Zvono Gospe od Anđela u Konavlima

Zvono Gospe od Anđela (Mauzoleja obitelji Račić) u Cavtatu, na groblju sv. Roka,[1] djelo je Ivana Meštrovića, izliveno godine 1922. Ne nalazi se na zvoniku, ni na preslici, ni drugdje na crkvi Gospe od Anđela, nego u njoj, pod tjemenom, u lanterni kamene kupole. Jedinstveno je i po trima reljefima i natpisu koji teče ispod njih. Njima je Meštrović zaključio subesjedu s prijateljicom koja je tu pokopana i iznio svoju vjerničko-mističnu ispovijest. U članku se donosi njihov prikaz, tumačenje i prijevod natpisa na više jezika.[2]

Prostor koji zvono kruni

Crkva Gospe od Anđela iznad Cavtata svekoliko je umjetničko djelo (njemački Gesamtkunstwerk), koje osim arhitekture sadržava dvanaest kipova (Gospe s Djetetom na žrtveniku, anđela na vrhu kupole i deset svijećnjaka) te 516 reljefa.

Od ukupno 528 kiparskih ostvarenja:

213 je anđelâ (četiri brončana: jedan na vrhu kupole je seraf, a prikazan je kao molitelj, dva su anđela na ključu, arkanđeo Gabriel na zvonu i 209 u kamenu: dva karijatidna anđela na ulazu, jedan simbol sv. Mateja u podu crkvene lađe, deset anđeoskih glava pod kamenim svijećnjacima, šest anđela svirača na Gospinu oltaru, 18 anđeoskih glava na stropu iznad Gospina kipa, 32 anđeoske glave na stropu u prezbiteriju, četiri arkanđela (drugi anđeoski red) na zidovima crkvene lađe koji drže po dušu u naručju, 136 anđeoskih glava u svodu kupole u šest redova (po 24 moći, vlasti, vrhovništva, gospodstva i prijestolja te 15 kerubina) – tako je na devet nadmorskih visina Meštrović prikazao devet zborova anđeoskih;

43 ljudska lika (12 apostola, sv. Ćiril, sv. Metod, sv. Sava, Grgur Ninski, Blizanci, Djevica, Strijelac i Vodenjak na vratnicama; Gospa i Dijete na oltaru; Raspeti u lijevoj /sjevernoj/ kapelici; sv. Roko u desnoj /južnoj/ kapelici; Edi Račić i Ivo Račić /u južnoj kapelici/, Mare Račić i Marija Račić Banac /u sjevernoj kapelici/; 6 likova u Oplakivanju na stipesu oltara; Gospa na zvonu tri puta; Isus, sv. Magdalena i sv. Marija Kleofina na zvonu po dva puta);
117 likova životinja (52 janjeta na vanjskom frizu, 6 paunova na frizu portika, 12 vodoriga /glave ovna, ovce, psa…/, 21 golub u svodu trijema; dva ovna na kvaki; Bik, Jarac, Lav, Ovan, Rak, Ribe i Škorpion na vratnicama; Janje Božje na oltaru; 12 golubova na stropu pred Gospinim oltarom; pas sv. Roka u južnoj kapelici; lav znak sv. Marka, vol znak sv. Luke i orao znak sv. Ivana u podnom mozaiku);
144 biljke (po 45 kamenih cvjetova, lopoča i tratinčica, u stropu kapelice sv. Križa i sv. Roka, i po 18 akantusa akantusa na početku svoda svake od tri kapelice) i
11 predmeta (Vaga na vratnicama i 10 kamenih svijećnjaka).

Navještenje i tajna ljubavi

Navještenje je po činu pristanka Djevice Marije na Božji naum koji joj je navijestio arkanđeo Gabriel (Luka 1, 26–38):
blaga vijest za palo čovječanstvo (otuda se svetkovina 25. ožujka i zove Blagovijest);
sjedinjenje Sina Božjega s ljudskom pȕti (upućenje, utjelovljenje);
začeće Isusa Krista, ploda božanske i ljudske ljubavi u Gospinoj utrobi nad koju se pregnuo sâm Bog (Arkanđelovim riječima: „na koju je sišao Duh Sveti i sila Svevišnjega ju je osjenila“),
nastanjenje Druge Božanske Osobe u krilu Prečiste, Njegov prvi dom na Zemlji;
početak novoga ljudskoga života,
početak Marijina majčinstva,
početak boljega svijeta.

