Ponedjeljak, 21 lipnja

10. nedjelja kroz godinu (B): Hula na Duha Svetoga


Čitanja: Post 3,9-15; Ps 130,1-8; 2Kor 4,13 – 5,1; Mk 3,20-35


Kao što je učenicima kojiput u lektiri teško napisati što je pisac htio reći, tako su i nama neki biblijski odlomci vrlo tvrd orah. Evo, kako razumjeti ove Isusove riječi: „Sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.“ Pohuliti ovdje znači pogrditi. Je li moguće, da Bog nikada neće oprostiti nešto što čovjek izrekne? Konačno, kakva bi to bila hula koja bi bila neoprostiva i koja bi čovjeka zauvijek sunovratila u pakao? Možemo li uopće zamisliti Boga da je za njega nešto zaista neoprostivo, da bi Bog postavio neku crtu, preko koje nema povratka?

U teološkim raspravama nema jednoznačnog odgovora. Međutim, rekao bih da nas kontekst ove Isusove rečenice može dovesti na pravi put. Naime, Isus je izgonio đavle iz opsjednutih. Za ondašnje Židove to je po sebi najveće čudo koje bi netko uopće mogao učiniti. E sad, bilo je očigledno da je Isus to stvarno učinio, a u isto vrijeme neki od njih nisu mu htjeli dati za pravo. I koje su rješenje našli? Rekli su da Isus, istina, izgoni đavle, ali da on to ne čini Božjom silom nego da to čini snagom poglavice đavolskoga. Naravno, to je posve nelogično, jer, kako sâm Isus veli, zašto bi sotona sotonu izgonio? Očito je, Isusovi su protivnici odbijali svaku mogućnost da povjeruju da Isus od Boga dolazi.

U tome kontekstu onda Isus veli da ima hula koje se neće oprostiti. U pitanju je, dakle, ljudska sloboda. Ako se čovjek uporno opire Božjem djelovanju i Božjoj milosti, Bog to poštuje i ne želi ga silom spašavati. Tako Isus u Ivanovu evanđelju govori: „Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.“ Tko ne vjeruje, sâm se isključuje. Bog sve čini za čovjeka, ali traži i čovjekovu suradnju, baš kako bi rekli stari duhovni pisci: „Bog koji te bez tebe stvorio, bez tebe te ne želi spasiti.“ Prisjetimo se samo onoga desnoga razbojnika na križu. Bio je razbojnik, zločinac, vjerojatno ubojica. I samo na jednu njegovu riječ: „Isuse, sjeti me se u svome kraljevstvu“, Isus odgovara: „Još danas bit ćeš sa mnom u raju.“ Upravo tako. „Tko ima uši, neka čuje.“