„Ukazanja“ u prvih sedam dana u Međugorju

Kardinal Camillo Ruini, predsjednik Međunarodne istražne komisije za Međugorje (2010.–2014.), u intervju talijanskom dnevniku Corriere della sera od 8. prosinca 2024., na novinarevo pitanje: „Vi ste predsjedali Međunarodnoj istražnoj komisiji za Međugorje: Kakvu ste ideju stekli?“ odgovara: „Da su prva ukazanja autentična. Gospa je zaista govorila. O drugim ukazanjima suzdržavam se od prosudbe.“[1]O tim prvima danima međugorskoga fenomena prenosi se jedanaesto poglavlje iz knjige Djevice premudra: O Međugorju iz ljubavi prema istini, Tonimir, Varaždinske Toplice, 2024., str. 156–165.

Budući da „Crkva Boga živoga“ jest „stup i uporište istine“ (1 Tim 3,15), sva su dosadašnja istraživanja „međugorskoga fenomena“ išla za tim da se ustanovi istina: jesu li ukazanja vjerodostojna ili nevjerodostojna? Constat vel non de supernaturalitate divina? Tomu je služila prva dijecezanska komisija u Mostaru: 1982.–1984., proširena komisija: 1984.–1986., komisija Biskupske konferencije u Zagrebu: 1987.–1990., komisija Kongregacije za nauk vjere u Vatikanu: 2010.–2014. te vrjednovanje same Kongregacije: 2014.–2016., kako je bio odredio papa Benedikt XVI.

A sve se našlo u rukama Svetoga Oca Pape Franje.

Stajalište mjesnoga biskupa Pavla Žanića i njegova nasljednika kroz sve ovo vrijeme bilo je jasno i odlučno: nije riječ o vjerodostojnim ukazanjima Blažene Djevice Marije. Iako je ponekada bilo govora o tome da bi se ukazanja prvih dana mogla smatrati istinitima, a potom je nadošla „nadgradnja“ drugih, ponajviše nereligioznih elemenata, Ordinarijat je promicao istinu i s obzirom na te prve dane. Nakon što je presnimljeno i prepisano 16 audiokaseta razgovora pastoralnoga osoblja u župnom uredu u Međugorju, u prvih tjedan dana, s djevojčicama i dječacima koji su tvrdili da im se ukazala Gospa, s punim uvjerenjem i odgovornošću iznosimo razloge i zaključke o nevjerodostojnosti navodne pojave. A ako se prava Gospa, Isusova Majka, nije ukazala – kao što nije – onda su sve to samozvani vidioci, tobožnje poruke, tzv. vidljivi znak i navodne tajne.

Tih prvih sedam dana po redovitu računanju vremena mogu se odnositi na:

1. dan srijeda 24. lipnja 1981.
2. dan četvrtak 25. lipnja 1981.
3. dan petak 26. lipnja 1981.
4. dan subota 27. lipnja 1981.
5. dan nedjelja 28. lipnja 1981.
6. dan ponedjeljak 29. lipnja 1981. i
7. dan utorak 30. lipnja 1981.

U vrijeme svoje biskupske službe, najprije koadjutorske (1992./93.) potom ordinarijske (1993.–2020.), svojim propovijedanjem, objavljivanjem triju knjiga (Prijestolje mudrosti 1995., Ogledalo Pravde 2001., Isusova Majka 2015.) i pedesetak marijanskih i marioloških članaka, nastojao sam obrazlagati ulogu Blažene Djevice Marije u utjelovljenju i djelu Sina Božjega i Sina njezina, i njezin providnosni zagovor i pomoć cijeloj Crkvi kojoj je ona Majka po milosti.

U isto doba isticao sam, na crti svoga prethodnika sretne uspomene biskupa Pavla Žanića, nevjerodostojnost međugorskih ukazanja koja su do polovice 2024. dosegnula znamenku od skoro 56 tisuća. Ordinarijat je uvijek nastojao o tome izvješćivati Svetu Stolicu, napose svetoga Ivana Pavla II., Benedikta XVI., blažene uspomene, i papu Franju. Ovdje sažeto donosimo niz točaka iz tih prvih dana „ukazanja“, koje nas u tu nevjerodostojnost duboko uvjeravaju.