Gabriel kaže Mariji da je „milosti puna“ (Luka 1, 28). Sv. Toma Akvinski tumači je milosti puna „s obzirom na dušu, tijelo i utjecaj na druge“.[3] S obzirom na dušu, jer je uzor svih krjeposti i jer je izbjegla svakomu grijehu, pa se na nju primjenjuju Zaručnikove riječi: „Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi“ (Pjesma nad pjesmama 4, 7). S obzirom na prelijevanje milosne punine u tijelo, pa je ljudski čudesno začela, ljudski neobjašnjivo rodila ostavši djevica te nije ostala trunuti u grobu. S gledišta utjecaja na ljude jer ona pruža lijekove protiv svih pogibelji: „tisuću štitova visi na njoj, sve oklopi junački“ (Pjesma nad pjesmama 4, 4).

Svestranu umjetniku (kiparu, arhitektu, književniku) i mudracu Ivanu Meštroviću (1883.–1962.) prizor Navještenja istoznačnica je za tajnu ljubavi, pa je pod reljef Navještenja na zvonu crkve Gospe od Anđela u Cavtatu ispisao sedam slogova riječima:

„Saznaj tajnu ljubavi“.

Marija sjedi, pogleda uzdignuta prema gore, ruku sklopljenih u molitvi, zamotane glave s koje se kosa spušta do polovice leđa. Anđeo Gabriel, raskriljenih krila, vjetar mu je u kosi, kleči pred njom, a desnom rukom pruža joj cvijet. Bradom ulazi u Gospin svetokrug, kao da joj želi prišapnuti neku tajnu.

Osim na tom zvonu (koje je visoko 90 cm, a promjer mu je 70 cm), reljef je očuvan u gipsanom odljevu 28 x 33 cm u privatnom vlasništvu u Dubrovniku.[4]

Reljefe za to zvono Meštrović je napravio 1921. u Dubrovniku, a zvono je lijevano od bronce u Ljevaonici Jakova Cukrova u Splitu[5] potkraj 1921. i početkom 1922., kada je i podignuto pod kupolu Gospe od Anđela na glavici u Cavtatu.

Teolog i svjedok vjere Dietrich Bonhoeffer (1906.–1945.) opisuje ljubav kao tajnu:

„Tajna ostaje tajna. Izmiče našemu dohvatu. Ali tajna ne znači jednostavno ne znati nešto. Najudaljenija zvijezda nije najveća tajna; naprotiv, što nam se nešto više približava, to bolje nešto znamo, to postaje tajnovitije. Najudaljenija osoba nije najveća tajna za nas, nego upravo nama najbliža. I njezina se tajna ne smanjuje jer sve više znamo o njoj; naprotiv, u njezinoj blizini, ona nam postaje sve tajnovitija. To je krajnja dubina svake tajne kada se dvoje ljudi toliko približe jedno drugomu da se vole. Nigdje na svijetu čovjek ne osjeća moć tajne i njezinu slavu tako snažno kao ovdje. Gdje dvoje ljudi znaju sve jedno o drugome, tajna njihove ljubavi među njima postaje beskonačno velika. I samo u toj ljubavi oni se razumiju, potpuno poznaju, potpuno prepoznaju, a ipak, što se više vole i poznaju u ljubavi, to dublje prepoznaju tajnu svoje ljubavi. Dakle, znanje ne ukida tajnu, nego je produbljuje. Činjenica da mi je druga osoba tako bliska jest najveća tajna“.[6]

Oplakivanje i tajna smrti

Oplakivanje Krista šesta je od sedam Gospinih žalosti. Evanđelist Ivan, očevidac Otkupiteljeve smrti na Kalvariji, svjedoči:

„Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena“ (Ivan 19, 35).

