Oznaka: 16. nedjelja kroz godinu (B)

Čitanja: Jr 23,1-6; Ps 23,1-6; Ef 2,13-18; Mk 6,30-34 U počecima kršćanstva nekima se činilo da će ono biti tek neka sljedba, neki ogranak židovstva. Međutim, vrlo brzo se kršćanstvo počelo širiti među Židovima grčkoga jezika, tj. onima iz dijaspore, ali i među poganima, to jest, nežidovima. A nije to bilo bez poteškoća. Naime, obraćeni Židovi, takozvani judeokršćani, bili su ponosni na to da su članovi židovskog, izabranog naroda i nisu baš rado prihvaćali u Crkvu one koji nisu držali do židovskih običaja, kao što su bili običaji o obrezanju ili o čistim i nečistim jelima. A Pavao, koji je poglavito naviještao evanđelje poganima, osobito je naglašavao da Božja milost nema granica, te da je Kristovo spasenje otvoreno onima koji su „blizu“ (Židovima) i onima koji su „daleko“ (poganima),...

Čitanja: Jr 23,1-6; Ps 23,1-6; Ef 2,13-18; Mk 6,30-34 Božja riječ koja nam je upravljena danas podsjeća nas na vrlo precizne i konkretne zadaće i odgovornosti koje nam Gospodin daje. Nažalost, počesto doživljavamo vjeru kao proizvoljno i stihijsko življenje, a Boga kao nekoga tko nam je prepustio na volju kako ćemo živjeti svoju svakodnevnicu, te se redovito usmjerimo na to da drugima ne činimo zlo. Zadovoljni kad ne činimo zlo, vrlo rijetko se, ili nikako, pitamo o tome što nam je činiti da vršimo volju svoga Gospodina. Većina kršćana živi kao da nema nikakvoga poslanja, već samo s uvjerenjem da je najbitnije da ne čine neki grijeh, dok sve ostalo nije njihova briga. Tako se mnogi posvećuju svojim obvezama i zemaljskim poslovima kao da je nešto sasvim normalno, dok s druge strane i ne...

U današnjem Evanđelju (Mk 6, 30-34) otkrivamo jednu životnu situaciju pomalo sličnu onome što se događa i u današnjemu svijetu. Naime, vidimo da su Isusovi apostoli, dvanaestorica, bili umorni i iscrpljeni nakon što su ispunili poslanje koje im je dao Isus, te je on sam uočio da im treba odmora. S druge pak strane on je uočio i potrebe puka koji je bio kao obezglavljen i izgubljen kao ovce bez pastira. I jednima i drugima je trebalo odmora duše koji su naposljetku pronašli s njime i u njemu. Puk je doista grčevito tražio utjehu i olakšanje svojih jada, te se činilo da nema dovoljno onih koji mu mogu omogućiti da dođe do rješenja i do odgovora na svoje probleme. Slično se događa i danas kad s jedne strane vidimo da su Isusovi poslanici umorni od toliko posla koji se iz dana u dan u...

Uvod i pokajnički čin Pozvani smo živjeti po Bogu, dakle, pobožno i na taj način – dajući dobar primjer i drugima – surađivati na izgradnji Božjega kraljevstva. Po svojoj ljudskoj slabosti toliko puta to nismo činili. Pokajmo se za svoje grijehe i propuste, da budemo dostojni ovih otajstava koja nas jačaju i čine djelotvornim Božjim suradnicima. Gospodine, stvorio si nas za sebe, da budemo tvoja slika u ovome svijetu. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si savršena slika Boga nevidljivoga. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti nas pozivaš da budemo tvoji suradnici u izgradnji tvojega Kraljevstva. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Bog nas je stvorio na svoju sliku, sebi slične, da budemo suradnici njegovoga čudesnog djela spasenje. Krist je od nas uči...

Uvod i pokajnički čin Ljeto je i vrijeme odmora. Danas nam Gospodin govori upravo o tome. O potrebi odmora. I onog tjednog i onog svakodnevnog, ali i onog godišnjeg. Vidjet ćemo da se to tiče i naše vjere, našeg duhovnog života. Gospodine, ti si već u počecima ljude poučio da poštuju počinak sedmoga dana. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti svoje apostole i nas svoje učenike potičeš na odmor duha i tijela. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti svojim vjernima pripravljaš cijelu vječnost kao mjesto i vrijeme počinka i radosnog drugovanja s tobom. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Za vrijeme studija, dok sam se mučio oko većeg pismenog rada, jedan mi je kolega rekao: „Taj posao nije kao kad čovjek kopa kanal – što brže kopa, brže ide…“ Stvarno, koji pu...

