Oznaka: 2. nedjelja kroz godinu (A)

Koja je životinja najčešća u heraldici, to jest u grbovima? Jasno, lav. Koje simbole uzimaju različite skupine? Naravno da navijači nogometnog kluba nose ime „Kohorta“, što označava vojnu postrojbu, a riječ „Torcida“ označava ubojicu bikova u španjolskim koridama… Neki će uzeti simbol stisnute šake, drugi će staviti mač ili sablju, treći vučju glavu, na istoku će to često biti zmaj koji riga vatru. A evo, simbol Isusa Krista u Bibliji jest – janje. Janje? Prisjetimo se. Prigodom izlaska iz Egipta, pripovijeda Biblija, svaka je židovska obitelj zaklala janje i njegovom krvlju poškropila dovratnike i nadvratnik svoje kuće. Kad je kritične noći anđeo zatornik prolazio Egiptom da pobije egipatske prvorođence, mimoilazio je kuće gdje je vidio krv. Janje je platilo glavom da bi židovski prv...

Dan nakon Gospodinova krštenja na Jordanu dogodio se ponovni susret s Ivanom Krstiteljem (Iv 1,29-34). Prilikom tog susreta Ivan je posvjedočio pred svojim učenicima da je on sam bio kršten Isusovom prisutnošću, to jest da se taj događaj u njega tako utisnuo da mu je obilježio cijeli život. Krstitelj praktički svjedoči kako je pustio Isusa u svoj život, što nije bilo nimalo lako, jer je i on morao proći kroz svoja traženja i iščekivanja, dvojbe i pojašnjenja, dok nije došao do potpune jasnoće glede Isusa i njegova mesijanskog poslanja. Ivan je morao proći cijeli proces prepoznavanja spasenjskih činjenica oko sebe, pa onda i uklanjanja barijera iz svojega života dok se u njemu nije dovršio proces konačne spoznaje kojom je otkrio Mesiju u Isusu iz Nazareta koji se došao krstiti. U cijelo...

Čitanja: Iz 49, 3.5-6; Ps 40, 2.4ab.7-10; 1Kor 1, 1-3; Iv 1, 29-34 Na početku svake svoje poslanice – kako je u ono vrijeme bio običaj – Pavao redovito označava kome je namijenjena. Tako Prva poslanica Korinćanima ovako započinje: „Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten Crkvi Božjoj u Korintu – posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima…“ On što mnoge kršćane jako iznenađuje svakako su atributi koje Pavao pridijeva kršćanskoj zajednici u Korintu. Naziva ih posvećenima i svetima. Svetima? Rekli bismo da ne može samo tako neki običan vjernik biti svet. Dobro, sveti su Leopold, Antun, Majka Terezija i ostali nama poznati sveci iz kalendara, a neki redoviti vjernik tek je grešnik koji svetost nikada neće i ne može dostići. A je li ona zajednica vjer...

Sveti Ivan Evanđelist kao očevidac zabilježio je u svom Evanđelju neke detalje vezane uz odnos Ivana Krstitelja i Isusa (Iv 1, 29-34), koje drugi Evanđelisti nisu spomenuli. Tako je Ivan zapisao da je Isus potražio Ivana Krstitelja dan nakon krštenja, što istaknu uvodnom rečenicom: Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta. Ovaj Isusov ponovni dolazak do Ivana bio je prigoda za dodatno Krstiteljevo raspirivanje svijesti o Isusu kao Mesiji i biti njegova mesijanskog djelovanja. Ivan kako vidimo nije bio ravnodušan prema Isusovu poslanju, nego je nakon onog prvog začuđujućeg susreta pri krštenju, imao prigodu izreći koju riječ više i pokazati koliko je dobro razumio tko je Isus. No uz ovo snažno Krstiteljevo svjedočanstvo...

Uvod i pokajnički čin Oduvijek su mladi skloni govoriti kako su stariji zaostali i kako ne razumiju moderno vrijeme, a stariji redovito prigovaraju mladima , kako ih ne poštuju i kako će upropastiti sve ono što su oni, stariji, godinama stvarali. I danas je u društvu i u Crkvi prisutna takozvana kriza autoriteta, jer se čini da se dovoljno ne uvažavaju oni koji na neki način imaju vodeće uloge u Crkvi i društvu. Danas nam apostol Pavao govori o tome vječno prisutnom pitanju. Htjeli bismo tu riječ čuti, razumjeti i prihvatiti, a ova otajstva dostojno proslaviti. Zato ćemo se pokajati za sve svoje grijehe. Gospodine, ti si u davnini pozivao proroke da tvoju riječ navješćuju. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si poslao apostole kao navjestitelje Radosne vijesti. Kriste...