Fotografija reljefa Oplakivanja, objavljena 1923.[7]

Zanemarivši „sestru njegove majke“ sv. Mariju Salomu, Meštrović je trenutak ljudskoga bola nakon skidanja s Križa (što je u pučkoj pobožnosti XIII. postaja križnoga puta) sveo na Isusa oko čijega su spokojna tijela tri žene:
u krilu ga, glave pognute od tuge, drži sv. Marija Kleofina, žena Kleofe, brata svetoga Josipa;
prema mrtvomu Sinu od bola se savija njegova majka Blažena Djevica Marija,
a iza nje kleči i pogleda uprta u Nebo moli sv. Marija Magdalena.

Ivanu Meštroviću taj je prizor istoznačnica za tajnu smrti, pa je pod reljef Oplakivanja na zvonu crkve Gospe od Anđela u Cavtatu ispisao devet slogova riječima:

„Riješiti ćeš tajnu smrti“.

Reljef je, osim na tom zvonu, očuvan i u gipsanom odljevu 27 x 40 cm u privatnom vlasništvu u Dubrovniku,[8] u brončanom odljevu 25 x 39 cm ukradenom 1991. iz Gradskoga muzeja Vukovar – Zbirke Bauer i Galerija umjetnina,[9] i u brončanom odljevu 25 x 39 cm u muzeju Revoltella u Trstu.[10]

Sveto Pismo tvrdi da Bog objavljuje neke tajne, a neke drže u tajnosti. „Što je skriveno, pripada Gospodinu, Bogu našemu“ (Ponovljeni zakon 29, 28), a „po spoznaji Njega [Isusa Krista]… božanska nas je snaga Njegova obdarila svime za život i pobožnost“ (Druga Petrova 1, 3). Sveti Pavao, opisujući kako je bio ponesen u raj, kaže da je tada čuo „riječi neizrecive“ ili tajne (ἄρρητα/árrhēta, arcana), „koje čovjek ne smije govoriti“ (Druga Korinćanima 12, 4). Pridjev árrhēta tu označava zbilju toliko svetu, nepoznatu, skrovitu, potajnu – da običan jezik zakazuje i da se ne smije izgovoriti. To bi bila granica gdje prestaje ono što je objavljeno i gdje počinje pobožni mȗk, podsjećajući vjernike da Bog ostaje veći od svakoga ljudskoga tumačenja. A budući da se Bog definira kao „ljubav“ (Prva Ivanova 4, 8: ἀγάπη/agápē, caritas) i da se k Njemu može prispjeti tek nakon smrti, dosljedno je da i ljubav i smrt budu tajne.

Smrt jest tajna, iako neizbježna činjenica: „Tko živ smrti vidjeti ne će? Tko će od ruke podzemlja dušu sačuvati?“ (Psalam 89, 49).

Smrt dotiče tjelesnu, duhovnu i vječnu stranu ljudskoga postojanja. Kršćanska vjera uči da je smrt ušla u svijet kao posljedica grijeha. Na početku Bog zapovijeda Adamu:

„Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!“ (Postanak 2, 16–17).

To upozorenje ističe izravnu vezu između neposlušnosti Bogu i uvođenja smrti u ljudsko iskustvo. Apostol Pavao to razrađuje: „kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt“ (Rimljanima 5, 12).

Sveto Pismo opisuje smrt kao odvajanje. Tjelesna je smrt odvajanje duše od tijela: „vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao“ (Propovjednik 12, 7). Duhovna smrt, s druge strane, jest odvajanje duše od Boga, stanje otuđenosti zbog grijeha: „I vi bijaste mrtvi zbog prijestupâ i grijehâ u kojima ste nekoć živjeli“ (Efežanima 2, 1–2).

Smrt se često prikazuje kao neizbježno i zastrašujuće obilježje ljudskoga života: „kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud“ (Hebrejima 9, 27). Ta neotklonjivost podsjetnik je na prolaznu narav zemaljskoga života. Strah od smrti je prirodan, ali vjera ga nadvladava i daje čvrsto uporište:

„Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i On sâm tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu“ (Hebrejima 2, 14–15).