Kontinuitet

Usporedbe radi, Božji je Sin, utjelovljen u krilu Blažene Djevice Marije i od nje rođen, proživio na ovoj zemlji 33 godine ili 12 tisuća dana. Od toga je javno djelovao i evanđeosku novozavjetnu Objavu iznio tijekom tri godine, što obuhvaća 1.095 dana. Bi li Blažena Djevica Marija mogla smućivati one koji vjeruju u njezina Sina, istinskim ukazanjem tijekom prvih sedam dana te lažju, obmanom nastavka 56 tisuća ukazanja tijekom sljedećih 15.713 dana? Je li takva mogućnost dostojna Svevišnjega, njegove božanske mudrosti i istinitosti, i Izabrane, Prečiste, Djevice uvijek razborite? Je li takvo ponašanje spojivo s temeljnim osobinama Boga, i zemaljske Majke njegova Sina, Bogorodice?

Tvrdnja da je jezgra, početak fenomena, nadnaravan događaj, morala bi sadržavati tumačenje što je s ostatkom. Kako razdvojiti međugorski fenomen na dva: prvi, početni, reći da je on vjerodostojan, nadnaravan, i drugi, najmanje 7.990 puta dulji, ustaljen, praktički trajan, i reći da on nije vjerodostojan, nadnaravan? Kako protumačiti da je mariofanski pohod prvih sedam dana bio povod protagonistima da ne stanu, nego da i dalje označuju zbivanja kao izravno djelovanje Neba; sve „tajne“, „poruke“, „pet stvari“ – potječu iz kasnijega razdoblja, nakon „prvih sedam dana“.

Ime koje je pojava priopćila ili koje joj se pridaje

Ni jedan „vidjelac“ nije iskazao da se pojava u prvih sedam dana predstavila kao Kraljica mira. Da se to navodno dogodilo 28. ili 29. lipnja 1981., prvi je put ustvrđeno tek 27,5 godina kasnije: dr. Darinka Šumanović-Glamuzina to je zapisala tek u prosincu 2008., pozivajući se da joj je to tada rekla Vicka Ivanković, iako Vicka to sama tada nije zapisala u svoj dnevnik, ni rekla župniku fra Jozi Zovki, ni biskupu Pavlu Žaniću 21. srpnja 1981., ni fra Tomislavu Vlašiću kada je zapisivao početke fenomena, ni fra Janku Bubalu 1983. kada ju je iscrpno intervjuirao da joj je tada objavljeno takvo ime. Kao što je prije raščlanjeno,[2] pojava je prvi put upotrijebila taj naslov 6. kolovoza 1981. Prema tomu, sve ako je prvih sedam dana autentično, u tom razdoblju nije objavljeno pod kojim naslovom bi se ukazanje trebalo častiti.

Mjesto navodnih ukazanja u prvih sedam dana nije isključivo Podbrdo iznad Bijakovića, ni župa Međugorje, jer je ubrojivoga sedmoga dana 30. lipnja 1981. petero djece imalo „ukazanje“ u mjestu Cerno, izvan župe Međugorje, koje pripada župi Humac.[3] Prema tomu, u slučaju istinitosti ukazanja pojava se ne bi mogla nazvati posvojnim pridjevom, kao u Lurdu ili Fatimi: Gospa Lurdska ili Gospa Fatimska, dakle ni Gospa Bijakovićka, ni Gospa Međugorska, jer nije vezana samo uz ta naselja. Pojava jednostavno nije vezana uz mjesto, nego za osobe koje su tvrdile da su primile dar ukazanja Blažene Djevice Marije.

Zajednički nazivnik „vidjelaca“

Ni za „vidioce“ ne postoji zajednički nazivnik, ni po danu prvoga zbivanja, ni po prebivalištu, ni po rodu.

Naime, prvoga dana „ukazanja“ 24. lipnja 1981. događaju nije nazočilo dvoje kasnijih stalnih „vidjelaca“: Marija Pavlović-Lunetti i Jakov Čolo. A drugoga dana pojavnosti, 25. lipnja 1981. „ukazanju“ nije nazočio Ivan Dragićević. Dakle, tek od trećega dana, 26. lipnja 1981. može se govoriti o šestero djece koja tvrde da im se ukazala Gospa. Nadalje, Marijana Vasilj-Juričić i Jelena Vasilj-Valente (objaviteljica promjene nadnevka Gospina rođendana) postale su sedma i osma „vidjelica“ tek godinu i pol kasnije, u jesen 1982.