Jr 23,1-6 Starozavjetno čitanje donosi prva dva dijela završne riječi Jeremije proroka o kući Judinoj i Jeruzalemu. Prvi dio počinje najavom kazne (jao..!) pastirima Izraelovim. Iako je današnji crkveni auditorij sklon pod pastirima misliti na Izraelovo religiozno vodstvo, prorok se zapravo obraća kraljevima. Nasljeđujući na prijestolju Davida koji je model za sve buduće pomazanike pa i konačnog Mesije koji ima doći, svaki je od kraljeva pomazanik-mesija koji je prvi i najodgovorniji pastir Izraela – njime upravlja u Božje ime. Prorok, nadahnut Božjom riječju, kao da ne može dočekati drugi dio pa već u prvom uz prijekore dopušta bljesak svjetla – spomen plodnosti i množenja jeka je obećanja praocima Izraela Abrahamu i Jakovu koji su iskreno hodili s Bogom i tako doživjeli da...

Cosimo Roselli i Piero di Cosimo, Govor na gori (freska u Sikstinskoj kapeli) Nakon što smo prošle nedjelje imali prigodu razmišljati o tome kako je Isus šalje svoje učenike, nakon što ih je poučio kako će naviještati kraljevstvo Božje, dajući im precizne upute kako se ponašati u svojoj navjestiteljskoj službi, ove nedjelje imamo prigodu razmišljati o tome što se dogodilo kad su oni ispunili zadaću koju im je povjerio. Evanđelist sveti Marko to opisuje u nekoliko rečenica iz kojih je razvidno da Isus svoje učenike šalje na zasluženi odmor jer ih je poslanje zamorilo i iscrpilo. Iz toga razaznajemo kako je on u svojoj božanskoj pedagogiji svjestan njihove ljudske ograničenosti i svih potreba. Bio je doista svjestan da im treba okrjepa i odmor nakon izuzetnih napora koje je od njih ...

Jedna stara latinska poslovica glasi: Festina lente – žuri polako! Nastala je na temelju općepoznatog ljudskog iskustva žurbe i brzopletosti koja se javlja kad čovjek osjeti slast ostvarenja, bilo da se radi o slavi ili dobiti neke druge vrste. Da bi što prije zadovoljio spomenute apetite spreman je ići preko svojih granica samo da se toga domogne. Ne misli, međutim, kako će, idući preko granica svojih mogućnosti i izdržljivosti, najprije isprazniti sebe, a potom će doći do toga da će se i pogaziti, te je rezultat svega neizmjerna duhovna šteta sebi i onima oko sebe. A rad i profesionalna aktivnost zbog više razloga uvijek su bili vrlo primamljiv mamac da se čovjek na nj uhvati. Dok radi u čovjeku se najprije stvara osjećaj ispunjenja zbog obavljenoga posla, čime je sebe dijelom os...

OTPOČINITE MALO Jedan umirovljeni biskup pripovijeda zgodu iz svog župničkog života. Došao mu čovjek iz susjedne župe sa zaprežnim kolima: trebalo je ići bolesniku, jer kolege župnika nije bilo doma. U tom slučaju nema pogovora. Spremio se, uzeo Svetootajstvo i sjeo u kola. Međutim, konj je išao napadno sporo, a čovjek ga nije požurivao. Župnik, već pomalo iziritiran, kaže mu da malo brže potjera, a čovjek mirno uzvrati: „Samo tako, i nikako drugačije, i tamo i natrag...“ I objasni da je konj bolestan, da ga je to jutro „digao“ i pošao po svećenika, jer to svome bolesnom prijatelju još prije bio obećao. Razdaljinu između ta dva sela on treba proći četiri puta. Kad bi tako bolesnog konja gonio, konj bi zacijelo uginuo. Tako je to s konjima. Osjetljivi su. Čovjek seljak, koje...

U današnjem evanđeoskom odlomku sveti Marko opisuje kako su apostoli podnijeli Gospodinu izviješće o svom misionarskom djelovanju u puku. Znajući kako je to nimalo laka zadaća, Gospodin Isus ih poziva da se odmore i otpočinu. Premda su oni na neki način bili još pod dojmom svojih uspjeha, Gospodin bolje od njih zna kako ih pastoralna aktivnost može također potrošiti i isprazniti, ako ne ostvaruju autentično zajedništvo s Ocem nebeskim. Zato ih zove u osamu, jer istrošen iscrpljen čovjek je slab, kao netko komu je pao imunitet, te može lako postati žrtva svoje slabosti. Tako se u ovom događaju oslikava povijesna situacija Crkve svih vremena, pa i ovog našeg trenutka. Ako ikad onda se danas govori o umornoj Crkvi, to jest o onima koji je vode. No premda su umorni od aktivnosti i obv...