Novi Zavjet otkriva nadu u pobjedu nad smrću kroz Isusa Krista. Pavao proglašava:

„A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?“ (Prva Korinćanima 15, 54–55).

Ta se pobjeda postiže Isusovim uskrsnućem. On je pobijedio smrt i nudi vječni život vjernicima. Sveto Pismo predočava jasnu oprječnost između vječnoga života i vječne smrti:

„Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Ivan 3, 16).

Vječni život je Božji dar po vjeri u Isusa Krista, u suprotnosti s „drugom smrću“ (Otkrivenje 20, 14), koja je konačno odvajanje od Boga.

Nakon tjelesne smrti do konačnoga „uskrsnuća pȕti“ (Apostolsko vjerovanje), odnosno „uskrsnuća mrtvih“ (Nicejsko-carigradsko vjerovanje) duša je odvojena od tjelesnih ostataka, ali već je primila nagradu ili kaznu: pravedni se tješe u krilu Abrahamovu, a nepravednici su u teškim mukama u paklu (Luka 16, 22–23). Pavlu je „želja otići i s Kristom biti jer to je puno, puno bolje“ (Filipljanima 1, 23), što pokazuje kako se vjernik odmah nakon smrti ufa biti s Gospodinom.

Nada u uskrsnuće središnja je za kršćansko poimanje čovjekove konačnice. Pavao ovako opisuje Kristov povratak i uskrsnuće mrtvih:

„Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom“ (Prva Solunjanima 4, 16–17).

To uskrsnuće vodi prestanku žalosti i smrti te novomu stvaranju:

„I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više ne će biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više ne će biti jer – prijašnje uminu“ (Otkrivenje 21, 4).

Onomu tko prihvaća svetopisamski nazor smrt nije kraj, nego prijelaz u obećani vječni život za one koji su u Kristu.

„U večer života pitat će te o ljubavi. Nauči voljeti“.[11]

Uskrsnuće i vječnost života

Uskrsnuće je ustajanje (grčki anástasis) tijelom od mrtvih, dizanje pokojnika iz groba; povratak u život nakon smrti; ponovno sjedinjenje duše i pȕti. Sržni je sadržaj kršćanske vjere.

Meštrović je u reljefu na zvonu u Konavlima prikazao Matejevu inačicu Isusova prvoga ukazanja nakon uskrsnuća:

„Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob… Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone“ (Matej 28, 1.9).

Fotografija zvona s reljefom Uskrsnuća, objavljena 1923.[12]

Isus stoji, uzdignutih ruku u naboranoj tunici. Žene (Marija Magdalena i – obično se uzima da je „druga Marija“ – sv. Marija Kleofina) padaju Isusu pred noge i cjelivaju ih. Ruke im ostaju podignute i sklopljene. Padanje ničice znak je štovanja i molitve i u ondašnjoj nekršćanskoj književnosti i drugdje u Novom Zavjetu. Isusove noge su pomazane (Luka 7, 38; Ivan 11, 2 i 12, 3). To ponašanje pokazuje da žene imaju novo razumijevanje Isusova božanstva nakon susreta s anđelom i Njegova pojavljivanja. Dodirivanje Njegovih stopala također služi kao opipljiv dokaz Isusove tjelesnosti, tj. da nije duh.

Uskrsli i dvije Marije, reljef na zvonu, nacrtali Till Kurz i Daniel Volske u rujnu 2000.[13]

Taj prizor Uskrsloga i Kristovih vjernika koji Mu se klanjaju Ivanu Meštroviću istoznačnica je za vječnost, pa je pod reljef Uskrsnuća na zvonu crkve Gospe od Anđela u Cavtatu ispisao deset slogova riječima:

„I vjerovat da je život vječan“.