Po prebivalištu, neka su djeca 1981. bila na ljetnim praznicima kod djeda i bake u Bijakovićima, inače su živjela i školu pohađala u Sarajevu (Mirjana Dragićević) i Mostaru (Marija Pavlović i Ivanka Ivanković). Dakle, nisu stalno živjeli u istom naselju. Stoga se ne može reći ni da se „BDM ukazala šestoroma djece iz Bijakovića“.

A dodatne „vidjelice“ Marijana i Jelena Vasilj i nisu iz Bijakovića, nego iz susjednoga naselja Međugorja.

Vicka kaže:

„Kada smo prvi put vidjeli Majku Božju, bilo mi je šesnaest godina, bila sam najstarija od svih, ‘najveća’.“ [4]

Na dan 24. lipnja 1981. Vicki je bilo 16 godina, 9 mjeseci i 21 dan; Mariji 16 godina, 2 mjeseca i 23 dana; Ivanu 16 godina i 30 dana; Mirjani 16 godina, 3 mjeseca i 6 dana; Ivanki 15 godina i 3 dana i Jakovu 10 godina, 3 mjeseca i 18 dana.

Sadržaj i svrha

Koje bi se poruke ili pozive moglo izdvojiti kao privatnu objavu Blažene Djevice Marije danu u međugorskoj župi tijekom prvih sedam dana fenomena?

Dvoznačna pojava

Ukazana ženska, koja se navodno pojavila u Bijakovićima pa u Međugorju, ponaša se sasvim drukčije od istinske Gospe, Majke Božje, u ukazanjima koja je Crkva do sada priznala autentičnima. Redovito ne govori prva; čudno se smije; udaljuje se od teme kada joj se neko pitanje ne sviđa; nakon određenih pitanja nestaje, zatim se ponovo vraća; pokorava se „vidiocima“ i župniku da s brda siđe u crkvu, iako nevoljko. Nije sigurna koliko će se vremena ukazivati; dopušta nekima nazočnima da joj gaze po velu koji se vuče po zemlji, dopušta da joj se dodiruje odjeća i tijelo. Takva doista nije evanđeoska Gospa ni Djevica razborita! Na bogosloviji se uči da je razboritost životna mudrost kojom kršćanin, sjećajući se prošlosti, gledajući budućnost, uređuje svoj život i djelovanje u skladu s voljom Božjom uz pomoć milosti, tako da je ta mudrost kao neka voditeljica svega djelovanja.[5]

Čudan trepet

Jedan od „vidjelaca“, Ivan Dragićević, u razgovoru s kapelanom fra Zrinkom Čuvalom (1936.–1991.) kaže da je primijetio, prvoga dana, „trepet“ na rukama pojave.[6] Kakav „trepet“? Takva primjedba može pobuditi ne samo jaku sumnju nego i duboko uvjerenje da to nije autentično ukazanje Blažene Djevice Marije, iako se pod tim imenom, navodno, predstavlja i to tek četvrtoga dana.[7]

Obljetnica neistinita

Navodna su ukazanja započela 24. lipnja 1981. Međutim, režiseri „međugorskoga fenomena“ odlučili su da se obljetnica ne slavi 24. nego 25. lipnja. Razlog takva izbora bio bi u tome što je 25. lipnja 1981. bilo, navodno, zajedno na „ukazanju“ sve šestero „vidjelaca“ probranih od više njih koji su se tih dana hvalili da su imali „ukazanja“. Pravu istinu, suprot Vicki Ivanković, kaže sâm Ivan Dragićević, koji tvrdi: „Prvu sam večer bio s njima, drugu nisam“.[8] Od šestero uobičajenih „vidjelaca“ Jakov Čolo prvi put bio je na „ukazanju“ tek drugoga dana.[9] Prema tomu nadnevak je obljetnice proizvoljan, netočan, krivotvoren.

