groblje – Vjera i djela

Svi sveti na grobovima svećenika i redovnica

31lis2021 Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Svi sveti na grobovima svećenika i redovnica

U ove dane kao da groblje oživi. Mrmorom, tihim dovikivanjem, zvonom mobitela, zagrljajima (istina, ove godine nešto manje!) i osmijesima. Neka jasnoća kratkoće života i povezanosti s milim i dragim ljudima obuzme ovih dana pred blagdan Svih svetih sve ljude. Vjernike i nevjernike. I svi pohrle na groblje. Naoružani cvijećem, svježim i plastičnim, svijećama, crvenim i bijelim. Svi bitni zbog malog bogatstva koje nose u naručju. Osvajaju groblje. Volim ovih dana posjetiti i neka drugačija groblja. Grobove svećenika i časnih sestara. Ovih važnih dana kada razmišljamo o svetosti valja posjetiti i te grobove. To su ljudi, muškarci i žene, oko čijih grobova nećete zateći tužne supruge, muževe, djecu i unučad. Pored grobnog humka redovnice nema niti njezinih unuka, niti praunuka. To su ljudi ...

Nastavi čitati

2stu2020 Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Djeca i groblje

Nije uobičajeno u istu rečenicu stavljati djecu i tugu, djecu i groblje, djecu i smrt. Uz djecu vežemo smijeh, radost i život. Pa ipak, djeca ne smiju odrastati u nekom nepostojećem svijetu u kojem nema niti bolesti, niti smrti. No, groblje je veselo mjesto kamo odlazimo jednom godišnje i „baš je fora“ šetati po lijepo osvijetljenom groblju na blagdan Svih svetih. Smatram kako su groblja dobra mjesta. Na dobra mjesta vodimo djecu svoju. Povedimo ih stoga i na groblje. Kada su maleni, ionako upoznaju mamine i tatine prijatelje, upoznaju mjesta kamo roditelji idu i primjećuju tko je tko u svijetu odraslih. Priuštimo im i odlazak na groblje. Groblje je mjesto gdje se upoznaje s precima, pradjedovima, prabakama… Neki jako stari i jako davni ljudi. Tako se počinje odlaziti na groblje. Uskoro...

Nastavi čitati

2stu2019 Autor: Lidija Domorad, prof.

Kroz bakine naočale

Gdje ste? Evo nas! – Svi na groblju!

Gdje ste? Evo nas! Svi na groblju! Tako mi odgovara moja sestra uz smijeh. Dušni dan i dani prije i poslije obilježeni su odlaskom na groblje. Ove godine moja sestra je preuzela moju ulogu i strpljivo vodi majku od groblja do groblja. To je vrlo meditativan čin. Jer naša majka (90 joj je godina tek!) drugačije doživljava vrijeme. Sada, a osobito u ove dane, ima vremena za sjećanja i nikuda ne žuri. Vidjela je 'sinove svojih sinova', a 'kćeri njezinih kćeri' imaju svoju djecu. Dok zajedno hodamo rukom pod ruku ona često zastane. Nije mi jasno oslanja li se ona na moju ruku zato što je to njezina biološka ili psihološka potreba. Zastane pa govori: „Evo vidiš, ovaj čovjek je rekao... Vidiš, ova žena je unatoč svome teškom životu…“ I slušam ja te životne priče iz godine u godinu. Nekada mi...

Nastavi čitati

30lis2018 Autor: dr. sc. Đurica Pardon

Iz brige za zajednički dom

Kršćanska ekološka briga o grobljima

„I vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.“ (Prop 12,7) Jedno od tjelesnih djela kršćanskog milosrđa je pokop mrtvih. To je djelo kršćanske pobožnosti i zadnji tjelesni izraz ljubavi prema pokojnima. Pokopom tijela umrlih vjernika potvrđuje se vjera u uskrsnuće tijela i želi se istaknuti uzvišeno dostojanstvo ljudskog tijela kao sastavnog dijela osobe (usp. GS 14). Groblja su, osobito o blagdanima Svih svetih i na Dan spomena svih vjernih mrtvih, mjesto sastajanja kršćana, molitve i pobožnosti, izražavanja vjere u život pokojnika i nakon pokopa njihovih tijela. Groblja su sveta mjesta na kojima se iskazuje poštovanje tijelima pokojnih vjernika koji su po krštenju postali hram Duha Svetoga i kojima se kao oruđima i posudama Duh Sveti...

Nastavi čitati

30lis2018 Autor: Vlč. Slavko Vranjković

Razmišljanja

Nad grobom prijatelja

Teško je imati riječi koje mogu nečiju žalost zbog gubitka drage osobe pretvoriti u radost, niti mu takva riječ može vratiti život, ali mi ipak trebamo uporno i uvijek naviještati onu nadu koju nam je donio Isus iz Nazareta, a koja je utkanu u čovjekovu čežnju za besmrtnošću. O svemu tome govori i Sveto Pismo, a govore i književnici, napominjući da smrt nije kraj, nego početak vječnosti. Isus je rekao: Tko vjeruje u mene, ako i umre živjet će! Ta je rečenica ojačala i ohrabrila mnoge patnike razapete na četvorini kreveta, književnike i svece. Stojimo nijemi pred vratima smrti. Tražimo svjetlo, smisao i opravdanje čovjekove patnje, kratkoga života. Smrt nas plaši zaboravom, ugasnućem za vazda. Isus ima i tu odgovor: Smrću se život samo mijenja, a ne oduzima. Tu je sažetak vjere ...

Nastavi čitati

28lis2015 Autor: dr. sc. Zvonko Pažin

Liturgika

Blagoslov groblja

Oduvijek su ljudi s poštovanjem sahranjivali svoje pokojne, o čemu svjedoče nalazi iz prapovijesti, što je, očito vezano uz vjeru u prekogrobni život. U ovom ćemo članku nastojati u osnovnim crtama podsjetiti na štovanje pokojnika i njihovih grobova u Svetom pismu, da bismo zatim prikazali blagoslov grobova i groblja u Rimskim obrednicima prije i poslije Drugog vatikanskog sabora. 1. Grobovi i štovanje pokojnika u Svetom pismu i u prvoj Crkvi Dirljiv je opis kako Abraham s ljubavlju sahranjuje svoju ženu Saru. U tu je svrhu, kao pridošlica u Kanaanu, kupio zemljište, tj. spilju Makpelu kod hrasta Mamre pri čemu je insistirao na kupnji, a ne da mu ono bude poklonjeno (Post 23,1-20). Ta je spilja onda postala mjesto gdje je sahranjen i Abraham (Post 25,9). Josip je mrt...

Nastavi čitati