Zamisao uskrsnuća središnje je načelo kršćanskoga govora o Bogu. Ono obuhvaća nadu u vječni život i konačnu pobjedu nad smrću. Tajna uskrsnuća otkriva i obećanje i moć Boga da vrati život iz smrti. Isusovo uskrsnuće temelj je kršćanske vjere, jamstvo života nakon smrti, obećanje preobraženja i nada vječnoga zajedništva s Bogom i svojim dragima.

Natpis na zvonu crkve Gospe od Anđela u Cavtatu

Tekst je ispisan na hrvatskom jeziku velikim slovima (verzalom) secesijskoga sloga, a obuhvaća 62 slova i tri puta ponovljeni simbolični znak – sunčani križ (njemački Sonnenkreuz), križ upisan u krug, koji zaziva vječno svjetlo, te signaturu ljevaonice. Natpis glasi:

Saznaj tajnu ljubavi 𐊨
Riješiti ćeš tajnu smrti 𐊨
I vjerovat da je život vječan 𐊨
Ljevaonica
Jakova Cukrova
Split
1922

Tekst je Meštrovićev konačni odgovor prijateljici Mariji Banac rođenoj Račić koja ga je 1914. u Rimu pitala: „Ako se više ne vidimo, hoćeš li mi učiniti grob i pružiti utjehu da je smrt prividna?“

Od 30 slova hrvatske abecede ostvareni su znakovi za njih 26 (svi osim đ, f, g i h).

Za taj slog latiničnih slova Meštrović se malo nadahnuo grčkim slovom omega (Ω) za slovo O, grčkim slovom tau (τ) za slovo T, uglatim (hrvatskim) glagoljskim slovom i (Ⰻ) za Z, brzopisnim glagoljskim slovom slovo (Ⱄ) za S, glagoljskim znakom za poluglas jer (Ⱜ) za slovo J i ćiriličnim slovom Ž (Ж) za M.

Za slovo A Meštrović se nadahnuo Gospinim monogramom, naime slovom A koje na vrhu ima krunu u obliku naopakoga trokuta (▽) i u kojem je poprječna gredica (-) izvedena u obliku kosoga spoja (njemački Gehrung) od slova M (/v\). Drugim riječima, slovo A zapravo je stožasti šator, prikazan svojim kolcima, i otvorom od dvije poprečne crte koje stiliziraju slovo M. U prostoru crkve Gospe od Anđela, takvo slovo A može podsjećati kako je Marija začela i udomila Onoga koji za sebe kaže: „Ja sam Alfa… Početak“ (Otkrivenje 21, 6; 22, 13), „Ja sam Alfa… Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar“ (Otkrivenje 1, 8), Boga koji se „nastanio u nama“ (Ivan 1, 14).

U svakom slučaju Meštrović je na taj način u slovu A isprepleo slova A i M, što je najčešći monogram (skraćenica) Blažene Djevice Marije, pokrata latinskih riječi Auspice Maria (pod zaštitom Marije) ili Ave Maria (Zdravo Marijo!).

Ili, moglo bi se reći da je slovo A spoj Kristova inicijala na grčkom, ispisana slovom hi (Χ), koji je nadcrztan makronom (‾), i Marijina inicijala latinicom (slovo M). Kako je slovo A početak slovstva, može se reći da Meštrović tim svojim pismom tumači kako pismenost – a ona je put u stjecanje spoznaje – počinje s Marijom, na čijim se ramenima uzdiže Krist.

Kako god se uzme, Meštrović je slovo A oblikovao kao sveto ime (nomen sacrum).

Zaključak

Dovršavajući svetište Majke Onoga kojemu i u kojemu sve živi, umjetnik je na zvono utisnuo natpis koji ga je nadahnjivao i pratio pri gradnji ove spomen-crkve i kojim je odgovorio na zamolbu prijateljice Marije Račić Banac (1884.–1918.), koja tu počiva, da joj pruži utjehu kako je smrt prividna. Meštrovićeva misao ne piše samo na tom zvonu, nego i živi u kršćanskoj uljudbi, a glasi:

„Saznaj tajnu ljubavi, riješiti ćeš tajnu smrti i vjerovat da je život vječan.“

Misao bi se mogla prereći: „Otkrij tajnu ljubavi – riješit ćeš tamu smrti i vidjet ćeš da je život vječan“. Ili sve u hipu, sadašnjim vremenom: „Otkriješ li tajnu ljubavi, tamu smrti rješavaš i u vječni život vjeruješ!“ (Ratko Perić).

