Oznaka: Presveto Srce Isusovo – homilije

Svatko je od nas barem nekad pokušao za nekoga učiniti nešto dobro. Možda se ne radi o velikom radu. Možda ste samo trebali porazgovarati s nekim jer ste vidjeli više nego on, htjeli ste mu pomoći. Što ste osjećali kada u tome niste uspjeli otprve? Nastavili ste ili ste odustali? Vjerovatno vam se dogodilo barem nekoliko puta da vas onaj kome ste nešto dobro htjeli uraditi nije htio ni saslušati. Jednostavno vam saopći da to što vi njemu govorite za njega ne važi. Što čovjek može kad tako nešto doživi? Hoću li mu i dalje govoriti? Pa kad me još jednom odbije? Zar ne da ću se onda okrenuti i poći svojim putem?! Tko bi još mogao nastaviti uzaludan posao? Odakle bih imao snage za takvo nešto? Jedino tko to može jesu majka i otac. Oni se ne mogu umoriti. U svom srcu imaju neugasivi pl...

Svetkovina Presvetog Srca Isusova relativno je novijeg datuma, što ne znači da Božji ljudi i učitelji duhovnog života nisu prema Gospodinovom srcu gajili pobožnosti, to jest da nisu na temelju svetopisamske datosti o njemu razmišljali i o njemu tražili nadahnuće za kršćanski život. U tom smislu ključan je bio odlomak uz Matejeva Evanđelja koji smo danas čuli, a u kojem Isus, dok poziva sve izmorene i opterećene da se dođi k njemu okrijepiti, reče sljedeće riječi: Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Ove će Isusove riječi svetom Augustinu (Sermo 142) prodrijeti u dušu kao zvučan poziv, što će onda i svojim vjernicima zorno prenijeti: Učitelj anđela glasno poziva, Riječ Božja, kojom se hrane sve razumske duše a da ...