Ne/vidljivo dijete

Figura, koja se navodno ukazuje kao žena, ima različite opise: neke „vidjelice“ vidjele su kao neko dijete prekriveno na rukama žene: Vicka i Ivanka Ivanković,[10] Mirjana Dragićević,[11] Ivanka to ponovo potvrđuje.[12] Ivan, međutim, niječe da je vidio dijete, dok je, naprotiv, lako mogao vidjeti iz daljine „oči“ i „trepavice“ ženskoga lika.[13]

Varljivi znak

„Vidioci“ su od početka, od drugoga dana, tražili od svoje pojave neki „znak“ kao dokaz o vjerodostojnu ukazanju. Prema Ivanki, pojava je dala „znak“ o okrenutosti sata na Mirjaninoj ruci: „skroz se sat okrenuo“; „I ona je na satu ostavila znak“.[14] Više nego smiješno i čudovišno!

Ali redovito se događa da se, na vrlo čest zahtjev vidljiva znaka, svima pojava samo nasmiješi i nestane.[15] A ponekad se odmah vrati. U jednom trenutku upada vjernik imenom Marinko, koji vodi „vidioce“, sugerirajući im: ako „Gospa“ ne može dati znaka, „ištite od Spasitelja“.[16]

Ivanka je sigurna da će pojava ostaviti znak na brdu, možda u obliku vode.[17] Čeka se više od četiri desetljeća, nema nikakva znaka, ni vode, sve sama izmišljotina!

Neprotumačiva šutnja

Nije nikada jasno ukazuje li se pojava kao Gospa. U prvih sedam dana pojava ne poduzima nikakve inicijative, ne počinje govoriti prva.[18] Na pitanja „vidjelaca“ odgovara općenito, radije dvosmisleno, kimajući glavom,[19] odgađajući u budućnost, obećavajući čudo ozdravljenja i ostavljajući poruku za franjevce: „Nek čvrsto vjeruju“, tj. da se ukazala.[20]

Čudne poruke

Prvih dana, prema snimljenim razgovorima, ne vidi se nikakva svrha takozvanih ukazanja, ne opravdava se pojava, ne daje se nikakva posebna poruka ni za „vidioce“, ni za franjevce i vjernike župe, ni za svijet. A privatne su „poruke“ ove vrste:

Ivanki njezina majka, koja je umrla dva mjeseca prije toga (točnije: 27. travnja 1981.), šalje poruku: „Slušajte babu jer je stara“.

Mirjani pojava kaže da je njezin pokojni „dedo dobro“, i da ona, njegova unuka „ode na groblje“.

Ivanka je čula od pojave motiv ukazanja u Međugorju: „Zato što ima puno vjernika“.

Vicka je čula da je pojava došla da se „narod pomiri“.[21]

Ivan je čuo poruku: „Vi ste najveći vjernici“.[22]

Jakov jednostavno kaže: „Ovako, kad ja postavim pitanje, ja u sebi mislim da će mi ona tako reć i ona mi rekne tako”.[23] Sve sami umišljaj i izmišljaj!

Lažna proročanstva o lažnim ukazanjima

Na Ivankino pitanje koliko će dugo još ostati i ukazivati se, pojava odgovara: „Koliko god vi hoćete, koliko god vi želite“.[24]

Mirjana kaže da će pitati pojavu koliko će se dana još ukazivati i onda dodaje kako joj iz nje neki glas govori da će se još ukazivati „2–3 dana“. To ponavlja još koji put.[25]

Na pitanje župnika o. Zovke kada će prestati „ukazanja“, Vicka odgovara: „Ja mislim isto kad bi mi rekli da nećemo više dolazit, a da nam ostavi tačno neki znak, sigurno da bi prestalo”.[26] Znači li to: budući da tražena „znaka“ nema već toliko godina, zato „ukazanja“ ne prestaju!?

Potom kategorična izjava pojave koja se „ukazala“ ne u Međugorju nego u susjednom Cernu, u utorak popodne, 30. lipnja 1981., da će se ukazivati još samo „tri dana“: 1., 2. i 3. srpnja 1981. U stvari, na pitanje župnikovo, koliko će se vremena još ukazivati, sve petero „vidjelaca“, osim Ivana, odgovaraju jednoglasno: „Tri dana“. [27]

Zatim pojava mijenja ideju i „ukazuje“ se uzastopno iz dana u dan troma „vidjelaca“ u skupini: Ivanu, Mariji i Vicki, a drugima troma jednom godišnje: Mirjani od 1982. godine, Ivanki od 1985. i Jakovu od 1998. Osim toga, dvoma spomenutih iz skupine pojava se „ukazuje“ jednom mjesečno od 2007. s „porukama“ svijetu: Mirjani točno 2. i Mariji 25. svakoga u mjesecu. Računajući mjesece i dane po gregorijanskom kalendaru.