Ljubav je ključ rješenja života i smrti, kako je pjevao još Salomon: „Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i plamena Gospodinova“ (Pjesma nad pjesmama 8, 6).

DODATAK

Prijevodi natpisa na zvonu crkve Gospe od Anđela u Cavtatu

bugarski – български

Познай тайната на любовта 𐊨
И ще разгадаеш тайната на смъртта 𐊨
И ще повярваш, че животът е вечен 𐊨

Poznaj tajnata na ljubovta 𐊨
I šte razgadaeš tajnata na smârtta 𐊨
I šte povjarvaš, če životât e večen 𐊨

češki – čeština

Poznej tajemství lásky 𐊨
Vyřešíš tajemství smrti 𐊨
A uvěříš, že život je věčný 𐊨

danski – dansk

Kend kærlighedens hemmelighed 𐊨
Du vil løse dødens hemmelighed 𐊨
Og tro på, at livet er evigt 𐊨

engleski – English

Know the secret of love 𐊨
And thou shalt solve the secret of death 𐊨
And believe that life is everlasting 𐊨 [14]

francuski – français

Connais le secret de l’amour 𐊨
Tu résoudras le secret de la mort 𐊨
Et tu croiras que la vie est éternelle 𐊨

kastilski – castellano

Conoce el secreto del amor 𐊨
Resolverás el misterio de la muerte 𐊨
Y creerás que la vida es eterna 𐊨

latinski – Latine

Cognosce mysterium amoris 𐊨
Solves arcanum mortis 𐊨
Et credes vitam esse aeternam 𐊨

nizozemski – Nederlands

Ontdek het geheim van de liefde 𐊨
Je zult het mysterie van de dood oplossen 𐊨
En je zult geloven dat het leven eeuwig is 𐊨

norveški – norsk

Lær kjærlighetens hemmelighet 𐊨
Du vil løse dødens hemmelighet 𐊨
Og tro at livet er evig 𐊨

njemački – Deutsch

Erkenne das Geheimnis der Liebe 𐊨
Dann wirst du das Geheimnis des Todes auflösen 𐊨
Und glauben, daß das Leben ewig ist 𐊨 [15]

poljski – polski

Poznaj tajemnicę miłości 𐊨
Rozwiążesz zagadkę śmierci 𐊨
I uwierzysz, że życie jest wieczne 𐊨

portugalski – português

Descubra o segredo do amor 𐊨
Resolverá o mistério da morte 𐊨
E acreditará que a vida é eterna 𐊨

ruski – русский

Познай тайну любви 𐊨
И ты разгадаешь тайну смерти 𐊨
И поверишь, что жизнь вечна 𐊨

Poznaj tajnu ljubvi 𐊨
I ty razgadaeš’ tajnu smerti 𐊨
I poveriš’, čto žizn’ večna 𐊨

slovački – slovenčina

Poznaj tajomstvo lásky 𐊨
Vyriešiš záhadu smrti 𐊨
A uveríš, že život je večný 𐊨

slovenski – slovenščina

Spoznaj skrivnost ljubezni 𐊨
Rešil boš skrivnost smrti 𐊨
In verjel boš, da je življenje večno 𐊨

starogrčki – ἑλληνική

Γνῶθι τὸ ἄρρητον τῆς ἀγάπης 𐊨
Λύσεις τὸν ἄρρητον τοῦ θανάτου 𐊨
Καὶ πιστεύσεις τὸν βίον εἶναι αἰώνιον 𐊨

Gnō̃thi tò árrhēton tē̃s agápēs 𐊨
Lýseis tòn árrhēton tū͂ thanátū 𐊨
Kaì pisteúseis tòn bíon eĩnai aiṓnion 𐊨

