Oznaka: 12. nedjelja kroz godinu (B)

Čitanja: Job 38,1.8-11; Ps 107,23-26.28-31; 2Kor 5,14-17; Mk 4,35-41 U ovom evanđeoskom događaju naš Gospodin, kao istinski gospodar i stvoritelj svega, otkriva svojim učenicima moć nad morem i nad vjetrom. Takva moć nije dana nijednom čovjeku, pa niti čovječanstvu da može dominirati i određivati vjetru kako će puhati, ili pak da može zaustaviti morsko valovlje. Pogotovo kada ove dvije prirodne sile dođu u zajedničkoj kombinaciji, onda za čovjeka vrijedi ona narodna izreka: Hvali more, drž' se kraja. No, za onoga tko je Gospodar i Stvoritelj svijeta, ni vjetar ni valovi nisu neukrotiva stvarnost, nad čime su učenici ostali istinski zadivljeni. S druge pak strane i za samoga Stvoritelja svemira ima nešto što je nepokorno, a što ne utišava na ovakav način kao u prigodi ove oluje. To nepo...

Čitanja: Job 38,1.8-11; Ps 107,23-26.28-31; 2Kor 5,14-17; Mk 4,35-41 Mi kontinentalci – Slavonci – uz dužno poštovanje ne poznajemo more i njegovu snagu. Na svjetskim morima valovi budu i preko dvadeset metara i kao da im se ništa ne može suprotstaviti. Pa ipak, svako more, svaki strašni val – ima svoju hrid na obali, ima stijenu koju ne može slomiti. Tako, u Knjizi o Jobu Bog govori o svojoj sili koja čak i moru postavlja granice. Veli: „Tko li zatvori more vratnicama… kad njegovu sam odredio među?... 'Dotle ćeš! – rekoh – dalje ni koraka, tu nek se lomi ponos tvog valovlja!'“ Svaka, baš svaka sila ima svoje granice. A što reći o silnim ljudima i njihovim velebnim djelima? Eno, Aleksandar Veliki bio je uvjeren da će vojnom silom osvojiti čitav svijet, a onda je iznenada umro ne doživj...

Uvod i pokajnički čin Na početku mise svećenik najčešće kaže pozdrav „Gospodin s vama“. I to je najviše i najveće što čovjek čovjeku može poželjeti. Naime, Isus nam jamči da je s nama, jer nama, svojim učenicima, obećao je: „Ja sam s vam u sve dane do svršetka svijeta.“ Ne obećava nam da ćemo živjeti bez poteškoća i nevolja, ali nam jamči da će biti s nama. I to nam je dovoljno. Veli psalam: „Zla se ne bojim, jer ti si sa mnom!“ Gospodine, ti si čovjeka stvorio kao vrhunac svega stvorenoga. Gospodine, smiluj se! Kriste, postao si nama u svemu sličan, osim u grijehu. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti nam obećavaš da ćeš biti s nama u sve dane do svršetka svijeta. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Priznajem, kad razmišljam o nekim povijesnim dog...

Job 38,1.8-11 Job, smatrajući da je živio pravednim životom, protestira zbog tragedija koje su ga snašle i želi naknadu zasluženu osobnom pravednošću. Istupa pred Boga tražeći pravdu. Ljudska pravednost dolazi pred Boga! I Bog progovara. Svojom istinom. Pita Joba za njegovo mjesto i ulogu u Stvaranju, koje je njegovo mjesto u Stvarnosti? Razumije i pozna li prirodu ili je ona za njega zbivanje nedokučivih pojava? Gospodari li prirodom? Job, priznajući da je odveć malen da bi odgovorio, biva suočen s Bogom čija moć nadilazi sile zla. Koji kroti more, taj ostatak velikih i kaotičnih pravoda. Suočen je s Gospodarom stvarnosti koji nadilazi i ljudske moći i mitske nemani – Behemota i Levijatana. Oni su samo Njegovi stvorovi koji, doduše, svojom snagom zasjenjuju čovjeka, ali pre...

Jules Joseph Meynier, Isus spava na lađi Današnji evanđeoski tekst nam opisuje jednu vrlo neobičnu situaciju iz života Isusa i njegovih učenika, koja je upravo učenicima djelovala vrlo pogibeljno. Naime, nakon što je Isus završio poučavati mnoštvo o otajstvima kraljevstva Božjega, odlučio je s učenicima prijeći na drugu stranu Galilejskoga mora. No dok je on na krmi spavao, nastala je žestoka oluja na moru, te su se učenici pobojali za ishod plovidbe, te su u strahu odlučili zaiskati njegovu pomoć. Doista, on je na njihov vapaj utišao vjetar i more pokazujući svoju božansku moć, da bi nakon toga prekorio i njihovu nevjeru i bojažljivost govoreći im: Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?  Prekorio ih je jer su iz njegova nauka i iz njegovih djela trebali razumjeti da raspolaže božansk...

DOTLE ĆEŠ, DALJE NI KORAKA „Ki more more da premori? Niki“, veli poslovica. More je svakako nešto najveličanstvenije ovdje na zemlji. Golemo, snažno, neukrotivo, nepredvidivo, silno. Kad samo promislimo kolike milijune godina more šumi, burka se, pjeni, udara i tutnji. Pa ipak: svako more ima svoju hrid i svoju obalu. Današnje nam prvo čitanje govori kako mu je Bog postavio među: „Dotle ćeš - rekoh - dalje ni koraka, tu nek se lomi ponos tvoga valovlja!“ Dopustite, dragi moji prijatelji, meni s pučine ovog slavonskog mora, jedno moje posve osobno razmišljanje o moru i oko mora. Čini mi se da Bog u ovoj usporedbi želi reći koliko je čak i ono, što nama izgleda golemo i pregolemo, maleno i neznatno u Božjim očima. I tako je sa svime, baš sa svime na zemlji i u svemiru. I zvij...