Oznaka: 10. nedjelja kroz godinu (B)

Čitanja: Post 3,9-15; Ps 130,1-8; 2Kor 4,13 – 5,1; Mk 3,20-35 Za cijeloga svoga djelovanja naš Gospodin je imao problema sa svojim protivnicima koji su ga htjeli ušutkati na različite načine. Ali, na njihovu žalost, nikada nisu imali dovoljno argumenata da to i ostvare, jer njihove optužbe nisu imale pokrića u stvarnosti, već su bile izmišljotine, laži i klevete na njegov račun. Jer kada zločestim i izopačenim umovima ponestane argumenata, onda se ne libe diskreditirati onoga koga uzmu na zub, jer se ne uklapa u njihove životne koncepcije. Jedna od prokušanih taktika diskreditiranja je lijepljenje etiketa. A jer je čovjek kojim gospodari zlo vrlo ograničen u svome iskustvu, on ne zna drukčije etiketirati, već sudeći po sebi. Takav svojim suparnicima lijepi etikete koje su izišle iz nje...

Čitanja: Post 3,9-15; Ps 130,1-8; 2Kor 4,13 – 5,1; Mk 3,20-35 Kao što je učenicima kojiput u lektiri teško napisati što je pisac htio reći, tako su i nama neki biblijski odlomci vrlo tvrd orah. Evo, kako razumjeti ove Isusove riječi: „Sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.“ Pohuliti ovdje znači pogrditi. Je li moguće, da Bog nikada neće oprostiti nešto što čovjek izrekne? Konačno, kakva bi to bila hula koja bi bila neoprostiva i koja bi čovjeka zauvijek sunovratila u pakao? Možemo li uopće zamisliti Boga da je za njega nešto zaista neoprostivo, da bi Bog postavio neku crtu, preko koje nema povratka? U teološkim raspravama nema jednoznačnog odgovora. Međ...

U današnjem evanđeoskom odlomku (Mk 3, 20-35) čuli smo Isusove vrlo zagonetne, ali i oštre riječi kojima upozorava da se neće ljudima oprostiti ukoliko pohule na Duha Svetoga: Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga. Vjerojatno su oni koji su ga slušali i koji su nam zapisali ovo svjedočanstvo razumjeli podrobnije što je točno Gospodin htio reći, no nama je ostao trajni upit, te nastojanje da odgonetnemo ove njegove zagonetne riječi. On koji je došao osloboditi čovječanstvo od grijeha i otkupiti svojom krvlju, rekao je da se jedna stvar neće oprostiti sinovima ljudskim, a to je hula protiv Duha Svetoga. Stoga se i sami moramo ozbiljn...

Uvod i pokajnički čin U bogoslužju Crkve se često susrećemo s otajstvom, s tajnom. Slavimo tajnu Božje ljubavi kojom smo stvoreni, slavimo otajstvo utjelovljenja njegova Sina, slavimo otajstvo njegove smrti i uskrsnuća u euharistiji. Međutim, koji puta govorimo i o nečem drugome što ne možemo razumjeti. Govori se koji puta o tajni zla. Ne možemo do kraja razumjeti zašto čovjek čini zlo i time upropaštava sebe i svoje bližnje. Kako to da se nama ljudima događa da uviđamo da je nešto dobro, da to kao dobro i priznajemo, pa da ipak činimo suprotno, od toga da se ne brinemo za svoje zdravlje, pa do toga da različitim grijesima činimo zlo sebi i drugima? Današnja nam Božja riječ govori o prvom grijehu, ali nam u isto vrijeme govori o Spasitelju i Otkupitelju. Htjeli bismo doista ...

Svjesni smo i naučili smo da je Bog dobar, te da je naš Gospodin Isus objavio njegovo milosrdno lice. Međutim u današnjem evanđeoskom odlomku, uz navještaj velikog Božjeg milosrđa, imamo jedan ‘nemilosrdan’ tekst, to jest tekst koji govori o jednom grijehu koji, ne samo da Bog teško prašta, nego Isus izričito kaže da ga Bog neće oprostiti: Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga. Ostaje uvijek prilično izazovno pitanje je li Isus ovo mislio ozbiljno i na što je točno mislio. Oni koji su skloni u prvi plan isticati Božju dobrotu, ljubav i milosrđe, možda će pomisliti da se radi o nekom uveličavanju, te da treba samo otkriti kojom se f...

Post 3,9-15 Gospodin Adama i Evu nakon grijeha ne progoni nego ih – traži! Adame, gdje si?! – krik je to koji odzvanja kroz čitavu povijest čovjekovih lutanja i traženja. Zna gdje su, ali želi da se čovjek sȃm očituje, da postane svjestan svojih izbora. Ljudi progovaraju, ali kako? Grijeh je počeo grijeh počeo iznutra, nutarnjom odlukom biti kao bogovi. Upitani o svom nutarnjem svijetu šute i prelaze na vanjske činjenice: pobojah se jer sam gol… Njih navode tako da Adam optužuje Evu i time dodatno pojačav razdor među njima: žena mi je dala sa stabla… Kao da je morao jesti. Žena kaže: zmija mi je dala! Izbjegavaju pogledati u svoj nutarnji svijet, u razloge svojih odluka, ali u isto vrijeme produbljuju nepovjerenje prema Bogu i međusobno. Oko istine se ne mogu složiti, ali u ...

ŽENA JE KRIVA? Kako vam se sviđa biblijski izvještaj o grijehu prvih ljudi? Meni je prekrasan. Pogođen, ljudski, blizak. A nastao vrlo vjerojatno čak tisuću godina prije Krista! A tako živ! E, to je snaga i životnost Božje riječi! Adam i njegova žena jeli su sa zabranjenog stabla. I spoznali da su goli. Krajnje nelagodno. Što sad? Osjećaju da više nikad neće biti onako kako je bilo. I evo vrlo brzo daljnjih komplikacija. Bog zove čovjeka: „Gdje si?“ Čovjek se osjećao kao dijete koje je napunilo pelene: „Eh, gdje sam? Što misliš gdje bih mogao biti? Gol sam pa se sakrih...“ Zna Bog što se zbilo, ali želi vidjeti je li čovjekovo srce u tome zlu sačuvalo bar nešto dobrote, npr. tako da prizna, da zamoli za oproštenje... Bog pomalo izaziva govoreći: „Da nisi jeo sa stabla s koj...

U današnjem Evanđelju sveti Marko opisuje jednu zanimljivu situaciju koja se ticala Gospodina Isusa, ali se ponavlja i u svim vremenima, prouzročena ljudskom zavišću i sotonskim podmetanjem. Naime, kad je Gospodin Isus započeo svoje djelovanje, točnije djelo oslobađanja i spasenja čovjeka iz šaka grijeha i Sotone, odmah su počele reakcije na ono što je činio. Gotovo nitko se nije snalazio ni znao što točno reći o njegovu nastupu i radu, niti su razumjeli njegov žar za Boga i želje za spasenjem čovjeka. Stoga zlobnim zavidnicima nije preostalo drugo nego da njegovo djelovanje sotoniziraju izjavama poput one koju prenosi Evanđelist: Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle. On koji je oslobađao ljude od bezboštva, proglašen je opsjednutim, dok su oni ljubomorni pismoznanci...