švedski – svenska

Upptäck kärlekens hemlighet 𐊨
Du ska lösa dödens mysterium 𐊨
Och tro att livet är evigt 𐊨

ukrajinski – українська

Відкрий таємницю кохання 𐊨
Ти розгадаєш таємницю смерті 𐊨
І ти повіриш, що життя вічне 𐊨

Vіdkrij tajemnicju kohannja 𐊨
Ti rozgadaješ tajemnicju smertі 𐊨
І ti povіriš, ščo žittja vіčne 𐊨

talijanski – italiano

Conosci il segreto dell’amore 𐊨
Risolverai il mistero della morte 𐊨
E crederai che la vita è eterna 𐊨

[1] O tom djelu objavljeno je više članka i tri knjige: Ivan Meštrović, Gospa od anđelâ : zadužbina porodice Račić, Cavtat = A Memorial Church of the Račić Family in Cavtat = Eine Stiftungskapelle der Familie Račić in Cavtat, Zagreb: Nova Evropa, 1937., 44 str.; Sveti Roko: Das Mausoleum der Familie Račić in Cavtat Kroatien, prir. Michael Werling, Köln: Fachhochschule Köln (University of Applied Sciences Cologne), 2001., 119 str.; Ivan Meštrović: Gospa od anđela – mauzolej obitelji Račić, Cavtat 1920.-1922. : Izložba povodom 125. godišnjice rođenja Ivana Meštrovića : Glipoteka HAZU, listopad-studeni 2008. / [autorice tekstova Ljiljana Čerina i Lida Roje Depolo; fotografije Filip Beusan, Boris Cvjetanović…], Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2008., 115 str.

[2] Fotografije zvona pod kupolom snimila je Helena Puhara.

[3] Sv. Toma Akvinski, Stožeri kršćanske vjere, preveo Augustin Pavlović, Split, 1981., str. 211.

[4] Ivan Meštrović: Gospa od anđela – mauzolej obitelji Račić, Cavtat 1920.-1922., Zagreb, 2008., str. 67 i 110.

[5] O njemu: Milivoj Žanetić, Jakov Cukrov (1838.-1902.). Splitski lijevač crkvenih zvona, Služba Božja (Split), 42/2002., br. 4, str. 287–296.

[6] Dietrich Bonhoeffer Werke, Band 13 London 1933-1935, München: Christian Kaiser, 1994., str. 360.

[7] Josef Strzygowski, Eine Grabkirche von Ivan Meštrović, Deutsche Kunst und Dekoration (Darmstadt), 26/1923., str. 167.

[8] Ivan Meštrović: Gospa od anđela – mauzolej obitelji Račić, Cavtat 1920.-1922., Zagreb, 2008., str. 67 i 110.

[9] Nestalo iz devastirane zgrade muzeja za vrijeme okupacije Vukovara 1991. – 1997. zajedno s još 660 djela iz Zbirke Bauer i galerije umjetnina – Ratne štete Muzej: Gradski muzej Vukovar – Zbirka Bauer i Galerija umjetnina (13.10.2025.)

[10] Mirjana Malovan, Prilog katalogiziranju Meštrovićevih skulptura u javnim zbirkama u Italiji, Crkva u svijetu (Split), 51/2016., br. 4, str. 655–656.

[11] Sv. Ivan od Križa (1542.–1591.), Avisos y sentencias, br. 60.

[12] Josef Strzygowski, Eine Grabkirche von Ivan Meštrović, Deutsche Kunst und Dekoration (Darmstadt), 26/1923., str. 165.

[13] Sveti Roko: Das Mausoleum der Familie Račić in Cavtat Kroatien, prir. Michael Werling, Köln, 2001., str. 61, crtež Z9 B.

[14] Na engleski preveli Roger Hinks i Josip Torbarina, u: Ivan Meštrović, Gospa od anđelâ: zadužbina porodice Račić, Cavtat, Zagreb, 1937., str. 43.

[15] Ivan Meštrović, Gospa od anđelâ: zadužbina porodice Račić, Cavtat, Zagreb, 1937., str. 40.