Različite haljine

Iz razgovora s „vidiocima“ pojava se oblači na razne načine. Ona je imala haljinu

– prema Ivanu: „plave boje“ prvoga dana;[28]

– prema Ivanki: „kafe boje“ drugoga dana;[29]

– prema ostalim „vidiocima“: „sive boje“ (Jakov,[30] Mirjana,[31] Ivanka šestoga dana[32]);

– prema Vicki: „Gospa izgleda kao neka divna djevojka u dugoj sivkastoj haljini, od dvadeset godina, uvijek s nekim velom na glavi“;[33]

– prema Mariji: „dugačku sivu haljinu“.[34]

Dakle, ono što vjernika u svemu tom prikazu zbunjuje jest ne samo različitost izjava „vidjelaca“ s obzirom na same boje haljine, nego i činjenica da su svi njihovi iskazi zajedno u suprotnosti s liturgijskom ikonografijom koja u prikazu Blažene Gospe ne pozna mutne i nezasićene, nego jasne, nedvosmislene i žive boje.

Velika nervoza

Vidi se neka napeta nervoza u padanju „u nesvijest“ i na zemlju triju „vidjelica“, trećega dana, 26. lipnja 1981.: Ivanke, Mirjane i Vicke. „One su padale u nesvijest, meni ništa“, hrabri se Marija;[35] zatim u Vickinu škropljenju pojave blagoslovljenom vodom,[36] u upornu traženju vidljiva „znaka” za ljude da im vjeruju, trećega dana;[37] u ispitivanju kod liječnika u Mostaru,[38] u povratku u Mostar šestoga dana.[39]

Sablažnjivi dodiri

Nešto vrlo neobično i ozbiljno: pojava dopušta da joj neki iz mnoštva gaze ne samo njezin veo koji se proteže do zemlje,[40] nego i da joj dodiruju tijelo. Vicka je dotiče već drugi dan. „I kad je dirneš, velečasni, ovako, prsti odskoče“.[41] Isto ponavlja Ivanka i dodaje da, dodirujući njezino tijelo, osjeća kao da je „vazduh, nekako kao svila, sve nam se odmiču prsti ovako, kad je diramo, sve se prsti odmiču“.[42] Dali su i jednoj doktorici da se dotakne te pojave: „I, eto, ona je dirnila njenu haljinu”.[43] Takve priče o dodirivanju navodna Gospina tijela, njezine haljine i gaženja njezina vela stvaraju u nama i osjećaj i uvjerenje da se radi o nečem nedostojnom, nevjerodostojnom i sablažnjivom. Samo možemo reći: To nije katolička Gospa! Ni Djevica razborita!

Namjerne manipulacije

Sugovornik „vidjelaca“, fra Jozo Zovko, župnik, vrlo je nervozan jer ukazana pojava ne šalje poruke za svijet i za franjevce; zato što s „brda ukazanja“ ne silazi u crkvu, gdje se nalazi njezin kip; štoviše, pita može li se Gospu „obvezat“ – doslovno tako! – da se ukaže u crkvi.

O. Zovko: „Ali ovo me zanima, Mirjana, ako se Gospa ne pokaže u crkvi, možete li vi nju obvezat da ona se u crkvi pokaže, možda može, je li, šta misliš to?”

Mirjana: „Ne znam. Nismo o tome razmišljali uopće“.

O. Zovko ponavlja: „Ja mislim da bi mogla obvezati: ‘Gospe, tražim da mi se ukažeš u crkvi’, šta misliš?“

A onda Mirjana popušta i misli da bi „bilo isto bolje jer onda nas ne bi ni milicija ova tražila“.[44] I tako se manipulacijski „ukazanja“ premještaju u crkvu 1. srpnja 1981. Takvo „obvezivanje“ navodne Gospe da siđe u crkvu jest čin magije, a ne Kristova Evanđelja!

