesno voditi sve pojedinosti da, nakon što se pojava prestane „ukazivati“, imadnemo, ne preglednu, nego nepreglednu sliku o svemu?

Biblijska Isusova Majka Marija dočekala je Duha Svetoga s Apostolima kojima se nije miješala u jurisdikciju. Častimo je kao Bezgrješno začetu, Djevicu premudru, Bogorodicu i Uznesenu dušom i tijelom u nebesku diku utječući se njezinu zagovoru kod Boga da ispunimo volju Božju u svome životu.

Više puta je spomenuto – don Božo i don Bojan su to rekli – da sam govorio istinu… Da nisam govorio istinu, a ovako me nemilosrdno napadaju po novinama, portalima, da sam rekao jednu laž, kako bi me tek onda napadali?

Mostar, Kosača, 3. prosinca 2024.

videozapis (1.17’45” – 1.35’36”)

[1] Slobodna Dalmacija od 16. rujna 2024., str. 7, prenosi izjavu Ivana Dragićevića: 1982. „napisao sam laž samo da ih se riješim“, tj. članova Komisije. Kako ćeš prevrtljivcu vjerovati?