Uvod i pokajnički čin Čovjeku je važno da bude zapažen, da bude priznat, da ostane spomen na njega. Eno, za poznate filmske glumce izuzetno je važno da otisci njihovih stopala ili ruku budu utisnuti na nekom posebnom mjestu. I novovjekim je političkim diktatorima bilo važno da im se još za života spomenici podižu. A sve je to prava sitnica prema egipatskim vladarima koji su u svoju čast gradili velebne piramide. Kako li je samo u čovjeku silna čežnja da bude velik, zapažen, slavljen i čašćen, a sve to, naravno, na teret ostalih ljudi. Jedini koji je među nama ljudima uistinu velik – Krist Gospodin – nastupa posve drugačije. On nas uči putu poniznosti. Stoga ćemo i mi danas, na početku ove mise ponizno priznati svoje grijehe i zamoliti Gospodina da nam oprosti i učini nas pon...

Današnji evanđeoski odlomak (Iv 1, 29-34) opisuje istovjetan događaj koji smo čitali i o kojem smo razmišljali prošle nedjelje kad smo slavili blagdan Krštenja Gospodinova, s time da smo prošle nedjelje čitali opis iz Evanđelja po Mateju, dok danas čitamo tekst iz pera svetog Ivana. Od blagdana njegova krštenja kojim se ujedno zaključuje liturgijski ciklus božićnog vremena, prelazimo u liturgijsko vrijeme kroz godinu, razmišljajući o istom događaju samo iz druge perspektive. Od slavlja blagdana njegovog krštenja, ulazimo u onu svakodnevnicu koja nije pasivna svakodnevnica, nego ono redovito sveto vrijeme, koje bi kao i njegovo moralo biti posvećeno spasenjskim djelovanjem, to jest naviještanjem. Vrijeme kroz godinu je prigoda da nastavimo živjeti novim intenzitetom koji nam je posr...

Jaganjac Božji koji odnosi grijeh O čemu to maštaju djeca? Zar ne o dalekim putovanjima, o jakim automobilima, o velikim svemirskim brodovima? Za čim hlepi ljudsko srce? Na što padaju ljudske oči? Zar ne, na nešto što je veliko, što je silno, snažno, sjajno, neizmjerno? A vlade svih zemalja? O velikom proračunu, o izgradnji cesta, pruga, kanala, stanova, o stvaranju novih oružja... Čovjek, to maleno biće, teži za velikim stvarima. Slično su tako i Židovi sanjali o silnom židovskom kraljevstvu (kako to već jedan maleni narod može sanjati), o tome kako će ih Gospodin izbaviti iz ruku njihovih neprijatelja i poslati im Mesiju koji će uspostaviti židovsko kraljevstvo kao najveće na zemlji. A evo što govori Ivan Krstitelj: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“ E...

Iz 49, 3.5-6 Prvo čitanje donosi početak (49,1-6) druge Izaijine pjesme o Sluzi Jahvinom u kojoj se Sluga obraća otocima i dalekim narodima. Ovo bi se moglo odnositi i na obalu Palestine kao i na pripadnike drugih naroda u njoj. Ovdje Sluga sebe po svoj prilici poistovjećuje sa Izraelom kao kolektivitetom (49,3). Svjestan je da ga je Gospodin izabrao prije negoli se rodio kako bi se u njemu proslavio. Iako se čini da prvu misiju nije uspio privesti kraju jer je uzalud naprezao snagu, u drugom svjedočanstvu Sluga ponavlja činjenicu da ga je Gospodin pozvao, ali ovoga puta da mu vrati natrag Jakova (49,4). Ovoga puta je Sluga proslavljen. Ako je Kir primio sličnu naredbu u 45,13, onda se ova u 49,6 može odnositi na Darija čime bi on postao Gospodinovo sredstvo da proširi Njegovo spase...