Zaključak

Blažena Djevica Marija uzor je i odjelotvorenje razboritosti. Razboritost se ostvaruje u tri faze: proučiti ili zrelo promisliti, prosuditi ili mudro odlučiti i primijeniti ili dosljedno provesti. Stječe se molitvom, poučljivošću i iskustvom. Kako se gore iznesene sastavnice „ukazanja“ u „prvih sedam dana“ mogu uskladiti s Onom koja je puna razboritosti?

Nakon komisijskih radova u Mostaru i u Zagrebu o „međugorskom fenomenu“ slijedile su doktrinarne izjave biskupa Pavla Žanića u Međugorju 25. srpnja 1987. i tadašnje Biskupske konferencije u Zadru 10. travnja 1991. Smisao izjave biskupa Žanića jest Constat de non supernaturalitate – jasno je da nije riječ o nadnaravnim pojavama i objavama, a Biskupske konferencije: Non constat de supernaturalitate, tj. na temelju dotadašnjega istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama. Na temelju izloženoga i svega što je Biskupski ordinarijat u Mostaru istraživao može se mirno ustvrditi: Constat de non supernaturalitate, riječ je o nenadnaravnom.

---

[1] Aldo Cazzullo, Il cardinal Ruini: «Tra libri e amiche ho avuto le mie tentazioni. Prodi, Berlusconi, Meloni, Schlein (e il Papa): ecco cosa penso», 8.12.2024.: „Lei ha presieduto la commissione internazionale d’inchiesta su Medjugorje. Che idea si è fatto? «Che le prime apparizioni siano autentiche. Era davvero la Madonna a parlare. Sulle altre sospendo il giudizio».“

[2] U poglavlju Svetostolička komisija za Međugorje 2010.–2014.

[3] J. Bubalo, Tisuću susreta, 1. izdanje Jelsa, 1985., str. 44–45; 2. izdanje. Međugorje, 1998., str. 55–56.

[4] Vicka Ivanković Mijatović – Michele Barone, Mit Maria in Medjugorje: Zeugnis der bekanntesten Seherin von Medjugorje, Hauteville, 2017., str. 25.

[5] Jordan Kuničić, Katolička moralka, IV. svezak, IV. izdanje, Zagreb, 1969., str. 5.

[6] Kaseta 2 – razgovor o. Zrinko Čuvalo – Ivan Dragićević, subota popodne, 27. VI. 1981. I. Sivrić, La face cachée de Medjugorje, I., Saint-François du lac, Canada, 1988., str. 216.

[7] Kaseta 7 – razgovor o. Jozo Zovko – Mirjana Dragićević, nedjelja prije podne, 28. VI. 1981.

[8] Kaseta 2 – razgovor o. Zrinko Čuvalo – Ivan Dragićević, subota popodne, 27. VI. 1981. I. Sivrić, str. 214.

[9] Kaseta 1 – razgovor o. Zrinko Čuvalo – Ivanka i Vicka Ivanković i Marija Pavlović, subota prije podne, 27. VI. 1981.

[10] Kaseta 1 – razgovor o. Zrinko Čuvalo – Ivanka i Vicka Ivanković i Marija Pavlović, subota prije podne, 27. VI. 1981.

[11] Kaseta 6 – razgovor o. Jozo Zovko – Mirjana Dragićević, subota popodne, 27. VI. 1981.

[12] Kaseta 11 – razgovor o. Jozo Zovko – Ivanka Ivanković, nedjelja navečer, 28. VI. 1981.

[13] Kaseta 2 – razgovor o. Zrinko Čuvalo – Ivan Dragićević, subota popodne, 27. VI. 1981.

[14] Kaseta 1 – razgovor o. Zrinko Čuvalo – Ivanka i Vicka Ivanković i Marija Pavlović, subota prije podne, 27. VI. 1981.

[15] Kaseta 10 – razgovor o. Jozo Zovko – Mirjana Dragićević, nedjelja navečer, 28. VI. 1981.

[16] Kaseta 13 – razgovor o. Jozo Zovko – Ivanka Ivanković, utorak prije podne, 30. VI. 1981.

[17] Kaseta 13 – razgovor o. Jozo Zovko – Ivanka Ivanković, utorak prije podne, 30. VI. 1981.

[18] Kaseta 13 – razgovor o. Jozo Zovko – Ivanka Ivanković, utorak prije podne, 30. VI. 1981.

