Oznaka: Spasovo (C)

Čitanja: Dj 1,1-11; Ps 47,2-3.6-9; Ef 1,17-23; Lk 24,46-53 U vremenima u kojima živimo vidimo da su ljudi kao izgubljeni. Mnogo je onih koji lutaju besciljno. Ali ne zato što ne bi imali pravoga cilja i smisla ispred sebe, već zato što imaju previše isključivo zemaljskih ciljeva. Doista, današnji čovjek je vrlo dobro sebi odredio ciljeve, te točno zna što hoće ostvariti kada je riječ o zemaljskim dobrima, o uspjehu i karijeri. Današnji čovjek je izuzetno motiviran ambicijama, te se pošto poto želi ostvariti u svijetu konkurencije i probitaka. Kao da se boji da za nekim zaostane ako ne uđe u bespoštednu trku borbe za prevlast i zemaljska dobra, za uspjehe, radna mjesta i ostale utjecaje u društvu. No upravo takva situacija je vrlo riskantan. Čovjek se opredijelio za vrijednosti zemaljsk...

Otajstvo Gospodinova uzašašća jedno je od važnih otajstava njegova života kojem su nazočili apostoli i kojem su trebali biti svjedoci u svom kasnijem navještaju. Doista je nedvojbeno kako su oni bili dosta zbunjeni i izgubljeni nakon uskrsnuća, te nisu znali što bi činili i kuda bi krenuli. Očekivali su od Gospodina upute glede toga ili eventualno neki jasni znak koji bi im bio smjerokaz od tog trenutka pa nadalje. Jer dok je Gospodin bio s njima, bilo im je lako: on je znao kamo ide i što hoće, pa je, shodno tome, i njih mogao upućivati dajući im posebne zadaće. Tako im je, dok su bili s njime, bilo vrlo lako znati koje im je poslanje. Ali nakon uskrsnuća su se našli u novim okolnostima. Nije bilo Gospodina koji bi im svaki dan govorio što im je činiti. Oni nisu znali niti trebaju li o...

Uvod i pokajnički čin Danas slavimo svetkovinu Kristova uzašašća. U zbornoj nas molitvi danas Crkva podsjeća na veliku tajnu našega spasenja: Kristovo uzašašće i naše je uzdignuće. Naime, mi, Kristovo stado i Kristovi vjernici, u vjeri smo pozvani biti upravo tamo gdje je dospio naš dobri Pastir. Bog nas, dakle, spašava po Kristu i u Kristu. Da bismo dostojno proslavili ovu veliku svetkovinu našega spasenja, zazvat ćemo na nas milosrđe Božje. Gospodine, Ti si svojega Sina po muci i smrti doveo k slavi uskrsnuća i postavio ga sebi zdesna u nebeskom kraljevstvu. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si svoje učenike učinio svjedocima svoga križa i svoje nebeske proslave. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti i nas pozivaš da u ovome svijetu budemo vjerni svjedoci tvoga spasenja. Gospodine, smiluj...

Uvod i pokajnički čin Danas slavimo Kristovo uzašašće. Krist se svojim učenicima prestao javno ukazivati i ovim je događajem pokazao da on sada i svojim čovještvom posvema ulazi u slavu Očevu. Tako današnja molitva lijepo veli da je Kristovo uzašašće i naše uzdignuće. Krist je uskrsnuo i uzašao na nebo, a sve je nas učinio dionicima svoje nebeske proslave. Sve što je Krist učinio, radi našega je spasenja učinio. Ono što je na Božić započeto, sada se nekako dovršava: Sin je Božji uzeo na se našu ljudsku narav da bi nas zaogrnuo svojom božanskom slavom i proslavom. To svoje odabranje i posvećenje na poseban način otajstveno slavimo upravo u ovoj euharistiji. Zato zamolimo Gospodina da nas učini dostojnima svoga izabranja. Gospodine, postao si čovjekom da nas posvetiš. Gospodine, smiluj ...

Dva izvješća sv. Luke o uzašašću Gospodinovu, ono iz Djela apostolskih (Dj 1, 1-11) i ono iz Evanđelja (Lk 24, 46-53), upotpunjuju nam sliku i daju nam bolje razumjeti značenje uzašašća za apostole. Oni su, kako je jasno iz cjeline Evanđelja, imali s Gospodinom svoje planove, te ih bojažljivo iznose do zadnjega dana Gospodinove prisutnosti s njima. Tako smo čuli u izvješću iz Djela apostolskih kako su pitali Isusa je li došlo vrijeme da uspostavi kraljevstvo Izraelu. Očito su još uvijek gajili očekivanja i nisu točno znali što im je činiti, to jest gdje njih kani rasporediti u tom iščekivanom kraljevstvu koje se ima napokon ostvariti nakon dugih nevolja i povijesnih stradanja. Takvo njihovo pitanje još uvijek odražava njihovu zbunjenost, ali i zabrinutost poput one koju su imali pr...

Hoćeš li uspostaviti kraljevstvo? Uvedeš tako zgodnu tradiciju da na „maloj polnoćki“ za Božić razveseliš djecu nekom sitnicom, čokoladicom ili nekim paketićem za 6 kuna. Dar veseli, makar bio i malen. Naravno, crkva bude puna djece. I onda, prije mise pojavi se neki malac kojega inače uopće ne vidiš u crkvi i prostodušno te pita: „Je l’ se ovdje dijele darovi?“ O sancta simplicitas! „Naravno da se dijele, srce moje. Uđi samo!“ Razumijemo to, dragi prijatelji. Čini mi se, međutim, da je ta slika za nas vrlo ilustrativna. Djeca, naime, jasno izgovaraju ono što je nama odraslima u srcu, a ne usuđujemo se izraziti. Priznajmo: koliko smo se puta uhvatili kako gledamo prvenstveno na to kakvu ćemo posve određenu korist imati od poduhvata kojega kao takvog zdušno hvalimo i podržava...