Oznaka: 32. nedjelja kroz godinu (A)

Čitanja: Mudr 6, 12-16; Ps 63, 2-8; 1Sol 4, 13-18; Mt 25, 1-13 Neobična je ova Isusova prispodoba zbog više razloga. Prvo jer je pisana jezikom i izrečena usporedbom iz svijeta koji nama nije blizak i mi više ne koristimo. Kao drugo, jer nam se ne čini jasnom i ne znamo gdje bismo je primijenili u svom životu. Djeluje više apstraktno kao neka teorija koja se ne događa u stvaranosti, jer takvih scena nema u stvarnome životu. Baš zato bi je ili trebalo približiti našem životu i svakodnevnom ponašanju, ili odustati od čitanja nečega što nam ne daje ni jasnu ni konkretnu poruku. A potražiti zajedničke točke s našom stvarnošću, može se ako pretpostavimo da riječi prispodobe ne iznose sve, već samo da daju okvir i priču u općim konturama, te da se u nekim dijelovima može i treba produbiti lo...

Čitanja: Mudr 6, 12-16; Ps 63, 2-8; 1Sol 4, 13-18; Mt 25, 1-13 Od čega čovjek živi? Od nade. Od čega živi u trenucima najvećih nevolja? Od nade. Nadamo se boljem životu. Nadamo se da će našoj djeci biti bolje. Nadamo se da ćemo mirno provesti mirovinu. Nadamo se. Do zadnjega. August Šenoa je doslovno do zadnjega daha kazivao u pero svoj roman „Kletva“. Drevna poslovica veli da nada posljednja umire. Ali, nada bitno ovisi o čovjekovom stavu, odnosno o vjeri, vjeri u Boga i u vječnost. Ako te vjere nema, onda čovjek lako padne u očajavanje, kada vidi odlazak svojih najdražih, pogotovo kad se nađe pred vlastitom smrću. Pred tim strašnim pitanjima, na koje grčka filozofija nije davala odgovor, Pavao piše kršćanima u Solunu: „Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne...

Za čovjeka bi se moglo reći da je biće snova i planova, jer nema toga tko ne pravi planove i tko ne nastoji ostvariti svoje snove. Samo je pitanje koliko se pojedini čovjek potrudi oko njihova ostvarenja. Naime, ima onih koji planiraju i sanjaju, ali ne naprave dužnu i važnu pripravu da bi postigli svoj cilj. Mnogi od njih računaju na sreću kao neki zgoditak na lutriji, umjesto da prave planove primjerene svojoj ljudskosti koji ne ovise toliko o izvanrednom daru sreće, već ovise o naporu i trudu koji se uložio u njihovo ostvarenje. Tako u organizacijskoj pripravi svoga života ljudi prave planove, ali njihova ljudska sprema nije uvijek odgovarajuća ostvarenju istih. Redovito se zadovolje osposobiti se tehnički, stručno i profesionalno, dok ne paze na svoje vlastite kvalitete, to jes...

Uvod i pokajnički čin Svake nas nedjelje Božja riječ prosvjetljuje da uvidimo što je doista važno i potrebno. Pomaže nam da uvijek iznova preusmjerujemo svoj život prema dobru. Htjeli bismo danas, baš od srcu, otvoriti uho za Božju riječ, da ne prođe mimo nas kao riječ koju smo toliko puta čuli. Vjerujemo, naime, da je Božja riječ živa i istinita i da svaki puta kad je čujemo iznova progovara našem srcu. Da bismo bili dostojni Božje riječi i svetih otajstava koja ćemo slaviti, pokajat ćemo se za sve svoje grijehe i propuste. Gospodine, od samih početaka ljudske povijesti ti uporno progovaraš srcu svakog čovjeka i usmjeravaš ga prema dobru. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si utjelovljena Božja Riječ, ti si Put, Istina i Život. Kriste smiluj se! Gospodine, pomozi nam da tvoju...

Uvod i pokajnički čin Prije nekoliko dana sjetili smo se naših pokojnika, razmišljali o svetima na nebu, ali i o smislu našeg vlastitog života. Evo, i danas nam Crkva nudi Božju riječ koja govori o smislu života i smrti, o tome kako čovjekov život nije ograničen samo na ovozemnu stvarnost, o tome kako Bog želi biti naš Otac kroza svu vječnost. Saberimo se na početku ove svete mise, pokajmo se za sve svoje grijehe i propuste da bi za nas i ova Božja riječ kao i cijelo slavlje bili plodonosni. Gospodine, ti si nas stvorio na svoju sliku, jer si nas ljubio prije postanka svijeta. Gospodine, smiluj se! Kriste, za nas, prijatelje svoje, položio si svoj život na drvetu križa. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti nas pozivaš na vječno zajedništvo sa sobom i sa svojim Sinom...

Dajte nam od svoga ulja Dok nisam vidio koliko to strašno puno vremena oduzima, rado sam igrao šah na računalu. Zanimljivo je to. Povučem krivi potez, uvidim pogrešku i onda samo pritisnem naredbu vraćanja poteza. Ispravim svoju pogrešku i igram dalje. A onda pomislim: E, kad bi tako čovjek u svom životu mogao ponoviti neke postupke i ispraviti davno učinjene pogreške… Gdje bi nam bio kraj! Ali, život nije igra računalom. Što se dogodilo, dogodilo se… Tu počinje osobna odgovornost. Ako čovjek sam sebi ne želi pomoći, drugi su nemoćni. Tako npr. može li se studentu pomoći da pripremi ispit, ako on sam nema ni želje i volje studirati? A onda kada prođe vrijeme i mladost, potezi se ne daju ponavljati… To je jedna od krutih stvarnosti života. S jednom takvom stvarnošću suočava ...