[19] Kaseta 1 – razgovor o. Zrinko Čuvalo – Ivanka i Vicka Ivanković i Marija Pavlović, subota prije podne, 27. VI. 1981.

[20] Kaseta 11. – razgovor o. Jozo Zovko – Ivanka Ivanković, nedjelja navečer, 28. VI. 1981.

[21] Kaseta 1 – svi navedeni citati iz kasete 1 – razgovor o. Zrinko Čuvalo – Ivanka i Vicka Ivanković i Marija Pavlović, subota prije podne, 27. VI. 1981.

[22] Kaseta 2 – razgovor o. Zrinko Čuvalo – Ivan Dragićević, subota popodne, 27. VI. 1981.

[23] Kaseta 16 – razgovor o. Jozo Zovko – petero „vidjelaca“, utorak navečer, 30. VI. 1981.

[24] Kaseta 13 – razgovor o. Jozo Zovko – Ivanka Ivanković, utorak prije podne, 30. VI. 1981.

[25] Kaseta 14 – razgovor o. Jozo Zovko – Mirjana Dragićević, utorak prije podne, 30. VI. 1981.

[26] Kaseta 15 – razgovor o. Jozo Zovko – Vicka Ivanković, utorak prije podne, 30. VI. 1981.

[27] Kaseta 16 – razgovor o. Jozo Zovko – petero „vidjelaca“, utorak navečer, 30. VI. 1981.

[28] Kaseta 2 – razgovor o. Zrinko Čuvalo – Ivan Dragićević, subota popodne, 27. VI. 1981.

[29] Kaseta 1 – razgovor o. Zrinko Čuvalo – Ivanka i Vicka Ivanković i Marija Pavlović, subota prije podne, 27. VI. 1981.

[30] Kaseta 5 – razgovor o. Jozo Zovko – Jakov Čolo, subota popodne, 27. VI. 1981.

[31] Kaseta 6 – razgovor o. Jozo Zovko – Mirjana Dragićević, subota popodne, 27. VI. 1981. Također Kaseta 8 – razgovor o. Jozo Zovko – Jakov Čolo, nedjelja prije podne, 28. VI. 1981.

[32] Kaseta 11 – razgovor o. Jozo Zovko – Ivanka Ivanković, nedjelja navečer, 28. VI. 1981.

[33] J. Bubalo, Tisuću susreta, 1. izdanje, str. 55; 2. izdanje, str. 69.

[34] „un vestito lungo colore grigio“ – https://www.ilsorrisodimaria.it/medjugorje-veggente-marija-pavlovic/

[35] Kaseta 1 – razgovor o. Zrinko Čuvalo – Ivanka i Vicka Ivanković i Marija Pavlović, subota prije podne, 27. VI. 1981.

[36] Kaseta 1 – razgovor o. Zrinko Čuvalo – Ivanka i Vicka Ivanković i Marija Pavlović, subota prije podne, 27. VI. 1981.

[37] Kaseta 2 – razgovor o. Zrinko Čuvalo – Ivan Dragićević, subota popodne, 27. VI. 1981. Također kaseta 5 – razgovor o. Jozo Zovko – Jakov Čolo, subota popodne, 27. VI. 1981.

[38] Kaseta 7 – razgovor o. Jozo Zovko – Mirjana Dragićević, nedjelja prije podne, 28. VI. 1981.

[39] Kaseta 13 – razgovor o. Jozo Zovko – Ivanka Ivanković, utorak prije podne, 30. VI. 1981.

[40] Kaseta 7 – razgovor o. Jozo Zovko – Mirjana Dragićević, nedjelja prije podne, 28. VI. 1981.

[41] Kaseta 1 – razgovor o. Zrinko Čuvalo – Ivanka Ivanković, Vicka Ivanković i Marija Pavlović subota prije podne, 27. VI. 1981.

[42] Kaseta 11 – razgovor o. Jozo Zovko – Ivanka Ivanković, nedjelja večer, 28. VI. 1981.

[43] Kaseta 13 – razgovor o. Jozo Zovko – Ivanka Ivanković, utorak prije podne, 30. VI. 1981.

[44] Kaseta 14 – razgovor o. Jozo Zovko – Mirjana Dragićević, utorak prije podne, 30. VI. 1981.